Nasljeđivanje na osnovu zakona - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Sticanje nasljednog prava zakon vezuje za postojanje određenih činjenica. Zavisno od pravnog sistema, činjenice koje zakon u jednoj zemlji određuje kao relevantne za sticanje nasljednog prava ne proizvode isto dejstvo u drugoj zemlji. Svi pravni sistemi kao relevantnu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, brakom i građanskim srodstvom.
Činjenice na osnovu kojih se nasljeđuje na osnovu zakona
Svi pravni sistemi kao relevantnu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, brakom i građanskim srodstvom. Zakon kao relevantne smatra i druge činjenice kao što su: zajednica života sa ostaviocem, imovno stanje nasljednika i njihova sposobnost za privređivanje, vrsta i porijeklo dobara zaostavštine.
Za sticanje nasljednog prava, prema rješenju usvojenom u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske relevantne su ove činjenice: krvno srodstvo između ostavioca i nasljednika, građansko srodstvo između ostavioca i nasljednika, postojanje braka između ostavioca i nasljednika, zajednica života ostavioca i nasljednika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje nasljednika i vrsta dobara zaostavštine.
Krvno srodstvo
Najvažniji oblik veze između ostavioca i lica koja ga nasljeđuju po samom zakonu je krvno srodstvo. Ova veza se uspostavlja rođenjem. S obzirom na činjenicu da li potiče iz braka ili je nastalo van braka, krvno srodstvo može biti bračno ili vanbračno. Bez obzira na to kako je nastalo, krvni srodnici se mogu razvrstati na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca.
Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske podjela krvnog srodstva na bračno i vanbračno ne proizvodi nikakvo nasljedno dejstvo. Naime, bračni i vanbračni srodnici imaju ista nasljedna prava. Na nasljedna prava krvnih srodnika utiče njihovo svrstavanje na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca. Potomci i preci ostavioca su pripadnici prave linije (linea recta). Potomci ostavioca proizilaze iz ostavioca. Najbliži predak potomaka je ostavilac.
Preci su lica koja proizilaze jedno iz drugog i iz kojih proističe i ostavilac. Oni se, počevši od djedova i baba, dijele na očevu lozu i majčinu lozu. U odnosu na sve pretke najviša nasljedna prava imaju roditelji ostavioca. Pobočni srodnici su lica koja uključujući i ostavioca, imaju iste zajedničke pretke i pripadnici su pobočne linije (linea colateralis). Najveća nasljedna prava ima grupa pobočnih srodnika koju čine braća i sestre ostavioca. Braća i sestre najčešće za zajedničke pretke imaju oca i majku ostavioca. Međutim, može im biti zajednički predak samo otac ostavioca ili zajednički predak samo majka ostavioca.
Unutar prave i pobočne linije krvno srodstvo se računa po stepenima. U bližem stepenu srodstva nalaze se srodnici koji imaju veću količinu zajedničke krvi. Udaljenost srodstva između dva lica računa se po broju rođenja koji ih dijeli shodno rimskom pravilu quod sunt generationis, tot sunt gradus (koliko rođenja toliko stepena). Ovaj način izračunavanja srodstva, prihvaćen i u našem pravu, naziva se civilno izračunavanje srodstva - computatio civilis, za razliku od prirodnog izračunavanja - computatio naturalis. Svako rođenje koje dijeli srodnike označava jedan stepen.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske
-Nasljeđivanje na osnovu zakona-
Član 8 - Član 63
Zakonski nasljednici
Nasljedni redovi
Član 8
Umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Ova lica nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. Republika Srpska je poslednji zakonski nasljednik.
Izrazi nasljeđivanje na osnovu zakona, zakonsko nasljeđivanje i zakonski nasljednik ne čine se u prvi mah kao najpodesniji za označavanje pojmova na koje se odnose. Izvan sumnje je da se i testamentarno nasljeđivanje temelji na zakonu jer je predviđeno i regulisano zakonskim propisima. S druge strane i kod zakonskog nasljeđivanja potrebno je uvijek postojanje neke konkretne činjenice, srodstvo, bračna veza, čijim posredstvom izvjesna osoba postaje nasljednik.
