Odgovornost direktora i članova d.o.o. - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Direktor, članovi upravnog odbora, kontrolni članovi i druga lica koja upravljaju poslovima d.o.o. imaju posebne zakonske dužnosti prema privrednom društvu. Njihova ovlaštenja u upravljanju imovinom i poslovima društva istovremeno podrazumijevaju obavezu da postupaju savjesno, pažljivo i u interesu društva.
Odgovornost direktora ne nastaje zbog svake poslovne odluke koja se naknadno pokaže neuspješnom. Prilikom procjene njegove odgovornosti značajno je da li je postupao sa pažnjom dobrog privrednika, na osnovu odgovarajućih informacija i u razumnom uvjerenju da djeluje u najboljem interesu društva.
Posebna pitanja odgovornosti mogu nastati kada direktor, kontrolni član ili drugo lice koristi imovinu ili poslovne mogućnosti društva u ličnom interesu, zaključi posao u kojem postoji lični interes, prekorači svoja ovlaštenja ili svojim postupanjem prouzrokuje štetu društvu.
Zakon zbog toga uređuje dužnost pažnje, dužnost lojalnosti, sukob interesa i pravne posljedice povrede ovih dužnosti, kao i mogućnost zahtijevanja naknade štete i drugih oblika sudske zaštite.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske
Zakon o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17, 82/19, 17/23 i 45/25)
Ko ima dužnost prema privrednom društvu?
Član 31
Dužnosti prema privrednom društvu u skladu sa ovim zakonom imaju:
-
ortaci ortačkog društva i komplementari komanditnog društva
-
lica koja se u skladu sa ovim zakonom smatraju kontrolnim članovima društva sa ograničenom odgovornošću ili kontrolnim akcionarima akcionarskog društva
-
članovi upravnog odbora, članovi izvršnog odbora, članovi odbora za reviziju i interni revizor društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarskog društva
-
lica koja imaju ugovorna ovlašćenja da upravljaju poslovima privrednog društva i
-
likvidacioni upravnik privrednog društva.
Lica iz stava 1. ovog člana dužna su da rade u interesu privrednog društva.
Posebne dužnosti prema privrednom društvu nemaju samo direktor i članovi upravnog odbora. Zakon obuhvata širi krug lica koja zbog svog položaja ili ovlaštenja mogu uticati na poslovanje i imovinu društva.
Kod d.o.o. posebno su značajni kontrolni članovi društva, zastupnici, članovi upravnog odbora i lica koja na osnovu ugovora imaju ovlaštenje da upravljaju poslovima društva. Sva ova lica dužna su da svoja ovlaštenja ostvaruju u interesu privrednog društva.
Zbog toga činjenica da određeno lice formalno nije direktor ne isključuje mogućnost postojanja njegovih zakonskih dužnosti prema društvu. Za procjenu njegovog položaja značajno je kakva ovlaštenja ima i kakav uticaj ostvaruje na upravljanje i poslovanje društva.
Povreda posebnih dužnosti može otvoriti pitanje odgovornosti za štetu prouzrokovanu društvu, kao i primjene drugih oblika zaštite predviđenih Zakonom o privrednim društvima.
Dužnost pažnje direktora i drugih lica
Član 32
(1) Lica iz člana 31. stav 1. ovog zakona dužna su da u tom svojstvu izvršavaju svoje poslove savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika, u razumnom uvjerenju da djeluju u najboljem interesu privrednog društva.
(2) Lica iz stava 1. ovog člana dužna su da svoju procjenu zasnivaju na informacijama i mišljenjima lica stručnih za odgovarajuću oblast za koje vjeruju da su u tom pogledu savjesna i kompetentna.
(3) Lice koje postupa u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana nije odgovorno za štetu koja iz takve procjene nastane za privredno društvo.
