Ostavinski postupak u Republici Srpskoj
Ostavinski postupak je postupak u kojem se nakon smrti određenog lica utvrđuje ko su njegovi nasljednici, koja imovina čini zaostavštinu i koja prava iz nasljedstva pripadaju pojedinim nasljednicima.
U Republici Srpskoj ostavinski postupak sprovodi nadležni sud, odnosno notar kao povjerenik suda, u skladu sa Zakonom o vanparničnom postupku Republike Srpske.
Predmet nasljeđivanja mogu biti nepokretnosti, novčana sredstva, vozila, udjeli u privrednim društvima i druga imovinska prava koja su pripadala preminulom licu, pod uslovima propisanim zakonom.
Iako se ostavinski postupak često završava bez sporova, u praksi se mogu pojaviti pitanja u vezi sa sastavom zaostavštine, pravima pojedinih nasljednika, postojanjem testamenta ili podjelom naslijeđene imovine.
Advokatska kancelarija Topić iz Banje Luke pruža pravnu pomoć i zastupanje u ostavinskim postupcima na području Republike Srpske, uključujući pripremu potrebne dokumentacije, zastupanje nasljednika i zaštitu njihovih prava kada među učesnicima postoje sporna pitanja.
Advokat za ostavinski postupak u Banjoj Luci
Advokatska kancelarija Topić iz Banje Luke pruža pravnu pomoć i zastupanje u ostavinskim postupcima pred nadležnim sudovima i notarima na području Republike Srpske. Pomoć advokata može biti posebno značajna kada nasljednici ne raspolažu potpunom dokumentacijom, kada postoji spor o nasljednim pravima ili kada je potrebno zaštititi interese nasljednika koji ne može lično učestvovati u postupku.
Naše usluge u oblasti ostavinskog postupka obuhvataju:
-
Pravne savjete o nasljednim pravima i toku ostavinskog postupka.
-
Pripremu zahtjeva i druge dokumentacije potrebne za raspravljanje zaostavštine.
-
Zastupanje nasljednika pred sudom i notarom kao povjerenikom suda.
-
Pravnu pomoć prilikom davanja nasljedničkih izjava, odricanja od nasljedstva i ustupanja nasljednog dijela.
-
Zaštitu prava nasljednika u slučaju spora o testamentu, sastavu zaostavštine ili veličini nasljednog dijela.
-
Pokretanje i vođenje parničnih postupaka povezanih sa nasljeđivanjem.
-
Pravnu pomoć kod naknadno pronađene imovine i sprovođenja rješenja o nasljeđivanju u javnim evidencijama.
Ako vam je potrebna pravna pomoć u ostavinskom postupku, možete se obratiti Advokatskoj kancelariji Topić u Banjoj Luci radi razmatranja okolnosti konkretnog slučaja i mogućnosti zaštite vaših nasljednih prava.
Kako se pokreće ostavinski postupak u Republici Srpskoj?
Ostavinski postupak u Republici Srpskoj pokreće se po službenoj dužnosti, čim nadležni sud sazna da je određeno lice umrlo ili da je proglašeno umrlim. To znači da nasljednici, po pravilu, ne moraju sami podnositi zahtjev kako bi postupak započeo.
Nakon smrti ostavioca sastavlja se smrtovnica, koja sadrži podatke o preminulom licu, njegovim nasljednicima i imovini. Smrtovnica se dostavlja nadležnom sudu, koji preduzima dalje radnje radi raspravljanja zaostavštine.
Šta ako ostavinski postupak nije pokrenut?
U praksi se dešava da nasljednici mjesecima, pa i godinama nakon smrti ostavioca ne dobiju poziv za ostavinsku raspravu. U takvoj situaciji nasljednik može sam podnijeti zahtjev za pokretanje ostavinskog postupka nadležnom osnovnom sudu. Isto pravo imaju legatari i druga lica koja mogu ostvariti određeno pravo iz zaostavštine.
U zahtjevu je korisno navesti podatke o preminulom licu, poznatim nasljednicima i imovini koja je ostala iza njega, uz prilaganje raspoložive dokumentacije. Podnošenje zahtjeva posebno je značajno kada je potrebno riješiti nasljeđivanje stana, kuće, zemljišta ili druge imovine, a postupak nije pokrenut ili nasljednici nemaju informaciju o njegovom toku.