Međutim, i pored svih prigovora, koji se mogu staviti ovim izrazima, pravna teorija nije dosad našla podesnijih naziva za navedene pojmove. Kako su ti izrazi već toliko ustaljeni u većini zakonodavstava da su u istom značenju prihvaćeni i u običnom govoru, nema razloga da se ne prihvate i u teoriji nasljednog prava.
Prvi nasljedni red
Član 9
Zaostavštinu umrlog nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov supružnik. Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.
Izraz prije svih odnosi se samo na slučaj kada su sva djeca ostaviočeva u životu i sposobna su za nasljeđivanje i hoće naslijediti, odnosno kada prije umrlo dijete između više djece ostavičeve, odnosno ono koje je nesposobno za nasljeđivanje ili koje se odreklo nasljedstva, nije ostavilo svojih potomaka.
Prvi nasljedni red obuhvata ostaviočeve potomke i supružnika zbog čega se naziva red potomaka. Rodonačelnik ovog nasljednog reda je sam ostavilac. A nasljeđe se, na jednake dijelove, dijelil na onoliko linija koliko ima ostaviočeve djece i supružnika. Ako neko od sinova ili kćeri neće ili ne može da naslijedi, taj nasljedni dio nasljeđuju njegovi potomci, nishodnom linijom, po pravu predstavljanja.
Ukoliko nije moguće, u okviru jedne linije, primijeniti pravo predstavljanja, u istoj liniji se, prvenstveno, primjenjuje pravo priraštaja u korist srodnika koji su istog stepena srodstva, paralelno, a potom ushodnom linijom počevši od daljeg stepena srodstva s ostaviocem do onih koji su sa njim u bližem stepenu srodstva. Kada se u okviru jedne linije ne može primijeniti pravo predstavljanja, a ni pravo priraštaja, tada dio te linije prirasta (pripada) dijelovima drugih linija.
U prvom nasljednom redu nasljeđuju bračna, vanbračna i potpuno ili nepotpuno usvojena djeca ostavioca, ako njihova nasljedna prava nisu, prilikom usvojenja, ograničena ili isključena i njegov supružnik. Supružnik je lice koje je zaključilo brak sa ostaviocem na način predviđen zakonom. On gubi nasljedna prava ako je brak poništen ili razveden, ili je njegova zajednica života sa ostaviocem trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem, dok je bio živ ili je tužba za razvod ili poništenje braka tada bila podnesena, a njena osnovanost dokazana poslije smrti ostavioca.
Supružnik može nasljeđivati u prvom nasljednom redu samo u slučaju kad ostavilac ima potomaka. Ako ostavilac nema potomaka, supružnik se javlja kao nasljednik u drugom nasljednom redu. Dok god se kao nasljednik pojavljuje makar i jedan potomak ostaviočev, bez obzira na stepen srodstva s njime, ili njegov usvojenik, odnosno usvojenikov potomak, dotle ostaviočev bračni drug može naslijediti u okviru prvog nasljednog reda. Ako ne postoji nijedan ostaviočev srodnik koji bi se mogao pojaviti kao nasljednik prvog nasljednog reda, u kojem na nasljedstvo konkuriše s ostaviočevim roditeljima, njegovom braćom i sestrama i njihovim potomcima.
Nasljedni dio djece, koja nasljeđuju sa supružnikom ostaviočevim, a nemaju nužnih sredstava za život, može biti na njihov zahtjev povećan, na teret onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da nslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cjelokupnu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
Pod istim pretpostavkama može biti povećan nasljedni dio supružnika na teret nasljednih dijelova ostalih nasljednika ili supružnik nasljeđuje cjelokupnu zaostavštinu. Ako su na nasljedstvo pozvani bračni drug i djeca, odnosno dalji ostaviočevi potomci, pa se svi odreknu nasljedstva osim bračnog druga, tada bračni drug ostaje nasljednik prvog nasljednog reda i sam nasljeđuje cijelu ostavinu.
