Dokazi u parničnom postupku - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Za razliku od normi materijalnog prava, norme procesnog, pa i one kojima je uređen parnični postupak, imaju prinudnopravnu prirodu. Država ne može dopustiti građanima da svojom voljom bitno utiču na način na koji funkcioniše grana njene pravosudne djelatnosti. Dispozitivne norme su u parničnom postupku izuzetak. Odgovor na pitanje da li neka odredba ima jedan ili drugi karakter, dobija se u slučaju sumnje tumačenjem.
Zakon o parničnom postupku
("Sl. glasnik RS", br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 - odluka US, 45/2009 - odluka US, 49/2009, 61/2013, 109/2021 - odluka US i 27/2024)
Glava VI
DOKAZI U PARNIČNOM POSTUPKU
1. Opšte odredbe
Član 123
Svaka stranka dužna je da dokaže činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.
Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Sud odlučuje primjenom materijalnopravne norme na činjeničnu podlogu. Ovu sačinjavaju činjenice koje su po shvatanju suda bitne za osnovanost tužbenog zahtjeva. Ukoliko one među strankama nisu sporne, sud ih, po raspravnom načelu uzima u osnov odlučivanja, ne ispitujući istinitost tvrdnji kojim su iznesene. U pravnom životu je, međutim, redovan slučaj da stranka osporava postojanje jedne ili više činjenica koje protivnik iznosi.
Član 124
Sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 2. ovog zakona.
Ako stranka ne postupi po nalogu suda, sud je ovlašćen da po službenoj dužnosti pribavi i izvede te dokaze.
Član 125
Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku parnice.
Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.
Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da ove činjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo određeno.
Ne treba dokazivati činjenice koje su opštepoznate.
Da bi u svakom slučaju došao do činjenične podloge, sud mora ispitati da li je tvrdnja stranke koja osporenu činjenicu iznosi, istinito. On je, drugim riječima, dužan nastojati da utvrdi da li se ta činjenica odista dogodila u prošlosti, odnosno da li ona postoji u sadašnjosti. Isti zadatak sud ima i u pogledu nespornih činjenica od kojih zavisi primjena jedne prinudnopravne norme. Ova težnja suda da u navedenim granicama dođe do stvarnog stanja, čini suštinu načela materijalne istine, koje predstavlja jedno od osnovnih pravila našeg parničnog postupka.
Član 126
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da utvrdi neku činjenicu, o postojanju ove činjenice zaključiće primjenom pravila o teretu dokazivanja.
Član 127
Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na zamjenljive stvari, ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo sa nesrazmjernim teškoćama, sud će o ovom odlučiti, po svojoj ocjeni.
Član 128
Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.
Na prijedlog stranke, podnijet najdocnije na pripremnom ročištu, sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitaće se na glavnoj raspravi.
Kad sud donese odluku iz stava 2. ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza opisaće ukratko predmet spora, izložiće stanje parnice i odrediti koji će se dokazi izvesti, uz naznačenje o kojim okolnostima treba naročito voditi računa.
O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestiće se stranke.
Sudija zamoljenog suda ima pri izvođenju dokaza sva ovlašćenja koja ima sudija kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi.
Protiv rješenja suda kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljena posebna žalba.
Svrha postupka, uspostavljanje narušenog pravnog poretka, može biti postignuta samo ako je sudska odluka tačna, a ona može biti takva samo ako se činjenično stanje koje je sud utvrdio podudara sa stvarnošću. Stranci njen sopstveni interes zabranjuje da prizna činjenicu koju ne smatra za istinitu. I obrnuto, ako stranke priznaju tvrdnju protivnika, ona to čini samo zato štp tu tvrdnju smatra za tačnu. Zbog toga, sa stanovišta pravne politike ne izgleda opravdano shvatanje da priznanje činjenice ima, uopšte uzev, manju vrijednost nego istinitost osporene činjenice, koju je sud na osnovu dokazivanja utvrdio.
Član 129
Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.
Kad određeni rok protekne, rasprava će se sprovesti bez obzira što određeni dokaz nije izveden.
Član 129a
Ako sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražiće obavještenje od organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa.
Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inostranog organa kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.
2. Uviđaj u parničnom postupku
Član 130
Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.
Uviđaj se može vršiti i uz učešće vještaka.