Listing podstranica:
Ko vodi ostavinski postupak – sud ili notar?
Ostavinski postupak u Republici Srpskoj sprovodi nadležni osnovni sud ili notar kao povjerenik suda. Prema Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske, sud povjerava notaru sprovođenje ostavinskog postupka u roku od osam dana od prijema smrtovnice, osim kada neki od nasljednika zahtijeva da se postupak sprovede isključivo pred sudom.
Notar u ostavinskom postupku ne postupa kao privatno izabrani notar, već kao povjerenik suda. On je ovlašćen da preduzima procesne radnje i donosi odluke, osim onih koje su zakonom rezervisane za sud.
Može li nasljednik zahtijevati da ostavinski postupak vodi sud?
Da. Nasljednik ima pravo da zahtijeva da se ostavinski postupak sprovede isključivo pred nadležnim osnovnim sudom. Ako je predmet već povjeren notaru, nasljednik može podnijeti takav zahtjev najkasnije na prvom ročištu. Notar je dužan da nasljednike u pozivu za ročište upozna sa ovim pravom
Koji je sud nadležan za ostavinski postupak?
Za raspravljanje zaostavštine mjesno je, po pravilu, nadležan osnovni sud na čijem je području ostavilac imao prebivalište u vrijeme smrti. Ako ostavilac nije imao prebivalište, nadležnost se određuje prema njegovom boravištu, a u zakonom predviđenim slučajevima prema mjestu gdje se nalazi zaostavština ili njen pretežni dio. To znači da mjesto na kojem se nalazi naslijeđena nepokretnost ne mora uvijek biti odlučujuće za određivanje nadležnog suda.
Koja dokumentacija je potrebna za ostavinski postupak?
Za sprovođenje ostavinskog postupka u Republici Srpskoj potrebno je utvrditi identitet preminulog lica, njegove nasljednike i imovinu koja čini zaostavštinu.
Dokumentacija zavisi od okolnosti konkretnog slučaja, ali je korisno pripremiti:
-
Izvod iz matične knjige umrlih – kao dokaz smrti ostavioca.
-
Podatke o nasljednicima – imena, prezimena, adrese i podatke o srodstvu sa preminulim licem.
-
Lične dokumente nasljednika – radi utvrđivanja njihovog identiteta.
-
Dokaze o nepokretnostima – zemljišnoknjižne izvatke, listove nepokretnosti ili druge raspoložive isprave o vlasništvu.
-
Dokaze o drugoj imovini – podatke o bankovnim računima, vozilima, udjelima u privrednim društvima i drugim imovinskim pravima.
-
Testament, ako ga je ostavilac sačinio, odnosno podatke o njegovom postojanju i mjestu čuvanja.
-
Druge relevantne isprave, poput ugovora o doživotnom izdržavanju ili ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života, ako postoje.
Šta ako nasljednici nemaju svu dokumentaciju?
Nedostatak pojedinih dokumenata ne znači da ostavinski postupak nije moguće pokrenuti.
Sud, odnosno notar kao povjerenik suda, može tokom postupka preduzimati radnje radi utvrđivanja nasljednika i sastava zaostavštine.
Ipak, potpuni i tačni podaci o imovini i nasljednicima mogu olakšati postupak i smanjiti potrebu za naknadnim pribavljanjem dokaza.Posebno je važno navesti svu poznatu imovinu ostavioca, uključujući nepokretnosti koje nasljednici možda ne koriste ili koje nisu upisane na način koji odgovara stvarnom stanju.
Kako izgleda ostavinska rasprava?
Ostavinska rasprava je ročište na kojem se utvrđuju nasljednici preminulog lica, imovina koja čini zaostavštinu i prava koja pojedinim nasljednicima pripadaju. Nasljednici i druga zainteresovana lica dobijaju poziv za ročište pred nadležnim sudom ili notarom kojem je sud povjerio sprovođenje ostavinskog postupka.
Tokom ostavinske rasprave utvrđuje se:
-
Ko su zakonski ili testamentarni nasljednici.
-
Koje nepokretnosti, novčana sredstva i druga imovina pripadaju zaostavštini.
-
Koliki nasljedni dio pripada pojedinom nasljedniku.
-
Da li postoji testament ili druga isprava značajna za nasljeđivanje.
-
Da li među nasljednicima postoje sporna pitanja koja utiču na njihova prava.
