Imovinsko pravni odnosi između bračnih supružnika - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Za treća lica je značajno da imovinski odnosi bračnih drugova budu uređeni tako da zaključivanjem pravnih poslova sa jednim od bračnih drugova njegova prava i interesi ne budu oštećeni. Imovinski odnosi moraju, osim toga, odražavati ostale bračne odnose, ravnopravnost bračnih drugova, međusobna prava i dužnosti izdržavanja, vaspitanje i obrazovanje članova porodice, a naročito djece, razvijanje svijesti da rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka na osnovu jednakih prava i odgovornosti.
Porodični zakon Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske broj 17/2023
GLAVA X
Imovinsko-pravni odnosi bračnih supružnika
Imovinski odnosi između bračnih supružnika
Zakonski bračni imovinski režim
Član 300
Imovina bračnih supružnika može biti posebna i zajednička.
Brak je zakonom uređena zajednica života muškarca i žene. Ako nije zaključen u cilju zajednice života bračnih drugova brak nije valjan. Zajednica života bračnih drugova ne zasniva se na određeno vrijeme niti pod uslovom nego, naprotiv, da traje duže vrijeme. Stoga ona prestaje na zakonom propisan način. Brak je, međutim, i ekonomska zajednica bračnih drugova u kojoj se, po pravilu, kroz zajedničko domaćinstvo zadovoljavaju egzistencijalne potrebe bračnih drugova i ostalih članova porodice, sve dok brak ne prestane. Za zadovoljenje tih potreba neophodno je da jedan ili oba bračna druga imaju imovinu.
Imovina se u pravnoj literaturi definiše kao skup imovinskih građanskih prava koja pripadaju jednom licu. Imovinska građanska prava imaju za objekat stvari ili radnje, imovinska mada, koje se mogu izraziti u novcu kao posebnoj generičkoj vrsti stvari. Imovinsku masu čine stvari za odijevanje, ishranu ili novac neophodan za ishranu, namještaj, pokretne i nepokretne stvari, zgrae, zemljište itd, za obavljanja zanimanja, stanovanje i tome slično.
Za treća lica je značajno da imovinski odnosi bračnih drugova budu uređeni tako da zaključivanje pravnih poslova sa jednim od bračnih drugova njegova prava i interesi ne budu oštećeni. Imovinski odnosi moraju, osim toga, odražavati ostale bračne odnose, ravnopravnost bračnih drugova, međusobna prava i dužnosti izdržavanja, vaspitanja i obrazovanja članova porodice, a naročito djece, razvijanje svijesti da rad i rezultati rada imaju određuju materijalni i društveni položaj čovjeka na osnovu jednakih prava i odgovornosti.
Zbog toga su imovinski odnosi bračnih drugova i bračnih drugova i trećih lica regulisani prinudnim normama, tako da obuhvataju sticanje imovine, zaključenje pravnih poslova, upravljanje i raspolaganje imovinom. Imperativne norme određuju sadržinu ili okvire imovinskih odnosa bračnih drugova. Njihovu primjenu bračni drugovi ne mogu otkloniti. Imperativnim propisima regulisana je ne samo zajednička nego i posebna imovina. Stoga je opravdano istaknuti da se ni režim zajedničke imovine ne može proširiti na posebnu imovinu.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, dok svojom posebnom imovinom bračni drug upravlja i raspolaže samostalno, ukoliko se bračni drugovi nisu drugačije dogovorili.
Ovim članom je određeno da imovina bračnih drugova može biti posebna i zajednička. Neku treću vrstu imovine zakon ne predviđa. Cjelokupna imovina bračnih drugova može biti posebna i zajednička, a to znači da može u braku postojati samo zajednička imovina ili pored zajedničke i posebna imovina jednog ili oba bračna druga. Nije isključena mogućnost postojanja samo posebne imovine jednog ili oba bračna druga ali bi to moglo ukazivati na okolnost da brak nije zaključen u cilju zajedničkog života bračnih drugova ili da su bračni drugovi sporazumno podijelili zajedničku imovinu u toku braka.
Zajedničku i posebnu imovinu čine: stvarna prava (pravo svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, pravo na patent, licencu, pravo službenosti, hipoteke, zaloge, itd.), obligaciona prava nastala zaključenjem ugovora, prouzrokovanjem štete ili na osnovu zakona. Jedan bračni drug može imati i posebnu i zajedničku imovinu.
Posebna imovina bračnih supružnika
Član 301
Imovina koju bračni supružnik ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina.
Imovina koju bračni supružnik nakon zaključenja braka stekne diobom zajedničke imovine, poklonom (uključujući miraz), nasljeđem, ili besteretnim pravnim poslom predstavlja njegovu posebnu imovinu.
Prihodi od posebne imovine koji nisu rezultat rada bračnih supružnika, predstavljaju posebnu imovinu.
Svaki bračni supružnik samostalno upravlja i raspolaže svojom posebnom imovinom.
Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika sredstvima iz posebne imovine drugog bračnog supružnika, drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom doprinosu.
Ako je tokom zajednice života bračnih supružnika došlo do uvećanja vrijednosti posebne imovine jednog bračnog supružnika radom drugog bračnog supružnika ili sredstvima iz zajedničke imovine, onda drugi bračni supružnik ima pravo na potraživanje u novcu srazmjerno svom udjelu u zajedničkoj imovini.
Porodični zakon propisuje režim i zajedničke i posebne imovine i ne isključuje situacije da bračni drugovi imaju samo zajedničku imovinu, samo posebnu imovinu ili istovremeno zajedničku i posebnu imovinu. Ako bračni drugovi u času zaključenja braka nisu imali posebnu imovinu, a nisu je stekli ni po nekom drugom zakonskom osnovu, na primjer nasljeđem, poklonom i slično, nego jedino radom tada se između bračnih drugova uspostavlja zajednička imovina.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Bračni drugovi mogu imati samo posebne imovine kada bračni drugovi nakon zaključenja braka ne vode zajedničko domaćinstvo, u toku braka prekinu zajednicu živora prije nego što su počeli sticati zajedničku imovinu, ako zajedničku imovinu sporazumno podijele. Posebnom imovinom bračni drugovi upravljaju i raspolažu samostalno te se ovi odnosi samo u određenim elementima razlikuju, od imovinskih odnosa trećih lica. Odnosi prema posebnoj imovini vezani su za porodične odnose pa je to razlog što je i posebna imovina regulisana imperativnim propisima. Bračni drugovi dužni su da se uzajamno pomažu, izdržavaju, da izdržavaju djecu, roditelje i druge srodnike. U nedostatku zajedničke imovine bračni drug je dužan da navedene izdatke podmiruje i iz svoje posebne imovine, tako da raspolaganje posebnom imovinom, za razliku od trećih lica nije u potpunosti slobodno.