Uviđaj je neposredno čulno opažanje suda o svojstvima ili stanjima stvari ili lica. Do saznanja na ovaj način sud dolazi ne samo čulom vida, što je najčešće, nego i drugim čulima. Tako se ovaj dokaz može izvesti slušanjem da bi se utvrdilo da li je šum motora nepodnošljiv za susjedne stanare ili probanjem jednog prehrambenog artikla da bi se utvrdio njegov ukus. Ako je za izvođenje dokaza potrebno stručno znanje, sud može uviđaj preduzeti uz sudjelovanje vještaka, koji mu u takvom slučaju daju obavještenja, potrebna da bi on bolje uočio i razumio dokazivanu činjenicu.
U Zakonu je rečeno da sud upotrebljava ovo dokazno sredstvo kad je njegovo neposredno čulno opažanje potrebno za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje neke okonosti. Odredbu ne treba protumačiti tako da sud uviđaju pribjegava samo kad treba utvrditi stvarno stanje u pogledu sporne činjenice. Ovim sredstvom saznanja sud se služi i kad je za pravnu ocjenu, u kojoj se stranke ne slažu, potrebno da se neposredno obavijesti o nespornim činjenicama od kojih ta ocjena zavisi.
Član 131
Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trećeg lica, kod državnog organa ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, shodno će se primijeniti odredbe čl. 134. do 136. ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili lica.
3. Isprave u parničnom postupku
Član 132
Isprava koju je u propisanom obliku izdao državni organ u granicama svoje nadležnosti, kao i isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnih ovlašćenja koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.
Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene sa javnim ispravama.
Dozvoljeno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može zatražiti da sud traži da se o tome izjasni organ od koga bi trebalo da ona potiče.
Član 133
Ako međunarodnim ugovorom nije što drugo određeno, inostrane javne isprave koje su propisno ovjerene imaju, pod uslovom uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
Član 134
Stranka je dužna da sama podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda.
Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prevod.
Ako se isprava nalazi kod državnog organa ili pravnog lica kome je povjereno vršenje javnog ovlašćenja, a sama stranka ne može izdejstvovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu, da ispravu dostave sudu.
Član 135
Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može ovu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.
Stranka ne može da uskrati podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna da preda ili pokaže, ili ako se isprava s obzirom na njenu sadržinu smatra zajedničkom za obje stranke.
U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava shodno će se primijenjivati odredbe čl. 139. i 140. ovog zakona.
Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja ove činjenice izvoditi dokazi.
Sud će, s obzirom na sve okolnosti, cijeniti od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće da postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava kod nje nalazi.
Protiv odluke suda iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
Član 136
Sud može, na prijedlog stranke, narediti trećem licu da podnese ispravu samo kad je ono po zakonu dužno da je pokaže ili podnese, ili kad je riječ o ispravi koja je po svojoj sadržini zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.
Prije nego što donese odluku kojom trećem licu nalaže da podnese ispravu, sud će pozvati treće lice da se o tome izjasni.
Kad treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, sud će riješiti da li je treće lice dužno da podnese ispravu.
Kad treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, radi utvrđivanja ove činjenice mogu da se izvode dokazi.
Pravosnažno rješenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu može se izvršiti po pravilima izvršnog postupka. Sud će ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.
Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi sa podnošenjem isprava. Odredbe člana 146. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u ovom slučaju.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge iz oblasti Stvarnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka svojim klijentima nudi usluge zastupanja pred nadležnim sudovima u širokom spektru oblasti stvarnog prava.
Između ostalog, zastupamo naše klijente u
-
postupcima i pravnim radnjama kojima stiču ili prometuju pokretnom ili nepokretnom imovinom
-
pružamo pravnu pomoć i vodimo postupke kod uknjižbe, promjene vlasnika, fizičke diobe suvlasništva
-
kao i postupke vezane za dobijanje građevinskih i urbanističkih dozvola i saglasnosti i
-
u postupcima legalizacije objekata.
Za potrebe svojih klijenata Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema dokumentaciju za izradu svih vrsta ugovora stvarnog prava, kao i zastupanje u svim postupcima koji proizilaze iz obaveza zasnovanih na osnovu ugovora. Našim klijentima pružamo savjete i usluge u postupcima radi zaštite prava svojine, služnosti, zaloge, državine kao i u drugim postupcima iz oblasti stvarnog prava.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima iz oblasti stvarnog prava, pružamo pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima ili organima uprave kao što je zastupanje pred Republičkom upravom za imovinsko-pravne poslove, zemljišnoknjižni postupak, postupak pred katastrom, postupak izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na njima, postupak eksproprijacije, uzurpacije, postupak promjene prava upisa posjednika odnosno vlasnika, postupak cijepanja parcela, ispravke pogrešnih upisa posjednika ili vlasnika, vađenje potrebne dokumentacije za klijente kao što su posjedovni listovi, identifikacije, kopije katastarskih planova, utvrđivanje prava vlasništva, odricanje od prava vlasništva, zamjena nekretnina, postupak vraćanja u posjed nekretnina, usaglašavanje površina i tome slično.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka ima dugogodišnje iskustvo u oblasti stvarnog prava u različitim postupcima, kao što su tužbe radi utvrđivanja prava vlasništva, zastupanje pred nadležnim organima kod prava građenja, u postupcima kod prava stvarne i lične služnosti, zaštita prava na posjed, zatim u postupcima kod uređenja međa, kao i ostalim upravnim, parničnim, vanparničnim i izvršnim postupcima iz oblasti stvarnog prava.