Direktor i druga lica koja imaju dužnost prema društvu moraju svoja ovlaštenja izvršavati savjesno, sa pažnjom dobrog privrednika i u razumnom uvjerenju da postupaju u najboljem interesu društva.
Od direktora se, međutim, ne zahtijeva da svaka njegova poslovna odluka bude uspješna. Poslovanje po svojoj prirodi podrazumijeva rizik, pa činjenica da je određena odluka društvu naknadno prouzrokovala gubitak ne znači sama po sebi da direktor za taj gubitak odgovara.
Za procjenu odgovornosti posebno je značajno na koji način je odluka donesena: da li je direktor postupao savjesno, da li je raspolagao odgovarajućim informacijama, da li je imao razuman osnov da vjeruje da djeluje u interesu društva i da li je odluku donio bez nedopuštenog ličnog interesa.
Zakon zato štiti poslovnu procjenu donesenu u skladu sa propisanim standardom pažnje. Ako je lice postupalo savjesno i sa pažnjom dobrog privrednika, ne odgovara za štetu koja nastane iz takve poslovne procjene samo zato što se odluka kasnije pokazala nepovoljnom za društvo.
S druge strane, ako je odluka donesena bez potrebnih informacija, protivno interesima društva, uz sukob interesa ili bez pažnje koja se razumno očekuje od lica na takvom položaju, može se otvoriti pitanje odgovornosti za štetu nastalu društvu.
Dužnost lojalnosti
Član 33
(1) Lica iz člana 31. stav 1. ovog zakona dužna su da postupaju savjesno i lojalno prema privrednom društvu.
(2) Lica iz stava 1. ovog člana koja imaju lični interes dužna su da: ne koriste imovinu privrednog društva u ličnom interesu; ne koriste povlašćene informacije u privrednom društvu za lično bogaćenje; ne zloupotrebljavaju pozicije u privrednom društvu za lično bogaćenje; ne koriste poslovne mogućnosti privrednog društva za svoje lične potrebe i sl. (u daljem tekstu: dužnost lojalnosti).
Dužnost lojalnosti zahtijeva da direktor i druga lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu svoja ovlaštenja ne koriste radi ostvarivanja lične koristi na štetu društva.
To se ne odnosi samo na neposredno prisvajanje imovine društva. Povreda dužnosti lojalnosti može nastati i korišćenjem povlašćenih informacija, položaja u društvu ili poslovne mogućnosti koja pripada društvu radi ostvarivanja lične koristi.
Direktor zato prilikom donošenja poslovnih odluka mora razdvojiti vlastiti interes od interesa društva kojim upravlja. Kada postoji lični interes u određenom poslu ili odluci, primjenjuju se posebna pravila o sukobu interesa i njegovom odobravanju.
Dužnost lojalnosti predstavlja jedan od osnovnih kriterijuma za procjenu odgovornosti direktora i drugih lica prema društvu, posebno kada je njihovim postupanjem ostvarena lična korist ili društvu prouzrokovana šteta.
Lični interes i povezana lica
Član 34
(1) Lični interes u smislu člana 33. ovog zakona postoji ako je lice iz člana 31. stav 1. ovog zakona ili član njegove porodice:
a) ugovorna strana u pravnom poslu sa privrednim društvom,
b) u finansijskom odnosu sa licem iz pravnog posla ili radnje koje zaključuje ugovor sa privrednim društvom ili koje ima finansijske interese u tom poslu ili radnji, po osnovu kojih se razumno može očekivati da utiču na njegovo postupanje suprotno interesu privrednog društva i
v) pod kontrolnim uticajem strane iz pravnog posla ili radnje ili lica koje ima finansijski interes u pravnom poslu ili radnji, tako da se osnovano može očekivati da utiču na njegovo postupanje suprotno interesu privrednog društva.