Da li nasljednik mora doći na ostavinsku raspravu?
Nasljednik koji je uredno pozvan, a ne do đe na ostavinsku raspravu, ne gubi zbog samog izostanka pravo na nasljedstvo. Sud, odnosno notar kao povjerenik suda, može odlučiti o njegovom nasljednom pravu na osnovu raspoloživih podataka, uzimajući u obzir i blagovremeno dostavljenu pisanu izjavu.
Nasljednik može dati nasljedničku izjavu i pred drugim zakonom ovlašćenim sudom ili notarom, odnosno pred diplomatsko-konzularnim predstavništvom Bosne i Hercegovine koje obavlja konzularne poslove.
Šta nasljednici izjavljuju na ostavinskoj raspravi?
Nasljednici se mogu izjasniti o prihvatanju ili odricanju od nasljedstva, kao i o drugim pitanjima značajnim za utvrđivanje njihovih nasljednih prava. Izjava o odricanju od nasljedstva ima ozbiljne pravne posljedice, zbog čega je važno razumjeti njen sadržaj prije potpisivanja. Ako se nasljednici sporazumiju o diobi zaostavštine i načinu diobe, njihov sporazum može biti unesen u rješenje o nasljeđivanju.
Kako se završava ostavinska rasprava?
Kada se utvrde nasljednici, sastav zaostavštine i njihova nasljedna prava, donosi se rješenje o nasljeđivanju. Rješenjem se određuje koja lica nasljeđuju ostavioca, koja imovina je predmet nasljeđivanja i koliki nasljedni dio pripada svakom nasljedniku. Ako među učesnicima postoje sporne činjenice od kojih zavise njihova prava, može doći do prekida ostavinskog postupka i upućivanja na parnični ili drugi odgovarajući postupak.
Šta ako se nasljednici ne mogu dogovoriti?
Neslaganje među nasljednicima ne znači automatski da se ostavinski postupak mora prekinuti. Važno je razlikovati nesporazum oko načina podjele naslijeđene imovine od spora o činjenicama od kojih zavisi pravo na nasljedstvo.
Ako nasljednici prihvataju svoje nasljedne dijelove, ali ne mogu postići dogovor kome će pripasti određena nepokretnost ili druga imovina, ostavinski postupak se, po pravilu, može završiti donošenjem rješenja o nasljeđivanju kojim se utvrđuju njihovi nasljedni dijelovi.
Međutim, kada među nasljednicima postoje sporne činjenice od kojih zavise njihova prava, može biti potrebno pokretanje posebnog sudskog postupka.
Kada se ostavinski postupak prekida i nasljednici upućuju na parnicu?
Do prekida ostavinskog postupka može doći naročito kada je sporno:
-
Da li određeno lice ima pravo na nasljedstvo.
-
Da li je testament punovažan ili kakva je njegova sadržina.
-
Koliki nasljedni dio pripada pojedinom nasljedniku.
-
Da li određena nepokretnost ili druga imovina ulazi u zaostavštinu.
-
Da li postoji osnov za isključenje nužnog nasljednika ili nedostojnost za nasljeđivanje.
-
Da li je određeni nasljednik dao izjavu o odricanju od nasljedstva.
U zakonom predviđenim slučajevima sud prekida ostavinski postupak i upućuje učesnike da sporno pitanje riješe u parničnom postupku ili postupku pred nadležnim organom uprave.
Ko mora pokrenuti parnicu i u kojem roku?
Sud na pokretanje parnice upućuje učesnika čije pravo smatra manje vjerovatnim.
U rješenju o prekidu ostavinskog postupka određuje se rok za pokretanje odgovarajućeg postupka, koji ne može biti duži od 30 dana.
Ako učesnik u određenom roku pokrene postupak, ostavinski postupak ostaje prekinut do njegovog pravosnažnog okončanja.
Ako to ne učini, raspravljanje zaostavštine može se nastaviti i završiti bez obzira na zahtjev zbog kojeg je bio upućen na parnicu.
Šta ako se nasljednici ne mogu dogovoriti o podjeli kuće ili stana?
Česta je situacija da više nasljednika naslijedi porodičnu kuću ili stan, ali se ne mogu dogovoriti ko će koristiti nepokretnost, da li će je prodati ili kome će pripasti.
