Nasljeđivanje na osnovu zakona u Republici Srpskoj
Nasljeđivanje na osnovu zakona u Republici Srpskoj primjenjuje se kada se zaostavština ili njen dio raspoređuje prema pravilima Zakona o nasljeđivanju, a ne na osnovu testamenta. Zakon određuje ko ima pravo na nasljedstvo, kojim redoslijedom se nasljednici pozivaju na nasljeđivanje i koliki dio zaostavštine pripada pojedinom nasljedniku.
Pravo na nasljeđivanje prvenstveno zavisi od srodstva sa ostaviocem i postojanja braka, a nasljednici se raspoređuju u zakonom određene nasljedne redove. Djeca i supružnik, po pravilu, nasljeđuju u prvom nasljednom redu, dok se u odsustvu potomaka primjenjuju pravila drugog i narednih nasljednih redova.
U praksi se najčešće postavljaju pitanja kako se dijeli nasljedstvo između supružnika i djece, ko nasljeđuje kada umrli nije imao potomaka i kakva prava imaju roditelji, braća i sestre ostavioca. Odgovori zavise od konkretnog porodičnog odnosa, sastava zaostavštine i eventualnog postojanja drugih zakonom relevantnih okolnosti.
Činjenice na osnovu kojih se nasljeđuje na osnovu zakona
Svi pravni sistemi kao relevantnu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, brakom i građanskim srodstvom. Zakon kao relevantne smatra i druge činjenice kao što su: zajednica života sa ostaviocem, imovno stanje nasljednika i njihova sposobnost za privređivanje, vrsta i porijeklo dobara zaostavštine.
Za sticanje nasljednog prava, prema rješenju usvojenom u Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske relevantne su ove činjenice: krvno srodstvo između ostavioca i nasljednika, građansko srodstvo između ostavioca i nasljednika, postojanje braka između ostavioca i nasljednika, zajednica života ostavioca i nasljednika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje nasljednika i vrsta dobara zaostavštine.
Krvno srodstvo
Najvažniji oblik veze između ostavioca i lica koja ga nasljeđuju po samom zakonu je krvno srodstvo. Ova veza se uspostavlja rođenjem. S obzirom na činjenicu da li potiče iz braka ili je nastalo van braka, krvno srodstvo može biti bračno ili vanbračno. Bez obzira na to kako je nastalo, krvni srodnici se mogu razvrstati na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca.
Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske podjela krvnog srodstva na bračno i vanbračno ne proizvodi nikakvo nasljedno dejstvo. Naime, bračni i vanbračni srodnici imaju ista nasljedna prava. Na nasljedna prava krvnih srodnika utiče njihovo svrstavanje na potomke ostavioca, pretke ostavioca i pobočne srodnike ostavioca. Potomci i preci ostavioca su pripadnici prave linije (linea recta). Potomci ostavioca proizilaze iz ostavioca. Najbliži predak potomaka je ostavilac.
Preci su lica koja proizilaze jedno iz drugog i iz kojih proističe i ostavilac. Oni se, počevši od djedova i baba, dijele na očevu lozu i majčinu lozu. U odnosu na sve pretke najviša nasljedna prava imaju roditelji ostavioca. Pobočni srodnici su lica koja uključujući i ostavioca, imaju iste zajedničke pretke i pripadnici su pobočne linije (linea colateralis). Najveća nasljedna prava ima grupa pobočnih srodnika koju čine braća i sestre ostavioca. Braća i sestre najčešće za zajedničke pretke imaju oca i majku ostavioca. Međutim, može im biti zajednički predak samo otac ostavioca ili zajednički predak samo majka ostavioca.
Unutar prave i pobočne linije krvno srodstvo se računa po stepenima. U bližem stepenu srodstva nalaze se srodnici koji imaju veću količinu zajedničke krvi. Udaljenost srodstva između dva lica računa se po broju rođenja koji ih dijeli shodno rimskom pravilu quod sunt generationis, tot sunt gradus (koliko rođenja toliko stepena). Ovaj način izračunavanja srodstva, prihvaćen i u našem pravu, naziva se civilno izračunavanje srodstva - computatio civilis, za razliku od prirodnog izračunavanja - computatio naturalis. Svako rođenje koje dijeli srodnike označava jedan stepen.
Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske
-Nasljeđivanje na osnovu zakona-
Član 8 - Član 63
Zakonski nasljednici
Nasljedni redovi
Član 8
Umrlog nasljeđuju: svi njegovi potomci, njegov supružnik, njegovi roditelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i babe i njihovi potomci i njegovi ostali preci. Ova lica nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva lica daljeg nasljednog reda. Republika Srpska je poslednji zakonski nasljednik.