4. Svjedoci u parničnom postupku
Član 137
Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je da se odazove pozivu, a ako ovim zakonom nije drugačije određeno, dužno je i da svjedoči.
Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna da daju obavještenja o činjenicama koje se dokazuju.
Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga navesti o čemu ono treba da svjedoči i navesti njegovo ime, prezime i boravište.
Član 138
Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi od te dužnosti.
Član 139
Svjedok može uskratiti svjedočenje:
1) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
2) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovjedilo;
3) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar, ili u vršenju nekog drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u vršenju tog poziva ili djelatnosti.
Sud će upozoriti ova lica da mogu uskratiti davanje iskaza u slučajevima navedenim u stavu 1. ovog člana.
Član 140
Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom na ta pitanja izložio opasnosti od krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svog bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, lice sa kojim živi u vanbračnoj zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, kao i svog staraoca ili staranika, usvojioca ili usvojenika.
Sud će upozoriti svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.
Član 141
Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud pred kojim svjedok treba da svjedoči, nakon što se o tome izjasne stranke.
Protiv rješenja iz stava 1. ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.
Svjedok može rješenje iz stava 1. ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni ili o zatvoru zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Član 142
Svjedoci se pozivaju dostavljanjem pismenog poziva u kome se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi sa kojim se poziva i naznačenje da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na posljedice neopravdanog izostanka predviđene odredbama člana 410. ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 146. ovog zakona.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.
Član 143
Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se docnije saslušavati. Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.
Svjedok će se prethodno opomenuti da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prećutati, a zatim će se upozoriti na posljedice davanja lažnog iskaza.
Zatim će se svjedok pitati za ime i prezime, ime jednog roditelja, boravište, mjesto i datum rođenja, godine života i njegov odnos sa strankama.
Član 144
Poslije opštih pitanja svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a poslije toga suprotna stranka.
Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.
Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
Član 145
Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušaće se preko tumača.
Ako je svjedok gluv, postavljaće mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, pozvaće se da pismeno odgovara. Ako se saslušanje ne može izvršiti na ovaj način, pozvaće se kao tumač lice koje se sa svjedokom može sporazumjeti.
Sud će tumača upozoriti na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.
Član 146
Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za ishranu i prenoćište, kao i na naknadu izgubljene zarade, nastalih usljed njegove obaveze da svjedoči.
Svjedok mora da zahtijeva naknadu odmah po saslušanju, inače gubi pravo na nju. Sud je dužan da na ovo upozori svjedoka.
U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka sud će odrediti da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, naložiće stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
5. Vještaci u parničnom postupku
Član 147
Sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određene činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
Član 148
Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu da naznači predmet i obim vještačenja, kao i da predloži lice koje će da izvrši vještačenje.
Protivna stranka će se izjasniti o predloženom vještaku, kao i o predmetu i obimu vještačenja.
Nakon izjašnjenja protivne stranke sud će uzimajući u obzir prijedloge i primjedbe donijeti odluku o ličnosti vještaka, predmetu i obimu vještačenja.
Sud će postupiti na način iz stava 3. ovog člana i bez izjašnjenja protivne stranke ukoliko uredno obaviještena protivna stranka nije pristupila na ročište na kojem je trebalo da se izjasni.
Član 149
Vještačenje vrši jedan vještak.
Sud može na prijedlog stranke da odredi više vještaka za različite vrste vještačenja.
Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.
Složenija vještačenja će se povjeriti prvenstveno stručnim ustanovama kao što su: bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.
Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su: vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeriće se u prvom redu tim ustanovama.
Član 150
Izvođenje dokaza vještačenjem određuje sud rješenjem koje sadrži:
1. ime, prezime i zanimanje vještaka;
1. predmet spora;
2. obim i predmet vještačenja;
4. rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.
Član 151
Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.