Samostalno upravljanje posebnom imovinom znači da bračni drug radnje upravljanja vrši bez saglasnosti drugog bračnog druga illi trećeg lica. Upravljanje i posebnom imovinom može se povjeriti i bračnom drugu pod istim pretpostavkama kao i trećem licu, ali se treeće lice ne može sporazumjeti samo sa jednim bračnim drugom, bez pristanka drugog, da vrši upravljanje zajedničkom imovinom. Samostalno raspolaganje posebnom imovinom je mogućnost bračnog druga da, po pravilu, bez ograničenja i saglasnosti drugog bračnog druga ili trećeg lica sa bilo kojim licem, pa i sa bračnim drugom, zaključuje ugovore kojima otuđuje dio ili svu posebnu imovinu. Posebna imovina sastoji se od apsolutnih prava, prava svojine i drugih stvarnih prava i obligacionih prava. Sačinjava ju imovina koju bračni drug ima u času zaključenja braka.
Zajednička imovina bračnih supružnika
Član 302
Imovina koju bračni supružnici steknu radom tokom trajanja zajednice života predstavlja njihovu zajedničku imovinu.
Prihodi od zajedničke imovine predstavljaju zajedničku imovinu.
Dobitak od igre na sreću je zajednička imovina.
Prihodi stečeni korišćenjem prava intelektualne svojine koji su nastali za vrijeme trajanja zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu, pa i u slučaju kada se ti prihodi ostvaruju nakon prestanka braka.
Prihodi od posebne imovine jednog bračnog supružnika ostvareni njegovim radom ili radom drugog bračnog supružnika za vrijeme trajanja zajednice života predstavljaju zajedničku imovinu, s tim da onom bračnom supružniku čija je posebna imovina korišćena u ostvarivanju tih prihoda pripada pravo na naknadu za korišćenje njegove posebne imovine.
Imovina koju bračni supružnik stekne tokom bračne zajednice po nekom drugom zakonskom osnovu, različitom od onih koji su propisani odredbama ovog člana, njegova je posebna imovina.
Pojedini predmeti iz imovinske mase koji ulaze u posebnu imovinu ogu postati zajednička imovina. Uspostavljanje režima zajedničke imovine na posebnoj imovini nastaje kada se vrijednost predmeta iz posebne imovine znatno uveća ulaganjima iz sredstava zajedničke imovine ili radom drugog bračnog druga. U posebnu imovinu ubraja se i pravo stečeno po osnovu nasljeđivanja. Ako testator odredi da na primjer pravo svojine nasljeđuju oba bračna druga kao zajedničku svojinu u pravnoj literaturi se opravdano ističe da taj dio zaostavštine ulazi u posebne imovine bračnih drugova, a da na tom predmetu iz zaostavštine stiču susvojinu na jednake dijelove pošto se zajednička imovina stiče jedino radom tokom bračne zajednice. Shodno tome, stvari koje ženi njeni roditelji ili druga lica daju kao miraz ili im je ona odredila takvu prirodu ostaju njena posebna imovina.
Upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom
Član 303
Bračni supružnici zajednički posjeduju i koriste zajedničku imovinu.
Zajedničkom imovinom bračni supružnici upravljaju i raspolažu sporazumno.
Smatra se da poslove redovnog upravljanja jedan bračni supružnik uvijek preduzima uz saglasnost drugog bračnog supružnika.
Svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni supružnik ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, osim u korist drugog bračnog supružnika, čime je izvršena dioba zajedničke imovine.
Na zajedničkoj imovini nisu unaprijed određeni udjeli bračnih drugova ali su odredivi. Prava bračnih drugova odnose se na sva stvarna i obligaciona prava tako da jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati zajedničkom imovinom niti je opteretiti pravnim poslovima. Pravnim poslom mortis causa, testamentom, međutim, bračni drug može raspolagati iako je njegov dio neopredijeljen, ali će se veličina njegovog dijela ustanoviti u vrijeme njegove smrti.
Akti posjedovanja, korišćenja i upravljanja zajedničkom imovinom su permanentni, a akti raspolaganja povremeni. Zbog pravnih posljedica koje nastaju raspolaganjem objektima iz zajedničke imovine, akti raspolaganja imaju veći značaj u pravu. Raspolaganje znači preduzimanje pravnih radnji kojima se otuđuju ili opterećuju objekti imovine kao na primjer prodaja, poklon, razmjena, zasnivanje hipoteke, zaloge, prava službenosti itd. Objektima iz zajedničke imovine jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati. Nemogućnost samostalnog raspolaganja svojim udjelom u zajedničkoj imovini od strane jednog bračnog druga proizilazi iz neopredijeljenosti udjela bračnih drugova u toj imovini.
Zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno. Bračni drugovi se međusobno mogu sporazumjeti da raspolaganje cjelokupnom zajedničkom imovinom ili njenim dijelovima, vrši jedan od njih. Ugovor o raspolaganju zajedničkom imovinom može raskinuti svaki bračni drug u svako doba, osim u vrijeme u koje se raskidom očigledno nanosi šteta drugom bračnom drugu.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom
Član 304
Bračni supružnici mogu zaključiti ugovor na osnovu koga će jedan od njih upravljati i raspolagati, odnosno upravljati ili raspolagati cjelokupnom zajedničkom imovinom ili nekim njenim dijelovima.
Ugovor iz stava 1. ovog člana ovog člana može se odnositi na upravljanje i raspolaganje, odnosno na upravljanje ili na raspolaganje ili samo na pojedine poslove upravljanja i raspolaganja, odnosno upravljanja ili raspolaganja.
Svaki bračni supružnik može odustati od ugovora iz stava 1. ovog člana u bilo kojem trenutku, s tim da to ne utiče na punovažnost poslova za koje je bračni supružnik ovlašćen na upravljanje i raspolaganje, odnosno upravljanje ili raspolaganje ili samo neki od poslova upravljanja i raspolaganja, odnosno upravljanja ili raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim dijelom, koji je zaključio sa trećim licem.
Ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
U slučaju nesporazuma bračnih supružnika u vezi sa upravljanjem zajedničkom imovinom, odlučiće sud u vanparničnom postupku na prijedlog jednog od bračnih supružnika.
Ako je poslije prestanka zajednice života u braku došlo do uvećanja vrijednosti zajedničke imovine, onaj bračni supružnik koji je tome doprinio, ima pravo na potraživanje u novcu, srazmjerno svom doprinosu.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Mogućnost jednostranog raskida ugovora o raspolaganju subjektima iz zajedničke imovine će biti iskorišćena na primjer kada je bračni drug, kome je povjereno pravo da u ime i za račun drugog bračnog druga vrši akte raspolaganja, nemaran ili namjerno oštećuje interese drugog bračnog druga ili su bračni odnosi teško i trajno poremećeni te bračni drug nema povjerenja u drugog bračnog druga. U pravnoj literaturi se opravdano smatra da je ništava odredba sporazuma kojom bi se jedan bračni drug odrekao ovlašćenja da učestvuje u raspolaganju zajedničkom imovinom ili da su jednom prenijeta ovlašćenja raspolaganja neopoziva. Sporazum bračnih drugova da raspolaganje zajedničkom imovinom vrši jedan od njih ima dejstvo samo među bračnim drugovima. Sporazum bračnih drugova kojim se jedan da jedan od njih ovlašćuje da raspolaže zajedničkom imovinom predstavlja ugovor o punomoćstvu.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge iz oblasti Bračnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima u sporovima za razvod braka i u sporovima oko podjele imovine stečene u toku trajanja bračne ili vanbračne zajednice. Vodimo postupke utvrđivanja materinstva i očinstva, kao i postupke priznanja materinstva i očinstva.