Zakonski nasljednici raspoređeni su u nasljedne redove prema srodstvu i drugim okolnostima predviđenim Zakonom o nasljeđivanju Republike Srpske. Osnovno pravilo je da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju nasljednike daljeg reda. Zbog toga se prvo utvrđuje da li je ostavilac imao potomke, zatim da li je iza njega ostao supružnik, a potom se, prema zakonskim pravilima, utvrđuju prava roditelja i drugih srodnika.
Nasljedni red određuje koja lica mogu naslijediti zaostavštinu, ali ne znači da svaki nasljednik dobija jednak dio u svim situacijama. Veličina nasljednog dijela zavisi od nasljednog reda, broja nasljednika i primjene posebnih zakonskih pravila. Ako ostavilac nema drugih zakonskih nasljednika, Republika Srpska nasljeđuje kao posljednji zakonski nasljednik.
Prvi nasljedni red
Član 9
Zaostavštinu umrlog nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov supružnik. Nasljednici prvog nasljednog reda nasljeđuju na jednake dijelove.
U prvom nasljednom redu zaostavštinu nasljeđuju djeca i supružnik ostavioca, na jednake dijelove. Ako je ostavilac iza sebe ostavio supružnika i dvoje djece, svakome od njih, po pravilu, pripada po jedna trećina zaostavštine. Ako je ostavio supružnika i jedno dijete, svakome pripada po jedna polovina. Djeca rođena u braku i van braka imaju jednaka nasljedna prava, a prava usvojenika utvrđuju se prema pravilima koja uređuju odgovarajući oblik usvojenja.
Ako je neko od djece umrlo prije ostavioca, njegov nasljedni dio mogu naslijediti njegovi potomci, prema pravilima o pravu predstavljanja. Prilikom utvrđivanja nasljednih dijelova važno je razlikovati zaostavštinu od imovine koja već pripada nadživjelom supružniku po osnovu bračne tekovine, jer se nasljeđuje samo imovina koja je pripadala ostaviocu. U pojedinim zakonom predviđenim slučajevima moguće je i odstupanje od uobičajenih jednakih nasljednih dijelova.
Kako se dijeli nasljedstvo između supružnika i djece?
Kada iza umrlog ostanu supružnik i djeca, oni u prvom nasljednom redu, prema osnovnom pravilu Zakona o nasljeđivanju Republike Srpske, nasljeđuju na jednake dijelove. Ako je ostavilac imao supružnika i troje djece, svakome pripada po jedna četvrtina zaostavštine. Ako iza njega ostanu samo dvoje djece, bez supružnika, svako dijete nasljeđuje po jednu polovinu. Djeca imaju jednaka nasljedna prava bez obzira na to da li su rođena u braku ili van braka.
Važno je razlikovati nasljedni dio od udjela u ukupnoj porodičnoj imovini. Ako je određena nekretnina stečena tokom braka i predstavlja zajedničku imovinu supružnika, najprije se utvrđuje koji dio pripada nadživjelom supružniku, a koji ulazi u zaostavštinu. Tek nakon toga određuju se nasljedni dijelovi, uz primjenu odgovarajućih zakonskih pravila.
Praktičan značaj
-
Za porodicu: jasno pravilo smanjuje sporove – supružnik i djeca dijele jednako, bez obzira na vrijednost pojedinih stvari.
-
Za ostavinski postupak (sud/notar): lak obračun udjela; provjerava se da li neko od djece ima potomke koji “stupaju na mjesto” preminulog djeteta.
-
Za raspolaganje imovinom za života: ko planira testament ili ugovor (npr. doživotno izdržavanje) treba imati u vidu da zakon daje početni “default” udio upravo ovom redu.
-
Za kreditoare ostavioca: znaju prema kojim udjelima nasljednici odgovaraju za dugove – do visine vrijednosti naslijeđenog dijela.
⚖️ Sudska praksa
-
Sudovi dosljedno primjenjuju jednakost udjela supružnika i djece u ovom redu, te pravo predstavljanja za potomke preminulog djeteta. Ako postoji spor oko toga da li je potomak preminulog djeteta nasljednik, sud utvrđuje činjenično stanje (srodstvo) i priznaje mu dio koji bi pripao njegovom roditelju.
📌 Primjer iz prakse
-
Ostavio je suprugu i dvoje djece → ostavina se dijeli na tri jednaka dijela (svako 1/3).
Ako je jedno dijete preminulo prije ostavioca i ostavilo dvoje djece (unuke ostavioca) → supruga 1/3, živo dijete 1/3, a unuci zajednički 1/3 (po 1/6 svakom).