Prepis rješenja iz člana 150. ovog zakona dostavlja se vještaku zajedno sa pozivom na ročište za glavnu raspravu.
U pozivu će sud upozoriti vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu sa pravilima nauke i vještine i obavijestiti ga o posljedicama nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, odnosno neopravdanog izostanka sa ročišta i pravu na nagradu i naknadu troškova.
Član 152
Vještaci su dužni da se odazovu pozivu suda i da iznesu svoj nalaz i mišljenje.
Sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.
Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih razloga. Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašćeni radnik organa ili organizacije u kojoj vještak radi.
Član 153
Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se izuzetno za vještaka može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.
Stranka je dužna da podnese zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najdocnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.
U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna da navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.
O zahtjevu za izuzeće odlučuje sud.
Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija zahtjev za izuzeće nije dozvoljena posebna žalba.
Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije izvršenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije izvršenog vještačenja.
Član 154
Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja sudu prije rasprave, ukoliko sud ne odredi drugačije.
Vještak mora uvijek da obrazloži svoje mišljenje.
Član 155
Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, sud će, po isteku roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, ukoliko ne uvaži razloge kašnjenja, odrediti drugog vještaka.
Ako vještak dostavi nalaz ili mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim okolnostima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi, i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.
Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će, uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.
Član 156
Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najdocnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.
Član 157
Ročište za glavnu raspravu će se održati i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, sud može na prijedlog stranke odložiti raspravu i zakazati novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.
Član 158
Sud će vještaku dozvoliti da razmatra spise, kao i da postavlja pitanja strankama i drugim vještacima u vezi predmeta vještačenja.
Član 159
Protiv rješenja suda iz čl. 148, 150, 152. i 155. ovog zakona nije dozvoljena žalba.
Član 160
Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za ishranu i prenoćište i troškova vještačenja, kao i pravo na razumnu nagradu za izvršeno vještačenje.
Član 161
Ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, na izvođenje dokaza vještačenjem shodno se primjenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.
Član 162
Odredbe člana. 148. stav 1, čl. 149. stav 3, 151. st. 1. i 3, 152, 153. i 159. ovog zakona primjenjuju se shodno i na tumače.
6. Saslušanje stranaka u parničnom postupku
Član 163
Na prijedlog stranke, sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.
Član 164
Sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.
Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno licu koje treba da se sasluša za tu stranku nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće.
Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće ili je otežano iz drugih razloga, sud će pročitati zapisnik sa iskazom te stranke.
Član 165
Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušaće se njen zakonski zastupnik. Sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje mogućno.
Za pravno lice saslušaće se lice koje je zakonom ili pravilima određeno da ga zastupa.
Član 166
Poziv na ročište dostaviće se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome stranku obavijestiti, odnosno, ako stranka nema punomoćnika, stranci ili licu koje će se za stranku saslušati.
U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka koja dođe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.
Član 167
Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prinuditi na davanje iskaza.
Član 168
Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivaće se i pri izvođenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.
7. Obezbjeđenje dokaza u parničnom postupku
Član 93
Sud će u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti da li se vodi parnica o predmetu o kome je ranije bilo zaključeno sudsko poravnanje i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kome je zaključeno sudsko poravnanje, odbaciće tužbu.
Član 94
Na pripremnom ročištu sud će rješenjem odrediti:
1) dan i čas održavanja glavne rasprave;
2) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi;
3) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi;
4) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu.
Glavna rasprava će se, po pravilu, održati najdocnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnog ročišta.
Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah poslije pripremnog ročišta.
Ako se procjenjuje da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će biti zakazano za onoliko dana uzastopno, koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.
Član 95
Sa sadržinom rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona upoznaće se prisutna stranka, te joj se neće dostavljati rješenje niti poziv za glavnu raspravu. Sud će obavijestiti prisutnu stranku i o posljedicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu.
Član 96
Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio da pozove.
U pozivu za glavnu raspravu, sud će obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka sa ročišta.
Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1. člana 94. ovog zakona.
Glava V
GLAVNA RASPRAVA
1. Tok glavne rasprave
Član 97
Sudija otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.
Poslije toga, sudija utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.
Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.
Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.
Član 98
Sud će prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrditi da li postoje procesne smetnje za dalje postupanje i postupiti u skladu sa odredbama člana 67. ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno.
Ako sud ne prihvati prigovor iz stava 1. ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijeće zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.
Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.