(2) Pod članovima porodice lica iz stava 1. ovog člana smatraju se:
a) njegov bračni drug, roditelji, brat ili sestra tog bračnog druga,
b) njegovo dijete, roditelji, brat, sestra, unuk ili bračni drug bilo koga od ovih lica,
v) njegov krvni srodnik u pravoj liniji i u pobočnoj liniji do drugog stepena srodstva, usvojilac i usvojenik, srodnik po tazbini zaključno sa prvim stepenom i
g) druga lica koja sa tim licem žive u zajedničkom domaćinstvu.
(3) Lica iz stava 1. t. b) i v) i stava 2. ovog člana smatraju se povezanim licima u smislu ovog zakona (u daljem tekstu: povezana lica).
Direktor, kontrolni član i druga lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu mogu se naći u situaciji u kojoj njihov lični interes nije istovjetan interesu privrednog društva.
Lični interes ne postoji samo kada direktor neposredno zaključuje pravni posao sa društvom. On može postojati i kada se pravni posao zaključuje sa povezanim licem ili drugim licem sa kojim direktor ima određeni finansijski, poslovni ili drugi odnos zbog kojeg može imati interes u zaključenju ili sadržaju konkretnog posla.
Tipični primjeri mogu biti poslovi koje d.o.o. zaključuje sa direktorom, kontrolnim članom, članovima njihove porodice ili privrednim društvom u kojem takvo lice ima značajan interes.
Postojanje ličnog interesa ne znači samo po sebi da je određeni pravni posao zabranjen. Međutim, takav interes mora biti razmotren u skladu sa pravilima Zakona o privrednim društvima, a pravni posao odobren na način koji zakon predviđa.
Zbog toga je prije zaključivanja posla u kojem postoji mogući sukob interesa potrebno utvrditi ko ima lični interes, kakva je njegova povezanost sa drugom stranom i koji organ društva je nadležan da odobri takav posao.
Odobrenje pravnog posla iz sukoba interesa
Član 35
(1) Lice koje zaključuje pravni posao sa privrednim društvom ne povređuje pravilo sukoba interesa iz člana 34. ovog zakona i nije odgovorno za naknadu štete koja proizađe iz sukoba interesa, ako je pravni posao odobren u dobroj vjeri:
a) od svih drugih ortaka koji nemaju lični interes (u slučaju ortačkog društva), svih komplementara koji nemaju lični interes (u slučaju komanditnog društva), ako osnivačkim aktom nije određeno da o tome odlučuje većina ortaka, odnosno komplementara u skladu sa osnivačkim aktom,
b) većinom glasova skupštine članova koji nemaju lični interes (u slučaju društva sa ograničenom odgovornošću) i
v) većinom glasova članova upravnog odbora koji nemaju interesa u tom poslu, a u slučaju da takva većina ne postoji, većinom glasova akcionara koji nemaju lični interes (u slučaju akcionarskog društva).
(2) Odobrenje pravnog posla iz stava 1. ovog člana punovažno je ako su ortacima, članovima društva, članovima upravnog odbora ili akcionarima koji o tome odlučuju sve materijalne činjenice povezane sa ličnim interesom bile otkrivene ili inače poznate.
(3) U slučaju odobrenja pravnog posla sa akcionarskim društvom od upravnog odbora u kome postoji sukob interesa o tom odobrenju i pravnom poslu obavještava se skupština akcionara na prvoj narednoj sjednici.
(4) Lice koje zaključuje pravni posao sa privrednim društvom ne povređuje pravilo sukoba interesa iz člana 34. ovog zakona, odnosno nije odgovorno za naknadu štete koja proizađe iz sukoba interesa, ako dokaže da je pravni posao u vrijeme zaključenja ili u vrijeme izvršenja u interesu privrednog društva.
(5) Pravni posao u kome u skladu sa članom 34. ovog zakona postoji sukob interesa a koji nije odobren u skladu sa st. 1. i 2. ovog člana ili za koji nije pružen dokaz iz stava 4. ovog člana, ništav je.