Na jednake dijelove, tj. po glavama, nasljeđuju pri međusobnom konkurisanju na nasljedstvo samo potomci prvog stepena, usvojenici i bračni drug, dok po stepenu srodstva udaljeniji ostaviočevi potomci kao i potomci usvojenikovi dijele nasljedstvo najprije po stablima, in stirpes, a zatim, unutar stabala, po glavama.
Kod zakonskog nasljeđivanja neki srodnici nasljeđuju ostavioca direktno, ili tačnije rečeno, bez primjene prava predstavljanja, dok ga drugi mogu naslijediti samo uz primjenu te ustanove. Među prve spadaju samo djeca ostavičeva, prvi descedenti, i svi njegovi preci, ascedenti, dok ga svi ostali njegovi srodnici nasljeđuju putem prava predstavljanja. Nema, međutim, kvalitativne razlike između nasljednog prava jedne i druge grupe srodnika. Svi oni nasljeđuju po svom vlastitom pravu, jer im zakon to omogućava pozivajući ih u datom slučaju na nasljedstvo.
Pravo predstavljanja
Član 10
Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unučad ostaviočeva, na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca, praunučad ostaviočeva, na jednake dijelove i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.
Pravo predstavljanja primjenjuje se kad nasljednik ne može ili neće da naslijedi. Jedno lice ne može da naslijedi ako je: 1) umrlo ili proglašeno za umrlo prije smrti ostavioca, 2) nedostojno da naslijedi i 3) isključeno je ili lišeno u potpunosti nužnog dijela.
Nasljednik ne želi da naslijedi ako se odrekao nasljednih prava. Ako se odrekao nasljednih prava samo u svoje ime, smatra se da nikada nije bio nasljednik, te onaj dio zaostavštine koji bi njemu pripao da se nije odrekao nasljeđa, nasljeđuju njegovi potomci, primjenom prava predstavljanja.
Najčešća situacija u kojoj se primjenjuje pravo predstavljanja jeste smrt lica koje bi trebalo da naslijedi, prije ostavioca. Sa smrću se pravno izjednačuje i proglašenje nestalog lica za umrlo. Za nasljednika koji je nedostojan da naslijedi fingira se da je umro prije ostavioca, tako da se primjenjuje pravo predstavljanja. Institut prava predstavljanja primjenjuje se i u slučaju potpunog isključenja iz nasljeđa.
Krug nasljednika koji nasljeđuju po pravu predstavljanja u našem pravu ograničen je na prva tri zakonska nasljedna reda. Unutar ovih redova pravo predstavljanja se primjenjuje neograničeno - sve dok ima potomaka lica koje ne može ili ne želi da naslijedi ostavioca. Poslije trećeg zakonskog nasljednog reda, u našem pravu se ne primjenjuje pravo predstavljanja.
Drugi nasljedni red
Član 11
Zaostavštinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji. Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavštine nasljeđuje supružnik umrlog. Ako iza umrlog nije ostao supružnik, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake dijelove.
Drugi nasljedni red čine ostaviočev supružnik i ostaviočevi roditelji i njihovo potomstvo. Supružnik se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda samo kada ostavilac nema nijednog potomka, bračno, vanbračnog ili usvojenog. Naime, nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa pripadnike daljeg nasljednog reda.
Kada supružnik nasljeđuje u prvom nasljednom redu veličina njegovog nasljednog dijela zavisi od broja potomaka koji nasljeđuju. Ukoliko više potomaka nasljeđuje, nasljedni dio je manji i obrnuto. U drugom nasljednom redu supružnik u konkurenciji sa ostalim nasljednicima tog reda, nasljeđuje, po pravilu, jednu polovinu zaostavštine.