Za potrebe svojih klijenata u postupku razvoda braka Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema tužbe, prijedloge za sporazumni razvod braka, kao i kasnije zastupanje na ročištima.
.png)
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u rješavanju odnosa u vanbračnoj zajednici vodi postupke dokazivanja postojanja vanbračne zajednice i imovinskog doprinosa svakog partnera prilikom sticanja imovine u vanbračnoj zajednici. Kod podjele imovine Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima u kojima su predmet dokazivanje postojanja i visine udjela supružnika u zajedničkoj imovini. U slučajevima osporavanja očinstva Advokatska kancelarija Topić Banjaluka može biti od pomoći kod utvrđivanja očinstva.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža usluge kod utvrđivanja alimentacije za maloljetno dijete, suprugu ili druge srodnike. U slučajevima razvoda braka sa maloljetnom djecom dajemo savjete i zastupamo klijente jer se tada radi o davanju zajedničke djece na odgoj, brigu i staranje. Pomažemo u slučajevima lišavanja poslovne sposobnosti kod osoba koje više nisu sposobne da samostalno odlučuju o svojim pravima i obavezama, a sve da ne bi napravili štetu sami sebi ili članovima najbliže porodice.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Raspolaganje nepokretnošću u zajedničkoj svojini
Član 305
Jedan bračni supružnik koji je u javne evidencije o nepokretnostima i pravima na njima upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je u zajedničkoj svojini, može raspolagati tom nepokretnošću samo uz saglasnost drugog bračnog supružnika.
U slučaju raspolaganja nepokretnošću u zajedničkoj svojini bez saglasnosti drugog bračnog supružnika, pravni posao će biti ništav, osim u slučaju kada je sticalac prava postupao u dobroj vjeri.
U slučaju iz stava 2. ovog člana, bračni supružnik bez čije saglasnosti je raspolagano zajedničkom nepokretnošću ima pravo da zahtijeva od drugog bračnog supružnika naknadu tržišne ili one vrijednosti po kojoj je nepokretnost otuđena, po svom izboru (izboru bračnog supružnika bez čije saglasnosti je raspolagano).
Prema članu 305, bračni supružnik koji je u javnim evidencijama upisan kao vlasnik nepokretnosti koja je u zajedničkoj svojini može tom nepokretnošću raspolagati samo uz saglasnost drugog supružnika. Ako se raspolaganje izvrši bez te saglasnosti, pravni posao je ništav, osim ako je sticalac prava postupao u dobroj vjeri, odnosno nije znao niti mogao znati za nedostatak saglasnosti.
U situaciji kada je nepokretnost otuđena bez saglasnosti, a sticalac je bio u dobroj vjeri, bračni supružnik koji nije dao saglasnost ima pravo da od drugog supružnika zahtijeva naknadu tržišne vrijednosti nepokretnosti ili vrijednosti po kojoj je otuđena, prema sopstvenom izboru. Na taj način zakon pruža zaštitu imovinskim interesima supružnika, uz istovremeno uvažavanje pravne sigurnosti trećih lica koja su postupala savjesno.
Dioba zajedničke imovine
Član 306
Diobom zajedničke imovine, u smislu ovog zakona, smatra se utvrđivanje udjela svakog bračnog supružnika u zajedničkoj imovini.
Dioba zajedničke imovine može se vršiti za vrijeme trajanja braka i poslije njegovog prestanka.
Sporazumna dioba zajedničke imovine
Član 307
Bračni supružnici mogu zaključiti sporazum o diobi zajedničke imovine (sporazumna dioba).
Bračni supružnici mogu zajedničku imovinu sporazumno podijeliti na sljedeće načine:
1) da odrede dijelove u cjelokupnoj zajedničkoj imovini ili na jednom dijelu zajedničke imovine ili na pojedinoj stvari ili pravu iz zajedničke imovine,
2) da svakom bračnom supružniku pripadnu pojedine stvari ili prava iz zajedničke imovine,
3) da se u korist jednog ili oba bračna supružnika konstituiše pravo etažne svojine na posebnom dijelu nepokretnosti,
4) da izvrše uređivanje sukorisničkih odnosa određujući obim prava svakog od bračnih supružnika,
5) da jedan bračni supružnik isplati drugom bračnom supružniku novčanu protivvrijednost njegovog udjela u zajedničkoj imovini,
6) da se izvrši prodaja cjelokupne zajedničke imovine i nakon toga obavi raspodjela ostvarene vrijednosti srazmjerno dogovorenim udjelima u zajedničkoj imovini,
7) kombinacijom navedenih načina sporazumne diobe.
Sporazum o diobi zajedničke imovine mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave.
Zajednička imovina bračnih drugova prestaje prestankom braka. Brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog druga umrlim, poništavanjem braka i razvodom braka, trajnim prestankom bračne zajednice između supružnika i u slučaju kada je jednom bračnom drugu potpuno oduzeta poslovna sposobnost, a ne postoji mogućnost njenog vraćanja. Imovina i dalje postoji do diobe, ali gubi karakter zajedničke imovine i ne postoji više zajedničko sticanje, uvećanje te imovine radom bračnih drugova u toku trajanja bračne zajednice.
Diobom imovine nastupaju posljedice prestanka bračne zajednice. Imovinska masa koja se javlja prestankom zajedničke imovine supružnika ne potpada ni pod jedan imovinski bračni režim. Na nju se više ne primjenjuju pravna pravila režima zajedničke imovine, a ne mogu se primjenjivati ni pravna pravila režima odvojene imovine. Talva imovina predstavlja jedno vanredno stanje iz koga je jedini izlaz u likvidaciji imovinske mase diobom. Ovaj član se ograničava na sporazumnu podjelu zajedničke imovine samo za vrijeme trajanja bračne zajednice. Diobu imovine koja je prestankom braka izgubila svojstvo zajedničke, mogu sporazumno izvršiti raniji bračni drugovi, ne mogu punovažno prenositi na treća licašto ih može opredijeliti da svojim sporazumom izvrše konačnu likvidaciju međusobnih imovinskih odnosa i nakon prestanka bračne zajednice.