(6) Ako privredno društvo ne odobri pravni posao u kome postoji sukob interesa, lica iz člana 13. stav 10. ovog zakona mogu ostvarivati prava utvrđena ovim zakonom.
Kada kod određenog pravnog posla postoji lični interes lica koje ima dužnost prema društvu, zakon zahtijeva da se takav posao odobri na propisani način.
Cilj odobrenja nije da se društvu automatski zabrani zaključivanje poslova sa direktorom, članom društva ili sa njima povezanim licima, već da se odluka o takvom poslu donese bez odlučujućeg uticaja lica čiji je lični interes u pitanju.
U praksi je zato značajno da se prije zaključenja posla utvrdi postojanje ličnog interesa i sprovede odgovarajući postupak odobrenja. Posebno je korisno da odluka nadležnog organa i okolnosti pod kojima je posao odobren budu uredno dokumentovane.
Ako se pravni posao zaključi bez potrebnog odobrenja ili su prilikom njegovog odobravanja prekršena pravila o sukobu interesa, mogu nastati posljedice koje Zakon o privrednim društvima predviđa za povredu posebnih dužnosti prema društvu.
Zabrana konkurencije direktora i drugih lica
Član 36
(1) Lica iz člana 31. stav 1. ovog zakona ne mogu direktno ili indirektno (preko povezanih lica) biti angažovana u drugom privrednom društvu konkurentske djelatnosti, osim ako za to dobiju odobrenje u skladu sa članom 35. ovog zakona.
(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana uključuje naročito:
a) zaposlenje,
b) svojstvo preduzetnika,
v) svojstvo ortaka ili komplementara,
g) svojstvo kontrolnog člana ili akcionara,
d) svojstvo člana organa društva iz člana 31. stav 1. tačka g) ovog zakona,
đ) zastupnike društva,
e) likvidacionog upravnika društva i
ž) lica koja imaju ugovorna ovlašćenja da upravljaju poslovima privrednog društva.
(3) Osnivačkim aktom privrednog društva može da se odredi da zabrana iz st. 1. i 2. ovog člana važi i nakon prestanka tih svojstava, ali ne duže od dvije godine.
Direktor i druga lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu ne mogu bez odgovarajućeg odobrenja biti neposredno ili posredno angažovani u drugom privrednom društvu koje obavlja konkurentsku djelatnost.
Zabrana konkurencije nije ograničena samo na zasnivanje radnog odnosa kod konkurenta. Ona može obuhvatiti i obavljanje djelatnosti kao preduzetnik, svojstvo kontrolnog člana drugog društva, članstvo u organima konkurentskog društva, zastupanje ili drugi oblik upravljanja njegovim poslovima.
Prilikom procjene da li postoji povreda zabrane konkurencije potrebno je zato analizirati ne samo formalni položaj određenog lica već i prirodu djelatnosti društava, njegov stvarni angažman i eventualno postojanje potrebnog odobrenja.
Osnivačkim aktom može se predvidjeti da zabrana konkurencije traje i nakon prestanka funkcije ili drugog svojstva koje je lice imalo u društvu, ali najduže u periodu koji zakon dozvoljava.
Pravna pomoć kod odgovornosti direktora i članova d.o.o.
Advokatska kancelarija Topić pruža pravnu pomoć privrednim društvima, članovima društva i direktorima u pitanjima koja se odnose na odgovornost za upravljanje poslovima i imovinom d.o.o.
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78000 Banja Luka, RS, BiH
E-mail:
Pravna pomoć može obuhvatiti analizu postupanja direktora i drugih lica koja imaju dužnosti prema društvu, procjenu postojanja sukoba interesa, povrede dužnosti pažnje ili lojalnosti, zabrane konkurencije, nedopuštenih plaćanja članovima društva i drugih povreda koje mogu prouzrokovati štetu društvu.
U slučaju nastanka spora, pravna pomoć može obuhvatiti procjenu osnova i visine zahtjeva za naknadu štete, analizu poslovne i finansijske dokumentacije, pripremu odgovarajućih zahtjeva i zastupanje u sudskom postupku.