Pod pretpostavkama određenim za roditelje nasljedni dio supružnika može se povećati na teret ostalih nasljendika drugog nasljednog reda, a supružnik može da naslijedi i cijelu zaostavštinu. Ako su oba ostaviočeva roditelja živa, a nasljeđuju sa supružnikom, supružnik nasljeđuje 1/2 zaostavštine, izuzev u slučajevima predviđenim članovima 23. do 27. Zakona o nasljeđivanju. Roditelji ostavioca tada nasljeđuju po 1/4 zaostavštine. Ukoliko supružnik nije živ roditelji ostavioca nasljeđuju cjelokupnu zaostavštinu, svaki po 1/2.
Braća i sestre umrlog i njihovi potomci
Član 12
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, braća i sestre ostaviočevi, njegova unučad i praunučad i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama iz prethodnog člana. U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu, očev dio, a sa braćom i sestrama po majci, majčin dio.
Roditelji su nosioci linija drugog nasljednog reda. Ako su oboje živi i ako s njima konkuriše na nasljedstvo ostaviočev bračni drug, svakom roitelju pripada, u pravilu, jedna četvrtina, a ako bračnog druga nema onda svakome od njih pripada jedna polovina ostavine. Ako je jedan od rodtelja umro ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime ili je nedostojan za nasljeđivanje, a ima svojih potomaka, dolazi do primjene pravila predstavljanja.
U tom slučaju će dio, koji bi njemu pripao, naslijediti njegova djeca, a ako su ona otpala, onda daljnji njegovi potomci, tj. njegovi unuci, praunuci i ostali potomci, bez obzira na stepen srodstva s ostaviocem. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi, koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu. Prema tome, u ovom nasljednom redu, ako je jedan roditelj otpao, mogu na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre, njegovi sinovci i sinovice, nećaci i nećakinje, bratanci, bratanice, sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara.
S obzirom na djelovanje prava predstavljanja, ostaviočeva braća i sestre dijele ostavinu na jednake dijelove, in capita, dok ostali pobočni srodnici dijele ostavinu po stablima, in stirpes, a unutar stabala, ukolilko se radi o srodnicima istog stepena, opet na jednake dijelove.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Nasljednog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete u ostavinskom postupku u smislu da trenutno ove poslove sudije povjeravaju notarima koji dalje sprovode ostavinski postupak. Naša advokatska kancelarija može pomoći kod sastavljanja nasljednih izjava i ...
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva
Član 13
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, a nije ostavio nijednog potomka, dio zaostavštine koji bu mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. Zakona o nasljeđivanju.
S obzirom na činjenicu da između nasljednih redova djeluje načelo isključivosti, ne može srodnik daljnjeg reda biti pozvan na nasljedstvo, dok god postoji koji srodnik bližeg nasljednog reda, koji hoće i može naslijediti, pa makar bi taj srodnik po stepenu srodstva bio udaljeniji od srodnika slijedećeg nasljednog reda.
Isto tako ne može doći do primjene prava priraštaja između specifičnih linija istog nasljednog reda ako postoji mogućnost za primjenu prava predstavljanja. Zbog toga će roditelju, koji je preživio ostavioca, pripasti dio ostavine prije umrlog roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka. To je slučaj iz prve rečenice ovog člana, koja sadrži pravilo o uslovima priraštaja između srodničkih linija drugog nasljednog reda, očeva i majčina linija.
Kada roditelji nisu ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka, koji im je zajednički, rođena djeca i njihovi potomci, nego je jedan od njih, bilo otac ili majka, ostavio samo svojih potomaka, tj. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili njihove potomke. Prema tome, ako nema bračnog druga, može čitava ostavina na osnovu prava predstavljanja, koje u potpunosti djeluje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polubratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima.
Nasljeđivanje oba roditelja koja su umrla bez potomstva
Član 14
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje supružnik ostaviočev.
Supružnik nasljeđuje cjelokupnu zaostavštinu, isključujući tako nasljednike trećeg i drugih nasljednih redova u slučaju kada: nijedan roditelj ostavioca ne može ili neće da naslijedi, a nemaju potomstva, ili njihovi potomci, takođe, ne mogu ili neće da naslijede.
Treći nasljedni red
Član 15
Zaostavštinu umrlog, koji nije ostavio potomske, ni roditelje, niti su ovi ostavili potomka, ni supružnika nasljeđuju njegovi djedovi i babe.
Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane.
U trećem nasljednom redu zaostavština se dijeli prvenstveno na očevu lozu i na majčinu lozu. Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane. U okviru jedne loze nasljedni dio koji pripada toj lozi dijeli se na dva dijela, što znači da će i u očevoj i u majčinoj lozi djed i babe nasljeđivati po 1/4 zaostavštine.
Prava djeda i babe iste loze
Član 16
Djeda i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i nihove djece važe pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihova djeca.
Nasljeđivanje djeda i babe jedne loze koji su umrli bez djece
Član 17
Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca, a nisu ostavili nijedno dijete, dio zaostavštine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavioca nasljeđuju djed i baba druge loze i njihova djecam kako je određeno u prethodnom članu.
Četvrti nasljedni red
Član 18
Ostaviočevi pradjedovi i prababe sa očeve strane nasljeđuju na jednake dijelove polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeđuju ostaviočevi pradjedovi i prababe sa majčine strane.
Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da naslijedi, njegov dio nasljeđuje njegov supružnikm ako je predak ostaviočev.
Ako par predaka iste loze ne može ili neće da naslijedi, njihov dio nasljeđuje drugi par predaka iste loze.
Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili neće da nslijede, njihov dio nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.
Zakonski nasljednici u četvrtom nasljednom redu jesu samo preci ostavioca, osam predaka, odnosno četiri bračna para, podijeljeni u dvije loze, a u jednoj lozi su svrstana dva bračna para. Svaki ostaviočev predak, pradjeda ili prababa nasljeđuje po 1/8 zaostavštine ili svaki bračni par po 1/4 zaostavštine.
Ostali nasljedni redovi
Član 19
Poslije ostaviočevih pradjedova i prababa, zaostavštinu nasljeđuju njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
Republika Srpska kao poslednji zakonski nasljednik
Član 20
Republika Srpska nasljeđuje ako ostavilac nema drugih zakonskih nasljednika.
Republika Srpska ne može se odreći nasljeđa.
Zaostavština koju Republika Srpska nasljedi postaje dio imovine Republike Srpske.
Nasljeđivanje kod nepotpunog usvojenja
Član 21
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena.
U slučajevima u kojima usvojeik i njegovi potomci nasljeđuju usvojioca kao njegova djeca, usvojilac nasljeđuje usvojenika i njegove potomke.
Usvojilac ima na zaostavštinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima. Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiočeve srodnikem njegovog supružnikm ni druge njegove usvojenike. Srodnici usvojioca i njegov supružnik prilikom nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni njegove srodnike. Nepotpunim usvojenjem istaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.
Član 22
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca ako je usvojilac podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.
Prema odredbama Porodičnog zakona Republike Srpske, usvajanjem se stvaraju između usvojioca, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, prava i obaveze koje po zakonu postoje između roditelja i djece. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske je prihvatio i ostala načelna rješenja Porodičnog zakona Republike Srpske o međusobnim odnosima usvojioca i usvojenika i prema tim rješenjima odredio njihove nasljednopravne odnose.
Nasljedna prava usvojenika mogu se ograničiti ili sasvim isključiti jedino u slučaju ako usvojilac u vrijeme sklapanja usvojenja ima rođene djece. Prema tome, okolnost što se usvojiocu poslije sklapanja usvojenja rodilo dijete ne može uticati na nasljedna prava usvojenika prema usvojiocu, jer se sporazum o ograničenju ili isključenju tih prava mora unijeti u zapisnik o zaključenju usvojenja.
Iako je za usvojenje načelno potreban pristanak bračnog druga, usvojenik nije njegov zakonski nasljednik. Samo, ako su bračni drugovi zajedno usvojili, usvojenik može na osnovu zakona naslijediti obra bračna druga. Ako bračni drugovi zajedno usvajaju, a imaju zajedničku djecu ili svaki od njih ima svoju djecu, može se usvojenikovo nasljedno pravo prema svakom od njih različito odrediti.