Sporazumnom diobom zajedničke imovine u toku trajanja braka ne likvidiraju se u potpunosti imovinski odnosi bračnih drugova i ne zadire u imperativnim propisima određeni režim ove imovine. Dijeliti se može samo zajednička imovina koju su bračni drugovi stekli do trenutka diobe. Stvarna i obligaciona prava koja bračni drugovi budu ubuduće sticali radom u toku trajanja bračne zajednice činiće i dalje njihovu zajedničku imovinu. U pogledu buduće stečene zajedničke imovine bračni drugovi ne mogu odrediti drugačiji režim prije nego što su je stekli. Takav stav je potrebno ipak elastičnije tumačiti tako da bračni drugovi na primjer prilikom kupovine određenih stvari mogu već tada sporazumno odrediti svoje udjele u tako stečenoj stvari.
Listing podstranica:
-
Bračno pravo
Režim zajedničke imovine, određen imperativnim propisima je obavezan u vrijeme sticanja te imovine, ali nakon sticanja imovine mogu je bračni drugovi sporazumno podijeliti. Razlog za diobu može biti postojanje obaveze jednog bračnog druga koju je imao prije stupanja u brak, a ne može ju namiriti iz svoje posebne imovine ili zbog nesaglasnosti u raspolaganju, upravljanju i korišćenju zajedničkom imovinom. Sporazumnom diobom zajednička imovina ulazi u sastav posebnih imovina bračnih drugova.
Porodični zakon se ne izjašnjava da li je za punovažnost sporazuma o diobi zajedničke imovine bračnih supružnika neophodna forma. Sporazum o diobi ima opšte karakteristike ugovora sa nužnim ograničenjima koja proizilaze iz prinudnog režima zajedničke imovine i drugih prinudnih propisa. Tako, sporazum o diobi može biti sklopljen pod raskidnim uslovom, bračni drugovi mogu odrediti ko će od njih zadržati stanarsko pravo, ali ne i da jedan bračni drug stiče stanarsko pravo na ime udjela u zajedničkoj imovini. Od sporazuma o diobi jedan bračni drug može jednostrano odustati ako ne postoje opšte pretpostavke.
Pravo na sudsku diobu zajedničke imovine
Član 308
Pravo na diobu zajedničke imovine imaju: bračni supružnici, nasljednici umrlog bračnog supružnika i povjerioci onog bračnog supružnika iz čije se posebne imovine nisu mogla namiriti njihova potraživanja.
Pravo na diobu zajedničke imovine ne zastarijeva, što ne utiče na primjenu pravila o održaju i o zastarjelosti potraživanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Sudska dioba zajedničke imovine
Član 309
Ako se bračni supružnici ne sporazumiju o diobi zajedničke imovine, svakome od bračnih supružnika pripada po jedna polovina zajedničke imovine.
Svaki bračni supružnik može zahtijevati da mu sud odredi veći dio od polovine zajedničke imovine koja mu pripada i taj bračni supružnik u sudskom postupku dokazuje da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine veći od doprinosa drugog bračnog supružnika.
U slučajevima iz stava 2. ovog člana, sud određuje veličinu udjela bračnog supružnika prema njegovom doprinosu u sticanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o ličnom dohotku i zaradi svakog bračnog supružnika, već i o pomoći jednog bračnog supružnika drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, o brizi u vezi sa vaspitanjem i podizanjem djece, kao i o svakom drugom vidu rada, doprinosa i saradnje, sticanju, upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Veći udio jednog bračnog supružnika u sticanju pojedinog prava iz zajedničke imovine može se utvrditisamo ako je to pravo ekonomski samostalno u odnosu na ostala prava iz zajedničke imovine, a bračni supružnik je u sticanju tog prava učestvovao i prihodima od svoje posebne imovine, što mora dokazati bračni supružnik koji to zahtijeva.
Bračni supružnik čiji je udio u sticanju zajedničke imovine znatno manji od udjela drugog bračnog supružnika, ili kada to opravdavaju posebne okolnosti, može tužbom zahtijevati diobu zajedničke imovine tako da sud obaveže drugog bračnog supružnika da mu naknadi protivvrijednost njegovog udjela u novcu, srazmjerno vrijednosti zajedničke imovine na dan donošenja presude.
Član 309 propisuje da, ako se bračni supružnici ne mogu sporazumjeti o diobi zajedničke imovine, svaki od njih ima pravo na polovinu te imovine. Međutim, jedan supružnik može tražiti da mu sud dosudi veći dio od polovine, ali je u tom slučaju dužan dokazati da je njegov doprinos u sticanju zajedničke imovine bio veći od doprinosa drugog supružnika. Pri odlučivanju o visini udjela, sud uzima u obzir ne samo lični dohodak i zaradu, već i druge oblike doprinosa – poput pomoći jednom supružniku u radu, rada u domaćinstvu, brige o odgoju i podizanju djece, te svakog drugog rada i saradnje koji su doprinijeli sticanju, upravljanju, održavanju ili povećanju zajedničke imovine.
Veći udio u pojedinom ekonomskom pravu iz zajedničke imovine može se priznati samo ako je to pravo ekonomski samostalno i ako je supružnik koji to traži učestvovao u njegovom sticanju i prihodima iz svoje posebne imovine, što mora dokazati. Takođe, supružnik čiji je udio znatno manji, ili kada postoje posebne okolnosti, može tužbom tražiti da mu se umjesto diobe u naturi isplati novčana protivvrijednost njegovog udjela, srazmjerno vrijednosti zajedničke imovine na dan donošenja presude.
Privilegovane stvari
Član 310
Iz zajedničke imovine izdvojiće se i predati bračnom supružniku, pored njegovog dijela, i one stvari stečene radom u toku bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi, ako njihova vrijednost nije nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost zajedničke imovine i vrijednost stvari za ličnu upotrebu drugog bračnog supružnika.
Ako je vrijednost stvari iz stava 1. ovog člana nesrazmjerno velika, one pripadaju u isključivu svojinu bračnom supružniku čijoj ličnoj upotrebi služe, sa uračunavanjem u njegov dio.
Prilikom diobe zajedničke imovine, na zahtjev bračnog supružnika, u njegov će se dio prvenstveno unijeti oni predmeti iz zajedničke imovine koji služe za obavljanje njegovog zanimanja.
Ako je vrijednost stvari iz stava 3. ovog člana nesrazmjerno velika u odnosu na vrijednost cjelokupne zajedničke imovine, izvršiće se dioba i tih stvari, osim ako bračni supružnik koji bi te stvari trebalo da dobije ne naknadi drugom bračnom supružniku odgovarajuću vrijednost ili ne ustupi drugom bračnom supružniku, po njegovom pristanku, druge stvari. Predmeti domaćinstva na kojima jedan bračni supružnik nakon prestanka zajednice života u braku ima državinu u trajanju od najmanje tri godine pripadaju mu u isključivu svojinu sa uračunavanjem u njegov dio, ukoliko ih on zahtijeva.
Ova odredba uređuje raspodjelu posebnih stvari iz zajedničke imovine prilikom diobe. Pored svog udjela, bračni supružnik ima pravo da iz zajedničke imovine izdvoji i zadrži stvari stečene radom tokom bračne zajednice koje služe isključivo njegovoj ličnoj upotrebi, pod uslovom da njihova vrijednost nije nesrazmjerno velika u odnosu na ukupnu vrijednost zajedničke imovine i predmeta za ličnu upotrebu drugog supružnika. Ako je vrijednost tih stvari nesrazmjerno velika, one i dalje pripadaju supružniku kojem služe, ali se njihova vrijednost uračunava u njegov dio zajedničke imovine.