Pravna pomoć pruža se i direktorima i drugim licima prema kojima je postavljen zahtjev za naknadu štete, uključujući analizu načina donošenja spornih poslovnih odluka, primjene pravila poslovne procjene i drugih okolnosti značajnih za utvrđivanje njihove odgovornosti.
Posljedice povrede sukoba interesa i zabrane konkurencije
Član 37
(1) Povreda sukoba interesa i zabrane konkurencije daje privrednom društvu, pored prava na naknadu štete i pravo da se:
a) poslovi koje izvrši to lice za svoj račun priznaju kao poslovi izvršeni za račun privrednog društva,
b) privrednom društvu preda svaki novčani iznos koji je ostvaren od poslova koji su obavljeni za račun tog lica i
v) sva potraživanja koja proizlaze iz posla izvršenog za račun tog lica, ustupe privrednom društvu.
(2) Prava koje privredno društvo ima po osnovu povrede sukoba interesa i pravila konkurencije može ostvarivati privredno društvo i ortak, član ili akcionar koji ima ili zastupa najmanje 5 % osnovnog kapitala društva, u roku od šest mjeseci od dana saznanja za učinjenu povredu, odnosno deset godina od dana učinjene povrede.
Povreda pravila o sukobu interesa ili zabrani konkurencije može dovesti do odgovornosti lica koje je povrijedilo svoje dužnosti prema društvu.
Privredno društvo prije svega može zahtijevati naknadu štete koja mu je takvim postupanjem prouzrokovana. Međutim, zakon društvu daje i druga prava koja omogućavaju da korist ostvarena povredom dužnosti bude prenesena na društvo.
Društvo tako može zahtijevati da se poslovi koje je određeno lice izvršilo za svoj račun priznaju kao poslovi izvršeni za račun društva, da mu se preda novac ostvaren tim poslovima ili da mu se ustupe potraživanja koja iz takvih poslova proizlaze.
Ova prava ne mora ostvarivati isključivo samo društvo. Zakon omogućava njihovo ostvarivanje i ortaku, članu ili akcionaru koji ima ili zastupa najmanje 5% osnovnog kapitala društva.
Za ostvarivanje ovih prava posebno su značajni zakonom propisani rokovi. Pravo se može ostvarivati u roku od šest mjeseci od dana saznanja za učinjenu povredu, odnosno najkasnije u roku od deset godina od dana kada je povreda učinjena.
Zbog toga je u slučaju sumnje na povredu sukoba interesa ili zabrane konkurencije značajno blagovremeno utvrditi relevantne činjenice, pribaviti dokumentaciju o spornim poslovima i procijeniti koji zahtjev najbolje štiti interese društva.
Dužnost čuvanja poslovne tajne
Član 38
(1) Poslovnom tajnom smatra se informacija o poslovanju određena osnivačkim aktom, aktom ili ugovorom ortaka ili ugovorom članova društva, odnosno osnivačkim aktom ili statutom akcionarskog društva, za koju je očigledno da bi prouzrokovala znatnu štetu privrednom društvu ako dođe u posjed trećeg lica.
(2) Informacije čije je objavljivanje obavezno u skladu sa zakonom ili koje su u vezi sa povredom zakona, dobre poslovne prakse ili principa poslovnog morala, uključujući i informaciju za koju postoji osnovana sumnja na postojanje korupcije, ne može se smatrati poslovnom tajnom privrednog društva i objavljivanje ove informacije je zakonito, ako ima za cilj da zaštiti javni interes.
(3) Lica iz člana 31. ovog zakona odgovorna su za štetu prouzrokovanu privrednom društvu ako u pogledu čuvanja poslovne tajne, odnosno njenog saopštavanja nisu postupali u skladu sa zakonima i drugim propisima.