Pravo predstavljanja
Član 10
Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu da je nadživjelo ostavioca nasljeđuju njegova djeca, unučad ostaviočeva, na jednake dijelove, a ako je neko od unučadi umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostaviočeve nasljeđuju njegova djeca, praunučad ostaviočeva, na jednake dijelove i tako redom sve dok ima potomaka ostaviočevih.
Kada unuci imaju pravo na nasljedstvo?
Unuci mogu naslijediti imovinu djeda ili bake po pravu predstavljanja ako je njihov roditelj, koji je bio dijete ostavioca, umro prije ostavioca. U tom slučaju unuci nasljeđuju dio zaostavštine koji bi pripao njihovom roditelju da je bio živ u trenutku smrti ostavioca. Ako je ostavilac imao dvoje djece, od kojih je jedno ranije umrlo i ostavilo dvoje djece, živo dijete nasljeđuje jednu polovinu zaostavštine, a dvoje unučadi dijele drugu polovinu, odnosno nasljeđuju po jednu četvrtinu.
Pravo predstavljanja omogućava da potomci ranije umrlog nasljednika stupe na njegovo mjesto u zakonskom nasljednom redu. Međutim, ako je roditelj unučadi živ u trenutku smrti ostavioca i može naslijediti, unuci po ovom osnovu ne nasljeđuju neposredno umjesto njega. Zbog toga je prilikom utvrđivanja nasljednih prava važno utvrditi porodične odnose i redoslijed smrti ostavioca i njegovih potomaka.
Praktičan značaj
-
Za djecu i unuke: osigurava pravednu raspodjelu – djeca ne gube nasljedni udio zato što je njihov roditelj preminuo prije ostavioca.
-
Za ostavinske postupke: sudovi i notari moraju voditi računa o svim linijama potomaka i utvrđivati nasljednike po granama.
-
Za porodične odnose: sprečava diskriminaciju daljih potomaka i čuva princip jednakosti.
-
Za pravnu sigurnost: omogućava jasnu raspodjelu čak i u složenim porodičnim strukturama (npr. više generacija).
⚖️ Sudska praksa
-
Vrhovni sud Republike Srpske je zauzeo stav da se pravo predstavljanja primjenjuje u svim nasljednim redovima potomaka bez ograničenja, dokle god postoje živući potomci. Sudovi posebno naglašavaju da se dijelovi nasljeđuju po grani, a ne po glavi, što znači da se udio računa prema pretku, a tek onda dijeli na njegove potomke.
📌 Primjer iz prakse
-
Ostavio je suprugu i troje djece.
-
Jedno dijete je umrlo prije ostavioca, ali je iza sebe ostavilo dvoje djece (unučad ostavioca).
-
Supruga dobija 1/4, dvoje žive djece po 1/4 svako, a 1/4 koja bi pripala preminulom djetetu dijeli se na njegovu djecu – unuke ostavioca (po 1/8 svaki).
-
👉 Ovaj primjer pokazuje da nasljedstvo ne preskače potomke – oni staju na mjesto svog pretka i nasljeđuju njegov udio.
Drugi nasljedni red
Član 11
Zaostavštinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegov supružnik i njegovi roditelji. Roditelji umrlog nasljeđuju jednu polovinu zaostavštine na jednake dijelove, a drugu polovinu zaostavštine nasljeđuje supružnik umrlog. Ako iza umrlog nije ostao supružnik, roditelji umrlog nasljeđuju cijelu zaostavštinu na jednake dijelove.
Ko nasljeđuje kada bračni drug umre, a nema djece?
Kada umrlo lice nije ostavilo djecu niti druge potomke, njegovu zaostavštinu, prema Zakonu o nasljeđivanju Republike Srpske, po pravilu nasljeđuju nadživjeli supružnik i roditelji umrlog. Supružniku pripada jedna polovina zaostavštine, dok drugu polovinu nasljeđuju roditelji na jednake dijelove. To znači da, ako su oba roditelja živa, supružnik nasljeđuje 1/2, a svaki roditelj po 1/4 zaostavštine.
Međutim, ako su roditelji umrli prije ostavioca, potrebno je utvrditi da li su ostavili potomke, odnosno braću i sestre umrlog i njihove potomke. Ako nema takvih nasljednika, nadživjeli supružnik može naslijediti cjelokupnu zaostavštinu. Važno je i prethodno utvrditi koja imovina zaista pripada zaostavštini, a koja predstavlja vlastiti dio imovine nadživjelog supružnika po osnovu bračne tekovine.
Praktičan značaj
-
Za supružnika: osigurava mu značajan dio imovine iako nema djece, ali ga ne ostavlja jedinim nasljednikom dok postoje roditelji umrlog.