Član 99
Glavna rasprava se odvija sljedećim redom:
1) tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava;
2) tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava;
3) ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi;
4) saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog;
5) izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje;
6) po izvođenju svih dokaza, obje stranke, počev od tužioca, imaju pravo da se obrate sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta;
7) sud može dozvoliti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog;
8) ako je tužiocu dozvoljeno da se izjasni na završno izlaganje tuženog, i tuženi će imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.
Izuzetno, sud može odrediti redosljed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redosljeda predviđenog u stavu 1. ovog člana.
Član 100
Sud će se starati da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.
Sudija se u toku glavne rasprave stara o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.
Sud će kazniti lica koja narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih učesnika u postupku u skladu sa odredbama ovog zakona o nepoštovanju suda.
Član 101
Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 102
Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih prijedloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.
Stranke mogu u toku glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bile u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.
Član 103
Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.
Član 104
Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka stranku prvo ispituje njen punomoćnik, a poslije toga suprotna stranka.
Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, prvo je ispituje sud.
Član 105
Stranke ispituju svjedoke i vještake. Sudija prvo daje riječ stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka, zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.
Član 106
Sudija može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj fazi saslušanja.
Član 107
Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
Sud neće dozvoliti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
Sud neće dozvoliti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno odgovoreno.
Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dozvolio.
Sud neće dozvoliti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.
Član 107
Sud će odbiti sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.
Sud neće dozvoliti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.
Sud neće dozvoliti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno odgovoreno.
Na zahtjev stranke u zapisnik će se unijeti pitanja koja sud nije dozvolio.
Sud neće dozvoliti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.
Član 108
Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im sud to naloži.
Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlučiti da svjedoka koji je već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.
Član 109
Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.
Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dozvoljena posebna žalba.
Član 110
Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, sud će proglasiti da je glavna rasprava zaključena.
2. Odgađanje, odlaganje i nastavak ročišta
Član 111
Sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).
Sud je dužan, najdocnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1. ovog člana.
Kad odgodi ročište, sud će o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavijestiti sve pozvane.
Član 112
Sud može, na prijedlog stranke, odložiti započeto ročište (odlaganje ročišta) samo iz sljedećih razloga:
1) ako bez krivice stranke koja predlaže odlaganje ročišta na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke;
2) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudskog poravnanja.
Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.
Kad se ročište odloži, sud će prisutnim odmah saopštiti mjesto i vrijeme novog ročišta. Sud nije dužan da o mjestu i vremenu novog ročišta obavijesti stranku koja nije bila prisutna na odloženom ročištu, a bila je uredno obaviještena osim ako su na tom ročištu iznesene nove činjenice.
Sud može, po službenoj dužnosti, odložiti započeto ročište samo u slučajevima predviđenim ovim zakonom.
Član 113
Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, sud može odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo ovaj dokaz, i iznesu navodi u vezi sa njim.
Član 114
Na novom ročištu zakazanom poslije odlaganja rasprave, radnje koje su već sprovedene ponovo se sprovode samo ako se ročište drži pred novim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.
Ako se ročište drži pred novim sudijom, sud može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.
Član 115
Ročište za glavnu raspravu se ne može odgoditi niti odložiti na neodređeno vrijeme.
Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi ili odložiti na period duži od 30 dana, osim u slučaju iz člana 129. ovog zakona.
Prilikom odgađanja, odnosno odlaganja ročišta sud će datum održavanja novog ročišta, u pravilu, odrediti uz prethodnu konsultaciju sa strankama.
Kad odgodi ili odloži ročište, sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgađanja, odnosno odlaganja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.
Protiv rješenja suda kojim se odgađa ili odlaže ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odgađanje, odnosno odlaganje ročišta, nije dozvoljena posebna žalba.
Član 116
Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, sud će odrediti nastavak ročišta za sljedeći radni dan (nastavak ročišta).
Član 117
Odrebe čl. 111, 112, 115. i 116. ovog zakona, shodno se primjenjuju na pripremno ročište.
3. Javnost glavne rasprave
Član 118
Glavna rasprava je javna, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
Lica koja prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.
Odredba stava 3. ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.
Član 117
Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.
Sud može isključiti javnost i kad se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo obezbijediti nesmetano održavanje rasprave.
Član 120
Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike, umješače i Ombudsmena Republike Srpske.
Sud može dozvoliti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedina službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.
Sud će upozoriti lica koja prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužna da kao tajnu čuvaju ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti i upozoriće ih na posljedice odavanja tajne.
Član 121
O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dozvoljena posebna žalba.
Član 122
Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi shodno će se primjenjivati i na pripremnom ročištu, na ročištu van glavne rasprave pred sudom, kao i na ročištu pred zamoljenim sudom.