(4) Privredno društvo dužno je da pruži potpunu zaštitu licu koje postupajući savjesno u dobroj vjeri ukazuje nadležnim organima na postojanje korupcije.
Direktor i druga lica koja imaju posebne dužnosti prema društvu dužna su da čuvaju poslovnu tajnu i da podatke koji imaju takav karakter ne koriste suprotno interesima društva.
Poslovna tajna može obuhvatiti različite informacije koje imaju poslovnu vrijednost za društvo, kao što su podaci o poslovnim partnerima, ugovorima, cijenama, poslovnim planovima, pregovorima, tehnologiji, finansijskim podacima ili drugim okolnostima čije bi neovlašteno otkrivanje ili korišćenje moglo prouzrokovati štetu društvu.
Obaveza čuvanja poslovne tajne posebno je značajna kod direktora i drugih lica koja zbog svoje funkcije imaju pristup informacijama koje nisu dostupne trećim licima. Takve informacije ne smiju se koristiti radi ostvarivanja lične koristi ili koristi za drugo lice na štetu društva.
Povreda dužnosti čuvanja poslovne tajne može predstavljati osnov za naknadu štete i druge oblike pravne zaštite društva, u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja.
Promjena pravila dužnosti prema privrednom društvu
Član 39
(1) Ortačko društvo, komanditno društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću ili zatvoreno akcionarsko društvo mogu pored dužnosti prema privrednom društvu utvrđenih u čl. 32. i 34, kao i čl. 36. i 38. ovog zakona, utvrditi i druge dužnosti.
(2) Privredno društvo iz stava 1. ovog člana, uključujući i otvoreno akcionarsko društvo može osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka ili ugovorom članova, odnosno osnivačkim aktom ili statutom akcionarskog društva utvrditi poslove, vrstu i način obavljanja poslova, kao i mjesto obavljanja poslova koji ne predstavljaju zabranu konkurencije privrednom društvu.
Zakon propisuje osnovne dužnosti direktora, članova i drugih lica prema privrednom društvu, ali omogućava da se odnosi unutar d.o.o. dodatno urede aktima društva.
Društvo tako može utvrditi i druge dužnosti pored onih koje neposredno proizlaze iz zakona. Na taj način moguće je pravila prilagoditi djelatnosti društva, njegovoj organizaciji i konkretnim poslovnim odnosima između članova, direktora i drugih lica koja učestvuju u upravljanju društvom.
Poseban praktični značaj ima mogućnost preciznijeg uređivanja zabrane konkurencije. Aktima društva mogu se odrediti poslovi, vrsta i način njihovog obavljanja, kao i mjesto obavljanja poslova koji se neće smatrati konkurencijom privrednom društvu.
Zbog toga se prilikom procjene da li je direktor, član društva ili drugo lice povrijedilo neku od svojih dužnosti ne treba ograničiti samo na odredbe zakona. Potrebno je analizirati i osnivački akt, ugovor članova i druge relevantne akte društva kojima su njihove međusobne obaveze dodatno uređene.
Sudska zaštita zbog povrede dužnosti prema društvu
Povreda dužnosti direktora, kontrolnog člana ili drugog lica prema privrednom društvu može dovesti do zahtjeva za naknadu štete i drugih oblika sudske zaštite.
U zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja, zahtjev može ostvarivati samo društvo, ali Zakon o privrednim društvima pod određenim uslovima omogućava i članu društva da sudsku zaštitu zahtijeva u svoje ime ili u ime i za račun društva.
Pravila o tome ko može podnijeti tužbu, pod kojim uslovima i čija se prava njome štite detaljnije su obrađena na stranici Individualna i derivativna tužba.
Ograničenja plaćanja članovima d.o.o.