-
Za roditelje: imaju pravo da naslijede dio imovine svog djeteta, čime se štiti i interes porodice iz koje potiče ostavilac.
-
Za ostavinski postupak: sud i notar moraju utvrditi postojanje supružnika i roditelja – što u praksi znači pribavljanje izvoda iz matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih.
-
Za imovinskopravne odnose: ovaj red sprječava situaciju da cijela imovina ide isključivo supružniku, čime se održava balans između porodice porekla i porodice zasnovane brakom.
📌 Primjer iz prakse
-
Umrla osoba bez djece ostavlja iza sebe suprugu i oba roditelja.
-
Supruga nasljeđuje 1/2, otac 1/4, majka 1/4.
-
Ako je otac preminuo prije ostavioca → supruga dobija 1/2, majka dobija 1/2.
-
👉 Ovaj primjer jasno pokazuje da drugi nasljedni red čuva interese i supružnika i roditelja, ali u jednakim i uravnoteženim omjerima.
Braća i sestre umrlog i njihovi potomci
Član 12
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, braća i sestre ostaviočevi, njegova unučad i praunučad i njegovi dalji potomci, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca i ostali potomci.
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi svakome od njih pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njihovi potomci, prema odredbama iz prethodnog člana. U svim slučajevima ostaviočeva braća i sestre samo po ocu nasljeđuju na jednake dijelove očev dio, a rođena braća i sestre nasljeđuju na jednake dijelove sa braćom i sestrama po ocu, očev dio, a sa braćom i sestrama po majci, majčin dio.
Roditelji su nosioci linija drugog nasljednog reda. Ako su oboje živi i ako s njima konkuriše na nasljedstvo ostaviočev bračni drug, svakom roitelju pripada, u pravilu, jedna četvrtina, a ako bračnog druga nema onda svakome od njih pripada jedna polovina ostavine. Ako je jedan od rodtelja umro ili se odrekao nasljedstva samo u svoje ime ili je nedostojan za nasljeđivanje, a ima svojih potomaka, dolazi do primjene pravila predstavljanja.
U tom slučaju će dio, koji bi njemu pripao, naslijediti njegova djeca, a ako su ona otpala, onda daljnji njegovi potomci, tj. njegovi unuci, praunuci i ostali potomci, bez obzira na stepen srodstva s ostaviocem. Sve su to pobočni srodnici ostaviočevi, koji se kao nasljednici mogu pojaviti tek u drugom nasljednom redu. Prema tome, u ovom nasljednom redu, ako je jedan roditelj otpao, mogu na nasljedstvo biti pozvana ostaviočeva braća i sestre, njegovi sinovci i sinovice, nećaci i nećakinje, bratanci, bratanice, sestrići i ostali potomci ostaviočeve braće i sestara.
S obzirom na djelovanje prava predstavljanja, ostaviočeva braća i sestre dijele ostavinu na jednake dijelove, in capita, dok ostali pobočni srodnici dijele ostavinu po stablima, in stirpes, a unutar stabala, ukolilko se radi o srodnicima istog stepena, opet na jednake dijelove.
Advokatska pomoć u nasljednim postupcima
Nasljeđivanje imovine često otvara pitanja koja nije moguće riješiti samo poznavanjem zakonskih nasljednih redova. Neslaganja između nasljednika mogu se odnositi na veličinu nasljednih dijelova, sastav zaostavštine, prava nadživjelog supružnika, ranije poklone ili imovinu koja nije obuhvaćena ostavinskim postupkom.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Advokatska kancelarija Topić iz Banje Luke pruža pravnu pomoć u ostvarivanju i zaštiti nasljednih prava, uključujući pravno savjetovanje, zastupanje u ostavinskim postupcima, utvrđivanje nasljednih dijelova, rješavanje sporova između nasljednika i pokretanje odgovarajućih sudskih postupaka kada je to potrebno.
Posebnu pažnju posvećujemo slučajevima u kojima je sporno šta ulazi u zaostavštinu, da li određena imovina predstavlja bračnu tekovinu i kakva prava pripadaju pojedinim nasljednicima. Cilj pravne pomoći je da se nasljedna prava pravilno utvrde i zaštite, uz nastojanje da se nepotrebni sporovi izbjegnu kad god je to moguće.
Nasljeđivanje jednog roditelja koji je umro bez potomstva
Član 13
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, a nije ostavio nijednog potomka, dio zaostavštine koji bu mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuje drugi roditelj, a ako je i ovaj umro prije ostavioca, njegovi potomci nasljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom roditelju, prema odredbama člana 12. Zakona o nasljeđivanju.