Takođe, supružnik može zahtijevati da mu se u njegov dio prvenstveno uključe predmeti iz zajedničke imovine koji služe za obavljanje njegovog zanimanja. Ako je vrijednost tih predmeta nesrazmjerno velika u odnosu na ukupnu zajedničku imovinu, izvršiće se njihova dioba, osim ako supružnik kojem ti predmeti pripadaju ne nadoknadi drugom njihovu vrijednost ili mu, uz njegov pristanak, ne ustupi druge stvari. Posebno, predmeti domaćinstva koje jedan supružnik drži najmanje tri godine nakon prestanka zajednice života u braku, mogu postati njegova isključiva svojina, ako to zahtijeva, uz uračunavanje njihove vrijednosti u njegov dio imovine.
Stvari namijenjene djetetu
Član 311
(1)Stvari koje služe samo djetetu ili su namijenjene samo njegovoj neposrednoj upotrebi čine zajedničku svojinu bračnih supružnika (i nakon prestanka bračne zajednice ili razvoda braka) i dodjeljuju se bračnom supružniku koji samostalno vrši roditeljsko pravo, odnosno bračnom supružniku sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava.
(2) Raspolaganje stvarima iz stava 1. ovog člana vrši se u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na upravljanje i raspolaganje zajedničkom imovinom.
Stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihovoj neposrednoj upotrebi su, po pravilu, pokretne stvari, dječiji namještaj, dječija kolica, odjeća, obuća, hrana, dječije igračke, školski pribor, knjige i drugi predmeti za njihovu zaštitu, obrazovanje i vaspitanje, stečene radom bračnih drugova u toku trajanja bračne zajednice. Prilikom diobe zajednički stečene imovine bračnom drugu kojem se povjeravaju zajednička djeca na zaštitu i vaspitanje, daju se navedene stvari pored njegovog dijela. Stvari koje služe samo djeci ili su namijenjene samo njihvoj neposrednoj upotrebi, iako potiču iz zajedničke imovine, postaju posebna imovina bračnog druga kome su djeca povjerena na zaštitu i vaspitanje i ne uračunavaju se u njegov dio iz zajedničke imovine.
Dugovi po osnovu zajedničkog sticanja
Član 312
Kod diobe zajedničke imovine svakom će se bračnom supružniku uračunati u njegov dio srazmjerna vrijednost onog što se duguje po osnovu zajedničkog sticanja u bračnoj zajednici.
Kao dugovanja u smislu stava 1. ovog člana uračunaće se i potraživanja trećih lica koja su nastala radi povećanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, a ta potraživanja terete samo jednog bračnog supružnika.
Pri diobi zajedničke imovine, svakom bračnom supružniku uračunava se u njegov dio proporcionalna vrijednost obaveza koje potiču iz zajedničkog sticanja tokom trajanja bračne zajednice. Time se obezbjeđuje pravična raspodjela, uzimajući u obzir ne samo imovinu, već i obaveze povezane s njenim sticanjem. U ovaj obračun ulaze i potraživanja trećih lica koja su nastala radi povećanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, čak i kada ta potraživanja formalno terete samo jednog supružnika. Na taj način se sprječava da teret tih obaveza snosi isključivo jedan supružnik, iako su nastale u interesu oboje.
Pravo preče kupovine
Član 313
Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari iz zajedničke imovine radi namirenja udjela jednog bračnog supružnika, taj bračni supružnik ima pravo preče kupovine tih stvari.
Ako je u izvršnom postupku određena prodaja stvari iz zajedničke imovine radi namirenja udjela jednog bračnog supružnika, taj supružnik ima zakonsko pravo preče kupovine tih stvari. Ova odredba omogućava da supružnik čiji se udio namiruje zadrži predmetnu imovinu u svom vlasništvu, ukoliko je spreman da ponudi cijenu pod istim uslovima kao i drugi potencijalni kupci, čime se štite njegovi imovinski interesi i omogućava kontinuitet u korišćenju te imovine.
Bračni ugovor
Pojam i sposobnost za zaključenje bračnog ugovora
Član 314
Bračni ugovor je ugovor kojim budući bračni supružnici (lica koja su namjeru za zaključenje braka prijavila nadležnom organu) i bračni supružnici mogu urediti svoje imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini.
Bračni ugovor može zaključiti i budući bračni supružnik koji je maloljetan, ako je dobio dozvolu suda da zaključi brak prije punoljetstva.
Ako je bračnom supružniku potpuno ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost, bračni ugovor u njegovo ime može zaključiti njegov staratelj uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Član 314 definiše bračni ugovor kao pravni instrument kojim budući bračni supružnici, odnosno već vjenčani supružnici, mogu urediti svoje imovinskopravne odnose u vezi sa postojećom ili budućom imovinom. Ova mogućnost omogućava partnerima da unaprijed dogovore pravila raspolaganja, korišćenja i diobe imovine, čime se unapređuje pravna sigurnost i jasnoća njihovih imovinskih odnosa.
Budući bračni supružnik koji je maloljetan može zaključiti bračni ugovor ako je prethodno dobio sudsku dozvolu za zaključenje braka prije punoljetstva. Takođe, u slučaju da je bračnom supružniku potpuno ili djelimično oduzeta poslovna sposobnost, bračni ugovor u njegovo ime može zaključiti staratelj, ali uz obaveznu prethodnu saglasnost organa starateljstva.
Forma bračnog ugovora
Član 315
Bračni ugovor zaključuje se u formi notarski obrađene isprave i činjenica zaključenja bračnog ugovora upisuje se u javnu evidenciju nepokretnosti i prava na njima u vezi sa onim nepokretnostima koje su upisane kao svojina jednog ili oba bračna supružnika.
Notar je obavezan da prilikom notarske obrade bračnog ugovora pouči stranke o pravnim posljedicama bračnog ugovora, posebno o sadržaju i pravnim dejstvima odredaba bračnog ugovora definisanih u skladu sa odredbama čl. 327. do 336. ovog zakona.
Bračni ugovor mora biti zaključen u formi notarski obrađene isprave, čime se osigurava njegova pravna valjanost i vjerodostojnost. Činjenica zaključenja bračnog ugovora upisuje se u javnu evidenciju nepokretnosti i prava na njima, ali samo u vezi s onim nepokretnostima koje su upisane kao svojina jednog ili oba bračna supružnika. Ovim upisom se obezbjeđuje javnost i pravna sigurnost u pogledu imovinskih odnosa supružnika prema trećim licima.