Član 128
Društvo sa ograničenom odgovornošću ne može vršiti plaćanja svojim članovima ako bi nakon plaćanja:
a) neto imovina društva bila manja od njegovog osnovnog kapitala, uvećanog za rezerve koje se mogu koristiti za isplate članovima društva u skladu sa ovim zakonom ili drugim propisima, a umanjenog za iznos koji je društvo dužno da unese u rezerve za godinu u kojoj se vrše isplate i
b) društvo bilo onemogućeno da plaća svoje dugove čija se dospjelost očekuje u redovnom toku poslovanja društva.
Izuzetno od stava 1. ovog člana društvo sa ograničenom odgovornošću može izvršiti plaćanja svojim članovima, ako iz finansijskih izvještaja pripremljenih u skladu sa zakonom kojim se uređuje računovodstvo i revizija proizlazi da je isplata razumna u datim okolnostima.
Imovina d.o.o. odvojena je od imovine njegovih članova, zbog čega članovi društva ne mogu slobodno raspolagati sredstvima društva samo na osnovu činjenice da imaju poslovni udio.
Zakon zbog toga postavlja ograničenja plaćanja članovima društva i određuje uslove pod kojima se mogu vršiti isplate po osnovu raspodjele dobiti, povraćaja određenih dodatnih uplata, zajma i drugih pravnih osnova.
Prilikom donošenja odluke o plaćanju članu potrebno je voditi računa o finansijskom položaju društva i zakonskim ograničenjima koja štite imovinu društva i njegove povjerioce.
Poseban problem može nastati kada se članu izvrši plaćanje suprotno zakonskim ograničenjima. U takvom slučaju može nastati obaveza vraćanja primljenog iznosa, ali i pitanje odgovornosti lica koja su takvo plaćanje odobrila ili izvršila.
Odgovornost za nedopuštena plaćanja članovima d.o.o.
Član 129
Članovi društva s ograničenom odgovornošću kojima je društvo izvršilo nedopuštene isplate suprotno članu 128. ovog zakona, ako su znali ili ako su s obzirom na okolnosti morali u to vrijeme da znaju da te isplate nisu dozvoljene, odgovorni su društvu za vraćanje primljenih iznosa.
Članovi društva sa ograničenom odgovornošću, direktor ili članovi upravnog odbora koji su odgovorni za nedopuštene isplate i koji su znali ili su s obzirom na okolnosti morali da znaju da su te isplate u to vrijeme nedopuštene, odgovorni su društvu za nedopuštene isplate.
Ako je više od jednog lica iz st. 1. i 2. ovog člana odgovorno u vezi sa nedopuštenim isplatama, njihova odgovornost je solidarna.
Ugovor članova društva sa ograničenom odgovornošću može odrediti da su članovi društva dužni da nadoknade smanjenje osnovnog kapitala društva, ako članovi organa društva iz stava 2. ovog člana ne mogu nadoknaditi društvu takve nedopuštene isplate.
Ako d.o.o. izvrši plaćanje članu društva suprotno zakonskim ograničenjima, mogu nastati posljedice kako za člana koji je primio takvu isplatu, tako i za lica odgovorna za njeno odobravanje ili izvršenje.
Član društva može biti obavezan da društvu vrati primljeni iznos kada su ispunjeni zakonom propisani uslovi za njegovu odgovornost.
Istovremeno, direktor odnosno članovi upravnog odbora mogu odgovarati društvu za nedopuštena plaćanja ako su takva plaćanja odobrili protivno zakonskim pravilima. Prilikom procjene njihove odgovornosti značajne su okolnosti pod kojima je odluka donesena, finansijsko stanje društva i informacije kojima su raspolagali u vrijeme odobravanja plaćanja.
Pravila o nedopuštenim plaćanjima imaju za cilj zaštitu imovine društva i njegovih povjerilaca od izvlačenja sredstava društva kroz isplate članovima koje nisu dozvoljene zakonom.
U slučaju spora potrebno je utvrditi pravni osnov izvršene isplate, odluku na osnovu koje je plaćanje izvršeno, finansijsko stanje društva u relevantnom trenutku i odgovornost lica koja su učestvovala u donošenju i sprovođenju takve odluke.