S obzirom na činjenicu da između nasljednih redova djeluje načelo isključivosti, ne može srodnik daljnjeg reda biti pozvan na nasljedstvo, dok god postoji koji srodnik bližeg nasljednog reda, koji hoće i može naslijediti, pa makar bi taj srodnik po stepenu srodstva bio udaljeniji od srodnika slijedećeg nasljednog reda.
Isto tako ne može doći do primjene prava priraštaja između specifičnih linija istog nasljednog reda ako postoji mogućnost za primjenu prava predstavljanja. Zbog toga će roditelju, koji je preživio ostavioca, pripasti dio ostavine prije umrlog roditelja tek onda ako umrli roditelj nije ostavio nijednog potomka. To je slučaj iz prve rečenice ovog člana, koja sadrži pravilo o uslovima priraštaja između srodničkih linija drugog nasljednog reda, očeva i majčina linija.
Kada roditelji nisu ostavili nijedno dijete ili daljnjeg potomka, koji im je zajednički, rođena djeca i njihovi potomci, nego je jedan od njih, bilo otac ili majka, ostavio samo svojih potomaka, tj. polubraću odnosno polusestre ostavioca ili njihove potomke. Prema tome, ako nema bračnog druga, može čitava ostavina na osnovu prava predstavljanja, koje u potpunosti djeluje i u korist ostaviočevih polurodnih srodnika, pripasti jedinom polubratu ili polusestri odnosno njihovim potomcima.
Nasljeđivanje oba roditelja koja su umrla bez potomstva
Član 14
Ako su oba roditelja ostaviočeva umrla prije ostavioca, a nisu ostavili nijednog potomka, cijelu zaostavštinu nasljeđuje supružnik ostaviočev.
Supružnik nasljeđuje cjelokupnu zaostavštinu, isključujući tako nasljednike trećeg i drugih nasljednih redova u slučaju kada: nijedan roditelj ostavioca ne može ili neće da naslijedi, a nemaju potomstva, ili njihovi potomci, takođe, ne mogu ili neće da naslijede.
Treći nasljedni red
Član 15
Zaostavštinu umrlog, koji nije ostavio potomske, ni roditelje, niti su ovi ostavili potomka, ni supružnika nasljeđuju njegovi djedovi i babe.
Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane.
U trećem nasljednom redu zaostavština se dijeli prvenstveno na očevu lozu i na majčinu lozu. Jednu polovinu zaostavštine nasljeđuju djed i baba sa očeve strane, a drugu polovinu djed i baba sa majčine strane. U okviru jedne loze nasljedni dio koji pripada toj lozi dijeli se na dva dijela, što znači da će i u očevoj i u majčinoj lozi djed i babe nasljeđivati po 1/4 zaostavštine.
Prava djeda i babe iste loze
Član 16
Djeda i baba iste loze nasljeđuju na jednake dijelove.
Ako je neki od predaka jedne loze umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao da je nadživio ostavioca nasljeđuju njegova djeca, po pravilima koja važe za slučaj kada umrlog nasljeđuju njegova djeca.
U svemu ostalom za nasljedno pravo djeda i babe jedne loze i nihove djece važe pravila po kojima nasljeđuju roditelji ostaviočevi i njihova djeca.
Nasljeđivanje djeda i babe jedne loze koji su umrli bez djece
Član 17
Ako su djed i baba jedne loze umrli prije ostavioca, a nisu ostavili nijedno dijete, dio zaostavštine koji bi im pripao da su nadživjeli ostavioca nasljeđuju djed i baba druge loze i njihova djecam kako je određeno u prethodnom članu.
Četvrti nasljedni red
Član 18
Ostaviočevi pradjedovi i prababe sa očeve strane nasljeđuju na jednake dijelove polovinu zaostavštine, a drugu polovinu na jednake dijelove nasljeđuju ostaviočevi pradjedovi i prababe sa majčine strane.
Ako neki od ovih predaka ne može ili neće da naslijedi, njegov dio nasljeđuje njegov supružnikm ako je predak ostaviočev.
Ako par predaka iste loze ne može ili neće da naslijedi, njihov dio nasljeđuje drugi par predaka iste loze.
Ako pradjedovi i prababe jedne loze ne mogu ili neće da nslijede, njihov dio nasljeđuju pradjedovi i prababe druge loze.
Zakonski nasljednici u četvrtom nasljednom redu jesu samo preci ostavioca, osam predaka, odnosno četiri bračna para, podijeljeni u dvije loze, a u jednoj lozi su svrstana dva bračna para. Svaki ostaviočev predak, pradjeda ili prababa nasljeđuje po 1/8 zaostavštine ili svaki bračni par po 1/4 zaostavštine.