Odredbe Porodičnog zakona Republike Srpske žele spriječiti sklapanje usvojenja iz materijalnih interesa koji bi se na strani usvojioca mogli pojaviti u slučaju kada usvojenik ima vlastitu imovinu. Upravo iz razloga što usvojenje treba da bude u interesu i u korist usvojenika, tako da se na taj način poboljša njegov pravni položaj, ostaje i nakon usvojenja netaknuto pravo nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika. To znači da usvojenje ne utiče na prava usvojenika prema njegovim roditeljima, kao ni na njegove obaveze prema njima.
Ako usvojenik umre prije usvojioca ili se nasljedstva odrekne samo u svoje ime ili postane nedostojan da ga naslijedi, njegovi potomci nasljeđuju usvojioca po pravu predstavljanja kao što ga nasljeđuju i potomci njegove rođene djece, ukoliko, naravno, nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka nisu pri usvojenju ograničena ili isključenja. Usvojena usvojenikova djeca nisu zakonski nasljednici njegovog usvojioca. Usvojenici i njihovi potomci su nasljednici usvojioca, ukoliko ugovorom o usvojenju njihova nasljedna prava prema njemu nisu isključena.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Povećanje nasljednog dijela djece
Član 23
Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe sa supružnikom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio ovog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebao da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
Ako neko od djece nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj. U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost zaostavštine.
Prema opštim pravilima zakonskog nasljeđivanja ostaviočeva djeca i supružnik nasljeđuju na jednake dijelove. Dioba se vrši per capita - po glavama. Ako je više djece tada je njihov zakonski nasljedni dio manji i obrnuto. Nasljedni dio supružnika se može, u prvom nasljednom redu, smanjiti, a nasljedni dio djece ostavioca povećati, ako su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca, a ne samo sa jednim djetetom, to proizilazi iz izraza koji koristi Zakon o nasljeđivanju - djeca
-
da djeca nemaju nužnih sredstava za život
-
da djeca zahtijevaju povećanje svog nasljednog dijela, a sud zahtjev usvoji, vidi član 23. stav 1. ZON-a.
Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako su ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca
-
ake je zaostavština tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu
-
da djeca postave zahtjev da naslijede cijelu zaostavštinu, a sud taj zahtjev usvoji.
Ukoliko neko od djece, koje nasljeđuje sa supružnikom ostaviočevim, nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj, tj. na teret nasljednih dijelova koje bi oni naslijedili. Djeca koja nasljeđuju u prvom nasljednom redu sa supružnikom ostavioca mogu biti bračna ili vanbračna djeca ostavioca, djeca sa kojima je ostavilac u krvnom ili adoptivnom srodstvu, kao i djeca kojima je supružnik ostavioca roditelj ili im nije roditelj.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu djece da naslijede i jedan dio zaostavštine ili cijelu zaostavštinu koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik, odnosno ostala djeca ostavioca, sud uzima u obzir sve okolnosti, a naročito:
-
imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika
-
trajanje bračne zajednice
-
vrijednost zaostavštine.
Ove okolnosti su navedene primjera radi, ali ih sud mora uzeti u obzir. Pored ovih okolnosti sud će uzeti u obzir i one za koje smatra da su relevantne, na primjer da je supružnik bolestan, da je nezaposlen, da je u penziji, da ima zakonsku obavezu izdržavanja i druge djece.
Gubitak prava na nasljeđivanje supružnika
Član 24
Pravo na nasljeđivanje na osnovu zakona između supružnika prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.
Supružnik nema pravo na nasljeđe:
-
ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba bila osnovana
-
ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen, poslije smrti ostaviočeve, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka i
-
ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.
Povećanje nasljednog dijela supružnika
Član 25
Kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može na zahtjev supružnika odlučiti da supružnik naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da supružnik naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom, supružnik zapao u oskudicu.