Zajam člana društvu umjesto sopstvenog kapitala
Član 130
Član društva sa ograničenom odgovornošću koji društvu u vrijeme poslovne krize ne poveća sopstveni kapital kao dobar privrednik, već društvu da zajam, može u stečajnom postupku ostvarivati zahtjev za vraćanje zajma samo kao stečajni povjerilac sa neobezbijeđenim potraživanjem u skladu sa zakonom kojim se uređuje stečajni postupak.
Ako treće lice da zajam društvu, u slučaju iz stava 1. ovog člana, a član društva pruži obezbjeđenje za zajam, zajmodavac koji se nije namirio iz dobijenog obezbjeđenja može u stečajnom postupku protiv društva ostvarivati zahtjev za vraćanje zajma za iznos koji nije uspio namiriti, kao stečajni povjerilac sa neobezbijeđenim potraživanjem.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na druge pravne poslove članova društva sa ograničenom odgovornošću i trećih lica koje odgovaraju davanju zajma iz st. 1. i 2. ovog člana.
Član d.o.o. može društvu dati zajam, ali poseban pravni problem nastaje kada se društvo nalazi u finansijskom položaju u kojem bi uredno poslovanje zahtijevalo obezbjeđivanje dodatnog sopstvenog kapitala.
Zakon u takvim okolnostima ograničava mogućnost da se član prema društvu ponaša kao običan povjerilac i da zahtijeva povrat zajma pod istim uslovima kao druga lica koja su društvu pozajmila sredstva.
Svrha ovog pravila je zaštita društva i njegovih povjerilaca u situacijama kada član finansiranje društva zajmom koristi kao zamjenu za kapital koji bi, s obzirom na finansijsko stanje društva, trebalo obezbijediti radi njegovog urednog poslovanja.
Prilikom procjene pravnog položaja takvog zajma potrebno je analizirati finansijsko stanje društva u vrijeme kada je zajam dat, odnos člana i društva, uslove pod kojima su sredstva obezbijeđena i okolnosti pod kojima se zahtijeva njihov povrat.
Ovo pitanje može biti posebno značajno kada društvo ima poteškoće u izmirivanju svojih obaveza ili kada zahtjev člana za povrat zajma može uticati na mogućnost namirenja drugih povjerilaca društva.
Kada direktor odgovara za štetu d.o.o.?
Direktor d.o.o. može odgovarati za štetu koju svojim postupanjem prouzrokuje društvu ako povrijedi zakonske dužnosti koje ima prema društvu.
Postojanje štete ili činjenica da se određena poslovna odluka pokazala nepovoljnom za društvo ne znači sama po sebi da postoji odgovornost direktora. Za procjenu odgovornosti potrebno je utvrditi na koji način je direktor postupao, kojim informacijama je raspolagao i da li je odluku donosio savjesno, sa potrebnom pažnjom i u interesu društva.
Pitanje odgovornosti može se posebno otvoriti kada direktor postupa bez potrebne pažnje, koristi imovinu ili poslovne mogućnosti društva radi lične koristi, učestvuje u poslu u kojem postoji nedopušten sukob interesa, povrijedi zabranu konkurencije ili poslovnu tajnu, odnosno odobri plaćanja članovima društva suprotno zakonskim ograničenjima.
Za utvrđivanje odgovornosti u konkretnom slučaju potrebno je analizirati ne samo posljedice određene odluke već i postupak njenog donošenja, odluke organa društva, osnivački akt, ugovor članova, poslovnu i finansijsku dokumentaciju i druge okolnosti koje pokazuju na koji način je direktor izvršavao svoje dužnosti.
Ako su ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost, društvo može zahtijevati naknadu prouzrokovane štete, a u pojedinim slučajevima zakon predviđa i druge zahtjeve kojima se društvu vraća korist ostvarena povredom dužnosti.