Notar, prilikom obrade bračnog ugovora, ima obavezu da strankama objasni pravne posljedice njegovog zaključivanja, posebno u vezi sa sadržajem i pravnim dejstvima odredaba propisanih čl. 327. do 336. ovog zakona. Na taj način se supružnicima pruža potpuna informisanost i zaštita njihovih prava prije stupanja u ovakvu vrstu pravnog odnosa.
Centralni registar bračnih ugovora
Član 316
Bračni ugovor se u elektronskoj formi pohranjuje u Centralni registar bračnih ugovora koji vodi Notarska komora Republike Srpske.
Uspostavljanje i način vođenja registra iz stava 1. ovog člana detaljnije se propisuje Pravilnikom o Centralnom registru bračnih ugovora, koji donosi ministar.
Notar pred kojim je zaključen ugovor iz stava 1. ovog člana dužan je da u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona dostavi bračni ugovor u Centralni registar bračnih ugovora.
Bračni ugovor se pohranjuje u elektronskoj formi u Centralni registar bračnih ugovora, koji vodi Notarska komora Republike Srpske. Ovaj registar služi kao centralizovana evidencija svih zaključenih bračnih ugovora, čime se obezbjeđuje njihova dostupnost i pravna sigurnost.
Način uspostavljanja i vođenja registra propisuje se Pravilnikom o Centralnom registru bračnih ugovora, koji donosi ministar. Notar pred kojim je bračni ugovor zaključen dužan je da ga dostavi u registar u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona, čime se osigurava blagovremeno evidentiranje i kompletiranje baze podataka.
Zabrana ugovaranja prava strane države
Član 317
Bračni supružnici ne mogu ugovarati primjenu prava strane države na svoje imovinsko-pravne odnose.
Član 317 propisuje da bračni supružnici ne mogu ugovorom odrediti primjenu prava strane države na svoje imovinskopravne odnose. Ova zabrana ima za cilj da se na odnose između supružnika uvijek primjenjuju propisi domaćeg prava, čime se obezbjeđuje pravna sigurnost, jedinstvena primjena zakona i sprječava izbjegavanje domaćih pravnih normi putem ugovornih aranžmana.
Predmet bračnog ugovora
Član 318
Bračni supružnici mogu bračnim ugovorom urediti međusobne imovinsko-pravne odnose u skladu sa odredbama čl. 329. do 336. ovog zakona.
Ugovaranje posebne imovine bračnih supružnika
Član 319
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu isključiti zakonski imovinski režim zajedničke imovine i predvidjeti da sve što jedan bračni supružnik stekne tokom braka predstavlja njegovu posebnu imovinu, bez obzira na način sticanja
Ova odredba znači da bračni supružnici bračnim ugovorom mogu odstupiti od zakonskog režima zajedničke imovine i ugovoriti da sva imovina koju jedan od njih stekne tokom trajanja braka bude njegova posebna imovina, bez obzira na to kako je stečena (radom, nasljeđem, poklonom ili na drugi način). Na taj način, bračni ugovor omogućava potpuno razdvajanje imovine supružnika, čime se unaprijed uređuju njihovi imovinskopravni odnosi i izbjegavaju potencijalni sporovi u vezi sa vlasništvom nad imovinom stečenom tokom braka.
Ugovaranje zajedničke imovine
Član 320
Bračnim ugovorom može biti ugovoreno spajanje cjelokupne ili dijela posebne imovine bračnih supružnika sa njihovom zajedničkom imovinom stečenom tokom bračne zajednice.
Dioba imovine iz stava 1. ovog člana izvršiće se u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na zajedničku imovinu bračnih supružnika, osim ako se bračni supružnici u bračnom ugovoru ne sporazumiju drugačije.
Bračnim ugovorom supružnici mogu predvidjeti da se njihova posebna imovina, u cijelosti ili djelimično, spoji sa zajedničkom imovinom stečenom tokom trajanja bračne zajednice. Time se posebna imovina uklapa u režim zajedničke imovine, što može imati značajne posljedice prilikom eventualne diobe. U slučaju takvog spajanja, dioba imovine vrši se prema pravilima ovog zakona koja se odnose na zajedničku imovinu bračnih supružnika, osim ako se supružnici bračnim ugovorom ne dogovore o drugačijem načinu podjele. Na ovaj način im se ostavlja mogućnost da, uz odustajanje od stroge zakonske formule, prilagode podjelu svojim posebnim dogovorima i interesima.
Ugovaranje udjela u zajedničkoj imovini
Član 321
Bračnim ugovorom mogu biti određeni udjeli bračnih supružnika u zajedničkoj imovini.
Određivanjem udjela u zajedničkoj imovini, izvršena je njena dioba.
Član 321 propisuje da bračnim ugovorom supružnici mogu unaprijed odrediti svoje udjele u zajedničkoj imovini. Time se već u momentu zaključenja ugovora precizira koliki dio zajedničke imovine pripada svakom od njih, što omogućava jasniju raspodjelu imovinskih prava tokom trajanja braka ili u slučaju njegovog prestanka. Određivanjem tih udjela smatra se da je zajednička imovina već podijeljena, što znači da se na nju više ne primjenjuju pravila zakonskog režima zajedničke imovine, osim ako supružnici kasnije ne dogovore drugačije.
Ugovaranje prava izbora kod diobe zajedničke imovine
Član 322
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu predvidjeti da jedan od njih ili oba imaju pravo izbora predmeta iz zajedničke imovine koji će mu pripasti u slučaju diobe zajedničke imovine sa uračunavanjem u njegov udio.
Ova odredba omogućava da bračni supružnici bračnim ugovorom unaprijed dogovore pravo izbora određenih predmeta iz zajedničke imovine koji će, u slučaju diobe, pripasti jednom ili oba supružnika. Pri tome se vrijednost tih predmeta uračunava u udio supružnika kojem pripadaju. Na ovaj način supružnici mogu unaprijed zaštititi svoj interes za zadržavanje određenih stvari od posebne važnosti ili koristi, čime se smanjuje mogućnost sporova prilikom podjele imovine.
Ugovaranje ulaganja u posebnu imovinu jednog bračnog supružnika
Član 323
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog bračnog supružnika ili sredstava iz zajedničke imovine u posebnu imovinu drugog bračnog supružnika drugačije nego što je predviđeno odredbama ovog zakona.
Ova odredba omogućava supružnicima da bračnim ugovorom slobodno urede pravila o ulaganju – bilo posebne imovine jednog od njih u imovinu drugog, bilo sredstava iz zajedničke imovine u posebnu imovinu drugog supružnika – na način koji odstupa od zakonskih pravila. Takvim dogovorom supružnici mogu unaprijed odrediti kako će se tretirati ta ulaganja, uključujući pitanja vlasništva, povrata uloženih sredstava ili uvećanja vrijednosti imovine, čime se smanjuje mogućnost budućih nesporazuma ili sudskih sporova.
Ugovaranje ulaganja u zajedničku imovinu
Član 324
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti ulaganje posebne imovine jednog od bračnih supružnika ili oba bračna supružnika u zajedničku imovinu drugačije nego što je predviđeno odredbama ovog zakona.