Ostali nasljedni redovi
Član 19
Poslije ostaviočevih pradjedova i prababa, zaostavštinu nasljeđuju njegovi dalji preci, redom, shodno pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i prababe.
Republika Srpska kao poslednji zakonski nasljednik
Član 20
Republika Srpska nasljeđuje ako ostavilac nema drugih zakonskih nasljednika.
Republika Srpska ne može se odreći nasljeđa.
Zaostavština koju Republika Srpska nasljedi postaje dio imovine Republike Srpske.
Nasljeđivanje kod nepotpunog usvojenja
Član 21
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci imaju prema usvojiocu ista nasljedna prava kao i usvojiočeva djeca i drugi njegovi potomci, osim ako pri usvojenju ta prava nisu ograničena ili sasvim isključena.
U slučajevima u kojima usvojeik i njegovi potomci nasljeđuju usvojioca kao njegova djeca, usvojilac nasljeđuje usvojenika i njegove potomke.
Usvojilac ima na zaostavštinu usvojenika i njegovih potomaka ista nasljedna prava koja ima odgovarajući predak usvojenika prema svojim potomcima. Usvojenik i njegovi potomci ne nasljeđuju usvojiočeve srodnikem njegovog supružnikm ni druge njegove usvojenike. Srodnici usvojioca i njegov supružnik prilikom nepotpunog usvojenja ne nasljeđuju usvojenika ni njegove srodnike. Nepotpunim usvojenjem istaju nedirnuta prava nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika.
Član 22
Usvojenik iz nepotpunog usvojenja i njegovi potomci ne mogu naslijediti usvojioca ako je usvojilac podnio zahtjev za raskid usvojenja, a poslije njegove smrti se utvrdi da je zahtjev bio osnovan.
Prema odredbama Porodičnog zakona Republike Srpske, usvajanjem se stvaraju između usvojioca, s jedne strane, i usvojenika i njegovih potomaka, s druge strane, prava i obaveze koje po zakonu postoje između roditelja i djece. Zakon o nasljeđivanju Republike Srpske je prihvatio i ostala načelna rješenja Porodičnog zakona Republike Srpske o međusobnim odnosima usvojioca i usvojenika i prema tim rješenjima odredio njihove nasljednopravne odnose.
Nasljedna prava usvojenika mogu se ograničiti ili sasvim isključiti jedino u slučaju ako usvojilac u vrijeme sklapanja usvojenja ima rođene djece. Prema tome, okolnost što se usvojiocu poslije sklapanja usvojenja rodilo dijete ne može uticati na nasljedna prava usvojenika prema usvojiocu, jer se sporazum o ograničenju ili isključenju tih prava mora unijeti u zapisnik o zaključenju usvojenja.
Iako je za usvojenje načelno potreban pristanak bračnog druga, usvojenik nije njegov zakonski nasljednik. Samo, ako su bračni drugovi zajedno usvojili, usvojenik može na osnovu zakona naslijediti obra bračna druga. Ako bračni drugovi zajedno usvajaju, a imaju zajedničku djecu ili svaki od njih ima svoju djecu, može se usvojenikovo nasljedno pravo prema svakom od njih različito odrediti.
Odredbe Porodičnog zakona Republike Srpske žele spriječiti sklapanje usvojenja iz materijalnih interesa koji bi se na strani usvojioca mogli pojaviti u slučaju kada usvojenik ima vlastitu imovinu. Upravo iz razloga što usvojenje treba da bude u interesu i u korist usvojenika, tako da se na taj način poboljša njegov pravni položaj, ostaje i nakon usvojenja netaknuto pravo nasljeđivanja između usvojenika i njegovih srodnika. To znači da usvojenje ne utiče na prava usvojenika prema njegovim roditeljima, kao ni na njegove obaveze prema njima.
Ako usvojenik umre prije usvojioca ili se nasljedstva odrekne samo u svoje ime ili postane nedostojan da ga naslijedi, njegovi potomci nasljeđuju usvojioca po pravu predstavljanja kao što ga nasljeđuju i potomci njegove rođene djece, ukoliko, naravno, nasljedna prava usvojenika i njegovih potomaka nisu pri usvojenju ograničena ili isključenja. Usvojena usvojenikova djeca nisu zakonski nasljednici njegovog usvojioca. Usvojenici i njihovi potomci su nasljednici usvojioca, ukoliko ugovorom o usvojenju njihova nasljedna prava prema njemu nisu isključena.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Povećanje nasljednog dijela djece
Član 23
Kada su djeca koja nemaju nužnih sredstava za život pozvana na nasljeđe sa supružnikom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev odlučiti da naslijede i jedan dio ovog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebao da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu.