U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti, za privređivanje supružnika, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Kada bi se, smrću ostavioca, primjenom instituta nasljeđivanja i podjelom zaostavštine imovinska situacija supružnika pogoršala tako da se može označiti kao teža od one kada on nema nužnih sredstava za život, supružnik može zahtijevati da u svojinu naslijedi cjelokupnu zaostavštinu. Kao težu situaciju od nedostatka nužnih sredstava za život zakon označava neprecizno kao padanje supružnika u oskudicu. Ovi izrazi, preuzeti iz ranijeg Zakona o nasljeđivanju ne predstavljaju odgovarajuću komparaciju. Čini se da je za supružnika teža situacija kada on nema nužnih sredstava za život nego kada je u oskudici.
Prilikom odlučivanju po zahtjevu supružnika da mu se dosudi cjelokupna zaostavština sud će prvenstveno cijeniti dužinu trajanja zajednice života ostavioca i supružnika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje supružnika i ostalih nasljednika iz drugog nasljednog reda, vrijednost zaostavštine i druge činjenice koje su relevantne. Supružnik može naslijediti cjelokupnu zaostavštinu pod slijedećim pretpostavkama:
-
ako je supružnik zapao u oskudicu
-
ako je supružnik pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog reda ili drugog nasljednog reda, ako se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda
-
ako je supružnik podnio zahtjev da naslijedi cjelokupnu zaostavštinu i one zakonske nasljedne dijelove koje bi trebalo da naslijede nasljednici drugog nasljednog reda
-
ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva supružnika za nasljeđivanje cjelokupne imovine.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu supružnika sud će uzeti u obzir iste činjenice kao i prilikom povećanja zakonskog nasljednog dijela supružnika.
Povećanje nasljednog dijela roditelja
Član 26
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljeđe sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev, odlučiti da nasljeđe i jedan od onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih za život, taj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema supružniku tako i prema drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja.
U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje roditelja, imovinske prilike supružnika, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Supružnik može biti u povoljnijoj imovinskoj situaciji od roditelja ostavioca. Kad supružnik naslijedi jednu polovinu zaostavštine, a drugu polovinu naslijede roditelji ostavioca, tj. svaki po jednu četvrtinu, ovom podjelom zaostavštine roditelji ostavioca mogu ostati bez nužnih sredstava za život ili pasti u oskudicu. Nasljedni dijelovi oba roditelja ostavioca mogu se povećati pod slijedećim predpostavkama: da roditelji ostavioca nemaju nužnih sredstava za život, da su roditelji ostavioca pozvani na nasljeđe sa supružnikom ostavioca, da su roditelji ostavioca podnijeli zahtjev za povećanje svog nasljednog dijela na teret zakonskog nasljednog dijela koji bi trebalo da naslijedi supružnik i ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva roditelja ostavioca za povećanje njihovih nasljednih dijelova.
Zahtjev roditelja ostaviočevih za povećanje njihovih nasljednih dijelova može biti upravljen samo protiv supružnika, a ne i drugih zakonskih nasljednika, jer se oni tada ne mogu pozvati na nasljeđe.
Ukoliko je zajednica života ostaviočevih roditelja trajno prestala, roditelj koji nema dužnih sredstava za život, može svoj zahtjev upraviti protiv drugog roditelja ostavioca, svog supružnika, i supružnika ostavioca u cjelini ili u pretežnom dijelu. Ali kada nijedan od roditelja, čija je zajednica života trajno prestala, nema nužnih sredstava za život, tada oba roditelja mogu podnijeti zahtjev samo protiv supružnika.
Pravo staviočevih roditelja na povećanje nasljednog dijela lične je prirode. Shodno tome, ako nije donesena pravosnažna sudska odluka o zahtjevu, kojom je to pravo priznato ostaviočevim roditeljima, ono ne može, nakon njihove smrti, biti predmet nasljeđivanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Nasljeđivanje autorskih i imovinskih prava
Član 27
Autorsko imovinska prava umrlog nasljeđuju njegova djeca, njegov supružnik i njegovi roditelji.
Član 28
Lica iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa lica iz daljeg nasljednog reda.
Član 29
Ukoliko nema nasljednika iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju, autorska imovinska prava postaju svojina Republike Srpske.