Ova odredba omogućava supružnicima da bračnim ugovorom dogovore posebna pravila za slučajeve kada jedan ili oba ula žu svoju posebnu imovinu u zajedničku imovinu. Time se mogu unaprijed odrediti prava, udjeli ili način naknade u vezi s tim ulaganjima, bez obaveze primjene općih zakonskih pravila. Na ovaj način supružnici imaju veću fleksibilnost da prilagode imovinskopravne odnose svojim potrebama i okolnostima, čime se smanjuje mogućnost nesporazuma i olakšava eventualna dioba zajedničke imovine.
Ugovaranje upravljanja i raspolaganja zajedničkom imovinom
Član 325
Bračnim ugovorom bračni supružnici mogu urediti način upravljanja ili raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim dijelom.
Ova odredba daje supružnicima mogućnost da bračnim ugovorom unaprijed odrede pravila upravljanja i raspolaganja zajedničkom imovinom ili njenim određenim dijelom. To može obuhvatati, na primjer, dogovor o tome ko će donositi odluke o prodaji, zakupu, investiranju ili održavanju imovine, kao i o načinu korišćenja prihoda koji ona ostvaruje. Takav dogovor omogućava jasnije definisanje odgovornosti i prava svakog supružnika, čime se izbjegavaju nesporazumi i olakšava svakodnevno upravljanje zajedničkom imovinom.
Nevažeće odredbe bračnog ugovora
Član 326
Nevažeće su odredbe bračnog ugovora:
1) kojima se uređuju lični odnosi bračnih supružnika,
2) kojima se bračni supružnici odriču prava na supružansko izdržavanje ili izdržavanje djece,
3) kojima bračni supružnici uređuju prava i obaveze na supružansko izdržavanje ili izdržavanje djece suprotno odredbama ovog zakona,
4) kojima se bračni supružnici sporazumijevaju o odgovornosti za dugove prema trećim licima suprotno odredbama ovog zakona,
5) kojima se predviđa raspolaganje porodičnim domom suprotno odredbama ovog zakona.
Ova odredba propisuje koje klauzule bračnog ugovora se smatraju ništavim i samim tim nemaju pravno dejstvo. Nevažeće su odredbe:
-
kojima se uređuju lični odnosi bračnih supružnika (npr. način života, međusobne obaveze u privatnom životu),
-
kojima se supružnici odriču prava na izdržavanje – bilo supružanskog izdržavanja ili izdržavanja djece,
-
kojima se prava i obaveze u vezi sa supružanskim ili dječijim izdržavanjem uređuju suprotno odredbama zakona,
-
kojima se uređuje odgovornost za dugove prema trećim licima na način koji je u suprotnosti sa zakonom,
-
kojima se predviđa raspolaganje porodičnim domom protivno zakonskim odredbama.
Na ovaj način zakon ograničava slobodu ugovaranja u bračnim ugovorima kada bi odredbe mogle ugroziti osnovna prava supružnika, djece ili trećih lica, ili biti u suprotnosti s imperativnim normama porodičnog prava.
Bračni ugovor zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona
Član 327
Bračni ugovor koji je zaključen prije stupanja na snagu ovog zakona i koji ispunjava uslove za punovažnost u skladu sa odredbama zakona koji je važio u vrijeme njegovog zaključenja je punovažan.
Notari pred kojima su zaključeni bračni ugovori prije stupanja na snagu ovog zakona, dužni su dostaviti te ugovore u elektronskom obliku radi njihovog pohranjivanja u Centralni registar bračnih ugovora.
Član 327 propisuje da su bračni ugovori zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona punovažni, pod uslovom da su ispunjavali sve uslove za punovažnost prema propisima koji su važili u trenutku njihovog zaključenja. Time se obezbjeđuje kontinuitet pravnog dejstva ranije zaključenih ugovora. Takođe, notari pred kojima su ti ugovori zaključeni imaju obavezu da ih dostave u elektronskoj formi radi pohranjivanja u Centralni registar bračnih ugovora, čime se omogućava njihova evidencija i dostupnost u skladu s novim zakonskim rješenjima.
Odgovornost bračnih supružnika za dugove prema trećim licima
Individualna odgovornost bračnih supružnika
Član 328
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik imao prije stupanja u brak, ne odgovara drugi bračni supružnik.
Za obaveze iz stava 1. ovog člana bračni supružnik odgovara svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedničkoj imovini.
Tužbu za utvrđenje dijela bračnog supružnika u zajedničkoj imovini može podići i povjerilac bračnog supružnika.
Ova odredba jasno propisuje da bračni supružnik ne snosi odgovornost za obaveze koje je drugi supružnik imao prije stupanja u brak. Za takve obaveze odgovoran je isključivo supružnik koji ih je preuzeo, i to svojom posebnom imovinom i svojim udjelom u zajedničkoj imovini. Pored toga, zakon daje mogućnost povjeriocu bračnog supružnika da podigne tužbu radi utvrđenja dijela tog supružnika u zajedničkoj imovini. Na taj način se povjeriocu omogućava da zaštiti svoje potraživanje i ostvari naplatu iz udjela dužnika u zajedničkoj imovini.
Zajednička odgovornost bračnih supružnika
Član 329
Za obaveze koje je jedan bračni supružnik preuzeo radi podmirenja tekućih potreba bračne, odnosno porodične zajednice, kao i za obaveze za koje po zakonu odgovaraju zajednički oba bračna supružnika, odgovaraju bračni supružnici solidarno kako zajedničkom tako i svojom posebnom imovinom.
Član 329 propisuje da, kada jedan bračni supružnik preuzme obaveze radi podmirenja tekućih potreba bračne ili porodične zajednice, ili obaveze za koje po zakonu oba supružnika odgovaraju zajednički, oba supružnika odgovaraju solidarno. Ta solidarna odgovornost obuhvata i zajedničku imovinu i posebnu imovinu svakog supružnika, što znači da povjerilac može naplatiti dug u cijelosti od bilo kog supružnika, a oni se međusobno mogu poravnati prema svom stvarnom doprinosu u nastanku obaveze.
Pravo regresa bračnih supružnika
Član 330
Ako je radi namirenja zajedničkih obaveza iz dijela jednog od bračnih supružnika u zajedničkoj imovini ili iz njegove posebne imovine naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni supružnik ima prema drugom bračnom supružniku pravo na naknadu tog iznosa iz njegovog dijela, odnosno iz njegove posebne imovine.
Ova odredba utvrđuje pravo bračnog supružnika na regres prema drugom supružniku u slučaju nerazmjernog namirenja zajedničkog duga. Ako se radi podmirenja zajedničkih obaveza iz dijela jednog supružnika u zajedničkoj imovini ili iz njegove posebne imovine naplati više nego što iznosi njegov stvarni dio duga, on ima pravo da od drugog supružnika zahtijeva povrat tog viška. Naknada se ostvaruje iz dijela zajedničke imovine koji pripada drugom supružniku ili iz njegove posebne imovine, čime se uspostavlja pravedna raspodjela tereta zajedničkih obaveza između supružnika.