Ako neko od djece nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj. U slučajevima iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika, trajanje bračne zajednice, kao i vrijednost zaostavštine.
Prema opštim pravilima zakonskog nasljeđivanja ostaviočeva djeca i supružnik nasljeđuju na jednake dijelove. Dioba se vrši per capita - po glavama. Ako je više djece tada je njihov zakonski nasljedni dio manji i obrnuto. Nasljedni dio supružnika se može, u prvom nasljednom redu, smanjiti, a nasljedni dio djece ostavioca povećati, ako su kumulativno ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca, a ne samo sa jednim djetetom, to proizilazi iz izraza koji koristi Zakon o nasljeđivanju - djeca
-
da djeca nemaju nužnih sredstava za život
-
da djeca zahtijevaju povećanje svog nasljednog dijela, a sud zahtjev usvoji, vidi član 23. stav 1. ZON-a.
Sud može odlučiti da djeca naslijede cijelu zaostavštinu ako su ostvarene slijedeće pretpostavke:
-
da je supružnik pozvan na nasljeđe sa dvoje ili više djece ostavioca
-
ake je zaostavština tako male vrijednosti da bi njenom podjelom djeca zapala u oskudicu
-
da djeca postave zahtjev da naslijede cijelu zaostavštinu, a sud taj zahtjev usvoji.
Ukoliko neko od djece, koje nasljeđuje sa supružnikom ostaviočevim, nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog dijela kako prema supružniku tako i prema ostaloj djeci ostaviočevoj, tj. na teret nasljednih dijelova koje bi oni naslijedili. Djeca koja nasljeđuju u prvom nasljednom redu sa supružnikom ostavioca mogu biti bračna ili vanbračna djeca ostavioca, djeca sa kojima je ostavilac u krvnom ili adoptivnom srodstvu, kao i djeca kojima je supružnik ostavioca roditelj ili im nije roditelj.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu djece da naslijede i jedan dio zaostavštine ili cijelu zaostavštinu koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik, odnosno ostala djeca ostavioca, sud uzima u obzir sve okolnosti, a naročito:
-
imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje svakog djeteta i supružnika
-
trajanje bračne zajednice
-
vrijednost zaostavštine.
Ove okolnosti su navedene primjera radi, ali ih sud mora uzeti u obzir. Pored ovih okolnosti sud će uzeti u obzir i one za koje smatra da su relevantne, na primjer da je supružnik bolestan, da je nezaposlen, da je u penziji, da ima zakonsku obavezu izdržavanja i druge djece.
Gubitak prava na nasljeđivanje supružnika
Član 24
Pravo na nasljeđivanje na osnovu zakona između supružnika prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.
Supružnik nema pravo na nasljeđe:
-
ako je ostavilac podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvrdi da je tužba bila osnovana
-
ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći ili bude poništen, poslije smrti ostaviočeve, iz uzroka za čije je postojanje nadživjeli supružnik znao u vrijeme zaključenja braka i
-
ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.
Povećanje nasljednog dijela supružnika
Član 25
Kad je supružnik koji nema nužnih sredstava za život pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog ili drugog nasljednog reda sud može na zahtjev supružnika odlučiti da supružnik naslijedi i jedan dio onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijede ostali nasljednici, a može odlučiti i da supružnik naslijedi cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom, supružnik zapao u oskudicu.
U slučaju iz stava 1. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti, za privređivanje supružnika, trajanje bračne zajednice, imovinske prilike ostalih nasljednika i njihovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Kada bi se, smrću ostavioca, primjenom instituta nasljeđivanja i podjelom zaostavštine imovinska situacija supružnika pogoršala tako da se može označiti kao teža od one kada on nema nužnih sredstava za život, supružnik može zahtijevati da u svojinu naslijedi cjelokupnu zaostavštinu. Kao težu situaciju od nedostatka nužnih sredstava za život zakon označava neprecizno kao padanje supružnika u oskudicu. Ovi izrazi, preuzeti iz ranijeg Zakona o nasljeđivanju ne predstavljaju odgovarajuću komparaciju. Čini se da je za supružnika teža situacija kada on nema nužnih sredstava za život nego kada je u oskudici.