Ako među njima nije sporno pravo na nasljedstvo niti veličina njihovih nasljednih dijelova, neslaganje o načinu korišćenja ili fizičkoj podjeli nepokretnosti samo po sebi ne mora spriječiti donošenje rješenja o nasljeđivanju.
Nasljednici tada mogu postati suvlasnici nepokretnosti u odgovarajućim dijelovima, a pitanje razvrgnuća suvlasništva rješavati sporazumno ili u posebnom postupku. Pravna pomoć advokata posebno je značajna kada postoji spor o sastavu zaostavštine, testamentu ili nasljednim pravima, jer način na koji se sporna pitanja postave i dokazuju može biti odlučujući za zaštitu prava nasljednika.
Može li se nasljednik odreći nasljedstva?
Nasljednik se može odreći nasljedstva izjavom datom u skladu sa zakonom, do završetka rasprave o zaostavštini. Odricanje od nasljedstva znači da nasljednik ne želi da prihvati nasljedstvo koje mu pripada. Takva izjava ima značajne pravne posljedice, posebno u pogledu prava njegovih potomaka i odgovornosti za dugove ostavioca. Odricanje od nasljedstva ne može biti djelimično niti uslovno. Nasljednik se, na primjer, ne može odreći samo dugova ostavioca, a zadržati pravo na naslijeđenu kuću ili stan.
Da li odricanje od nasljedstva važi i za djecu nasljednika?
Prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, odricanje od nasljedstva važi i za potomke nasljednika koji se odrekao, osim ako on izričito izjavi da se odriče samo u svoje ime. Ako se nasljednik odrekne isključivo u svoje ime, njegov nasljedni dio nasljeđuje se kao da je umro prije ostavioca. Zbog toga je prije davanja nasljedničke izjave važno razumjeti da li će odricanje uticati i na pravo nasljeđivanja njegove djece.
Koja je razlika između odricanja i ustupanja nasljednog dijela?
U praksi se često dešava da jedan nasljednik želi da svoj dio nasljedstva prepusti bratu, sestri ili drugom nasljedniku. Međutim, odricanje od nasljedstva u korist određenog nasljednika pravno se smatra ustupanjem nasljednog dijela, a ne odricanjem od nasljedstva. Na primjer, ako iza preminulog roditelja ostanu dva sina, jedan od njih može željeti da njegov nasljedni dio pripadne drugom bratu. Ova razlika može biti važna i zbog mogućih poreskih i drugih pravnih posljedica.
Može li se izjava o odricanju od nasljedstva povući?
Izjava o prihvatanju ili odricanju od nasljedstva, po pravilu, ne može se opozvati. Ipak, nasljednik može zahtijevati poništenje izjave ako je data pod prinudom ili prijetnjom, usljed prevare ili u zabludi. Zakon posebno uređuje i položaj nasljednika koji se odrekao nasljedstva, a nakon toga bude pronađena imovina za koju se ranije nije znalo da pripada zaostavštini. Zbog toga je preporučljivo da nasljednik prije davanja izjave provjeri sastav zaostavštine, eventualne dugove ostavioca i posljedice koje njegova odluka može imati za ostale članove porodice.
Koliko traje i koliko košta ostavinski postupak u Republici Srpskoj?
Trajanje i troškovi ostavinskog postupka u Republici Srpskoj zavise od sastava i vrijednosti zaostavštine, broja nasljednika, raspoložive dokumentacije i eventualnih sporova među učesnicima. Jednostavniji postupci, u kojima su nasljednici poznati, dokumentacija potpuna i nasljedna prava nesporna, mogu se završiti znatno brže od postupaka u kojima je potrebno utvrđivati dodatnu imovinu ili rješavati sporna pitanja.
Koliko traje ostavinski postupak?
Prema Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske, notar kojem je sud povjerio sprovođenje ostavinskog postupka dužan je da postupak sprovede u roku koji odredi sud, a koji ne može biti duži od 90 dana od prijema spisa predmeta. Ako postupak ne bude završen u tom roku, notar je dužan da o razlozima obavijesti sud i Notarsku komoru. Sud tada može odrediti naknadni rok ili preduzeti druge zakonom predviđene mjere.
Navedeni rok ne predstavlja garanciju da će svaki ostavinski postupak biti pravosnažno okončan za 90 dana. Postupak može trajati duže naročito kada nije poznata sva imovina ostavioca, kada pojedini nasljednici žive u inostranstvu ili kada nastane spor zbog kojeg je potrebno pokrenuti parnicu.