Prilikom odlučivanju po zahtjevu supružnika da mu se dosudi cjelokupna zaostavština sud će prvenstveno cijeniti dužinu trajanja zajednice života ostavioca i supružnika, imovno stanje i sposobnost za privređivanje supružnika i ostalih nasljednika iz drugog nasljednog reda, vrijednost zaostavštine i druge činjenice koje su relevantne. Supružnik može naslijediti cjelokupnu zaostavštinu pod slijedećim pretpostavkama:
-
ako je supružnik zapao u oskudicu
-
ako je supružnik pozvan na nasljeđe sa nasljednicima prvog reda ili drugog nasljednog reda, ako se pojavljuje kao nasljednik drugog nasljednog reda
-
ako je supružnik podnio zahtjev da naslijedi cjelokupnu zaostavštinu i one zakonske nasljedne dijelove koje bi trebalo da naslijede nasljednici drugog nasljednog reda
-
ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva supružnika za nasljeđivanje cjelokupne imovine.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu supružnika sud će uzeti u obzir iste činjenice kao i prilikom povećanja zakonskog nasljednog dijela supružnika.
Povećanje nasljednog dijela roditelja
Član 26
Kad su roditelji koji nemaju nužnih sredstava za život pozvani na nasljeđe sa bračnim drugom ostaviočevim, sud može na njihov zahtjev, odlučiti da nasljeđe i jedan od onog dijela zaostavštine koji bi po zakonu trebalo da naslijedi supružnik. Sud može odlučiti da roditelji naslijede cijelu zaostavštinu, ako je ona tako male vrijednosti da bi njenom podjelom roditelji zapali u oskudicu.
Ako je između roditelja ostaviočevih zajednica života trajno prestala, a samo jedan roditelj nema sredstava nužnih za život, taj roditelj može zahtijevati povećanje nasljednog dijela kako prema supružniku tako i prema drugom roditelju ostaviočevom.
Ako je jedan roditelj ostaviočev umro prije ostavioca, nadživjeli roditelj koji nema nužnih sredstava za život može zahtijevati povećanje svog nasljednog dijela i prema nasljednicima umrlog ostaviočevog roditelja.
U slučaju iz st. 1. i 2. ovog člana sud će uzeti u obzir sve okolnosti, a naročito imovinske prilike i sposobnosti za privređivanje roditelja, imovinske prilike supružnika, odnosno nasljednika umrlog roditelja i njegovu sposobnost za privređivanje i vrijednost zaostavštine.
Supružnik može biti u povoljnijoj imovinskoj situaciji od roditelja ostavioca. Kad supružnik naslijedi jednu polovinu zaostavštine, a drugu polovinu naslijede roditelji ostavioca, tj. svaki po jednu četvrtinu, ovom podjelom zaostavštine roditelji ostavioca mogu ostati bez nužnih sredstava za život ili pasti u oskudicu. Nasljedni dijelovi oba roditelja ostavioca mogu se povećati pod slijedećim predpostavkama: da roditelji ostavioca nemaju nužnih sredstava za život, da su roditelji ostavioca pozvani na nasljeđe sa supružnikom ostavioca, da su roditelji ostavioca podnijeli zahtjev za povećanje svog nasljednog dijela na teret zakonskog nasljednog dijela koji bi trebalo da naslijedi supružnik i ako je sud donio pravosnažnu odluku o osnovanosti zahtjeva roditelja ostavioca za povećanje njihovih nasljednih dijelova.
Zahtjev roditelja ostaviočevih za povećanje njihovih nasljednih dijelova može biti upravljen samo protiv supružnika, a ne i drugih zakonskih nasljednika, jer se oni tada ne mogu pozvati na nasljeđe.
Ukoliko je zajednica života ostaviočevih roditelja trajno prestala, roditelj koji nema dužnih sredstava za život, može svoj zahtjev upraviti protiv drugog roditelja ostavioca, svog supružnika, i supružnika ostavioca u cjelini ili u pretežnom dijelu. Ali kada nijedan od roditelja, čija je zajednica života trajno prestala, nema nužnih sredstava za život, tada oba roditelja mogu podnijeti zahtjev samo protiv supružnika.
Pravo staviočevih roditelja na povećanje nasljednog dijela lične je prirode. Shodno tome, ako nije donesena pravosnažna sudska odluka o zahtjevu, kojom je to pravo priznato ostaviočevim roditeljima, ono ne može, nakon njihove smrti, biti predmet nasljeđivanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Nasljeđivanje autorskih i imovinskih prava
Član 27
Autorsko imovinska prava umrlog nasljeđuju njegova djeca, njegov supružnik i njegovi roditelji.
Član 28
Lica iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju nasljeđuju po nasljednim redovima. Nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljeđa lica iz daljeg nasljednog reda.
Član 29
Ukoliko nema nasljednika iz člana 27. Zakona o nasljeđivanju, autorska imovinska prava postaju svojina Republike Srpske.