Koliko košta ostavinski postupak?
Troškovi ostavinskog postupka nisu jednaki u svim predmetima. Njihova visina prvenstveno zavisi od vrijednosti čiste zaostavštine, odnosno vrijednosti imovine koja ostaje nakon odbijanja zakonom predviđenih dugova i tereta.
Ako postupak sprovodi sud, sudska taksa određuje se prema propisima o sudskim taksama Republike Srpske.
Kada postupak sprovodi notar kao povjerenik suda, nagrada za njegov rad određuje se prema propisanoj notarskoj tarifi, pri čemu Zakon o vanparničnom postupku ograničava visinu nagrade iznosom sudske takse koja bi se naplatila za ostavinski postupak. Pored osnovnih troškova postupka, mogu nastati dodatni izdaci za pribavljanje dokumentacije, procjenu imovine i druge potrebne radnje.
Ko plaća troškove ostavinske rasprave?
Troškove ostavinskog postupka, po pravilu, snose nasljednici srazmjerno visini svojih nasljednih dijelova.
Ako nasljednici angažuju advokata radi pravnog savjetovanja ili zastupanja, troškovi advokatskih usluga predstavljaju zasebnu stavku i određuju se prema važećoj advokatskoj tarifi, odnosno odgovarajućem ugovoru sa klijentom. Kada među nasljednicima nastane spor koji se mora rješavati u parničnom postupku, mogu nastati i dodatni sudski i advokatski troškovi.
Šta nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju?
Nakon završetka ostavinske rasprave sud, odnosno notar kao povjerenik suda, donosi rješenje o nasljeđivanju kojim se utvrđuje ko su nasljednici, koja imovina čini zaostavštinu i koliki nasljedni dio pripada svakom nasljedniku. Rješenje se dostavlja nasljednicima i drugim zakonom određenim učesnicima postupka. Kada postane pravosnažno, predstavlja osnov za ostvarivanje nasljednih prava i sprovođenje odgovarajućih promjena u javnim evidencijama.
Kako se naslijeđena kuća, stan ili zemljište upisuju na nasljednika?
Ako se u zaostavštini nalaze nepokretnosti, potrebno je da nasljednici budu evidentirani kao njihovi vlasnici u odgovarajućim javnim evidencijama. Prema Zakonu o vanparničnom postupku Republike Srpske, pravosnažno rješenje o nasljeđivanju dostavlja se organu nadležnom za vođenje evidencije o stvarnim pravima.
Nasljednik koji je stekao pravo svojine nasljeđivanjem ovlašćen je da zahtijeva upis tog prava u javne evidencije. Posebno je važno provjeriti da li je upis zaista sproveden, naročito ako nasljednik namjerava prodati nepokretnost, pokloniti je ili njome na drugi način raspolagati. Ako podaci o nepokretnosti u rješenju o nasljeđivanju nisu usklađeni sa javnim evidencijama, mogu biti potrebne dodatne radnje radi sprovođenja upisa.
Šta ako se naknadno pronađe imovina koja nije obuhvaćena ostavinskim postupkom?
U praksi se dešava da nasljednici tek nakon završetka ostavinskog postupka saznaju za zemljište, bankovni račun ili drugu imovinu koja je pripadala preminulom licu. Ako je ostavinski postupak već pravosnažno završen, nije potrebno ponovo raspravljati cjelokupnu zaostavštinu. Sud, po pravilu, donosi dopunsko rješenje kojim naknadno pronađenu imovinu raspoređuje na osnovu ranijeg rješenja o nasljeđivanju, uz primjenu posebnih zakonskih pravila.
Šta ako se nakon završetka postupka pojavi novi nasljednik?
Ako lice koje nije učestvovalo u ostavinskom postupku nakon pravosnažnosti rješenja istakne da ima pravo na nasljedstvo, sud neće zbog toga automatski ponovo sprovoditi ostavinsku raspravu.
Takvo lice svoja nasljedna prava može ostvarivati u parničnom postupku, pod uslovima propisanim zakonom.
Zbog toga je važno razlikovati naknadno pronađenu imovinu od naknadno istaknutog zahtjeva za priznavanje nasljednog prava, jer se ta pitanja rješavaju različitim pravnim postupcima.