Vraćanje poklona bračnih supružnika
Vraćanje poklona bračnih supružnika
Član 331
U slučaju razvoda ili poništenja braka, uobičajeni pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom prije zaključenja braka ili u toku braka, ne vraćaju se.
Pokloni koje su bračni supružnici učinili jedan drugom tokom braka, a koji su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine poklonodavca u vrijeme postavljanja zahtjeva za vraćanje, vraćaju se poklonodavcu u slučaju razvoda ili poništenja braka.
Poklon iz stava 2. ovog člana nije dužan da vrati bračni supružnik ako bi to značilo očitu nepravdu za njega ili ako bi ga to dovelo u teške materijalne prilike.
Ugovorom o poklonu prenosi se pravo svojine ili neko drugo pravo iz imovine jednog lica u imovinu drugog bez naknade. Na ugovor o poklonu zaključen između bračnih drugova prije ili u toku braka primjenjuju se pravila obligacionog prava, lex generalis i odredbe Porodičnog zakona, lex specialis. Obligaciono pravo uređuje opšta pravila iz ugovora o poklonu i opoziv poklona. Pravilo je da se poklono koje su bračni drugovi učinili iz posebne ili zajedničke imovine ne vraćaju. Ovo važi i za slučaj razvoda ili poništenja braka ili utvrđenja da je postojao osnov za poništenje odnosno razvod braka. Isključena je primjena ovih odredaba na vanbračne drugove i lica koja nisu ostvarila namjeru da zaključe brak, vjerenici. U tom slučaju važe pravila obligacionog prava o opozivu ugovora o poklonu.
Od pravila da se ne vraćaju pokloni bračnih drugova postoji izuzetak. Postoji obaveza vraćanja poklona koji su u nesrazmjeri u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine, a ne vrijednih poklona uopšte ako ta nesrazmjera ne postoji. To je faktičko pitanje o kome sud mora voditi računa u svakom pojedinačnom slučaju. Tako je za siromašnog bračnog druga zlatna ogrlica ili niska dukata poklon velike vrijednosti, a za bogatoga to na primjer ne predstavlja putnički automobil, vikendica i slično iako su to pokloni velike vrijednosti. Poklone iz posebne imovine, iako su nesrazmjerno velike vrijednosti u odnosu na vrijednost cjelokupne imovine, nije dužan vratiti bračni drug ako bi to značilo očitu nepravdu za njega ilil bi ga dovelo u teške materijalne prilike. Očitu nepravdu na primjer predstavlja znanje jednog bračnog druga za ništavost braka ili pretežna ili isključiva krivica jednog bračnog druga za razvod braka.
U postupku razvoda braka sud ne utvrđuje i ne unosi u izreku presude čijom se krivicom brak razvodi. Stoga će sud, kome je podnesena tužba za vraćanje poklona nesrazmjerno velike vrijednosti, pouzdano utvrditi da li postoji krivica tužioca za razvod braka, pa ako postoji, a to bi predstavljalo očotu nepravdu za bračnog druga koji nije kriv za razvod braka, odbiće takav zahtjev. U teške materijalne prilike može biti doveden poklonoprimac kome je na primjer bračni drug poklonio automobil koga je registrovao za obavljanje prevoza putnika, ako nema druge imovine iz koje bi se mogao izdržavati i slično. Nesrazmjera u vrijednosti poklona i cjelokupne imovine jednog bračnog druga relevantna je samo ako postoji u momentu postavljanja zahtjeva za vraćanje, a ne u vrijeme kada je poklon učinjen, ili poništen ili razveden brak. Vraćanje poklona može se zahtijevati bez obzira što je zajednički stečena imovina, stečena u braku sporazumno podijeljena u toku bračne zajednice ako se u njemu djelimično sadrži i poklon.
Bračni drugovi ne mogu se punovažno odreći prava da u slučaju poništenja ili razvoda braka ne traže vraćanje poklona, jer bi time bračni drugovi ograničavali ili isključivali dejstvo imperativnih normi porodičnog prava. Porodični zakon nije odredio rok u kome se može zahtijevati vraćanje poklona od prestanka braka poništenjem ili razvodom. Zato, za vraćanje poklona važi rok određen obligacionim pravom u slučaju opoziva poklona.
Vrijednost otuđenih ili uništenih poklona
Član 332
Umjesto poklona koji su otuđeni, vraćaju se novčane vrijednosti ili za njih primljene stvari.
Vrijednost u novcu utvrđuje se, prema izboru poklonodavca, u visini za koju je otuđena poklonjena stvar ili u vrijednosti koju je imala poklonjena stvar u vrijeme otuđenja.
Ako je poklonjena stvar otuđena ili uništena u zloj namjeri, poklonoprimac je dužan da poklonodavcu naknadi vrijednost stvari po tržišnoj cijeni u vrijeme kada je stvar trebalo vratiti.
Odredbe člana 341. ovog zakona, kao i st. 1. do 3. ovog člana, primjenjuju se i u slučaju utvrđenja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka.
Ova odredba uređuje vraćanje vrijednosti umjesto poklonjenih stvari koje su otuđene. Ako je poklonjena stvar otuđena, vraća se novčana vrijednost ili stvar koja je primljena zauzvrat. Visina novčane vrijednosti utvrđuje se prema izboru poklonodavca – ili u iznosu za koji je stvar prodata, ili u vrijednosti koju je imala u trenutku otuđenja. U slučaju da je poklonjena stvar otuđena ili uništena u zloj namjeri, poklonoprimac je dužan da poklonodavcu nadoknadi njenu tržišnu vrijednost u trenutku kada je trebalo izvršiti povrat. Ova pravila, zajedno s odredbama člana 341, primjenjuju se i kada se utvrdi postojanje osnova za poništenje ili razvod braka, čime se obezbjeđuje vraćanje imovine i u tim situacijama.
Imovinsko-pravni odnosi vanbračnih partnera
Zajednička imovina vanbračnih partnera
Član 333
Imovina stečena radom vanbračnih partnera u toku zajednice života kao i zajednička imovina stečena na način propisan članom 312. ovog zakona smatra se njihovom zajedničkom imovinom.
Na imovinsko-pravne odnose između vanbračnih partnera povodom imovine iz stava 1. ovog člana primjenjuju se odredbe ovog zakona o zajedničkoj imovini bračnih supružnika (sticanje, upravljanje i raspolaganje, dioba).
Odredbe o vraćanju poklona između bračnih supružnika iz člana 341. i člana 342 st. 1. do 3. ovog zakona primjenjuju se i na vraćanje poklona između vanbračnih partnera.
Ova odredba propisuje da se imovina stečena radom vanbračnih partnera tokom trajanja zajednice života, kao i zajednička imovina stečena na način iz člana 312. ovog zakona, smatra njihovom zajedničkom imovinom. Na takvu imovinu primjenjuju se ista pravila kao i na zajedničku imovinu bračnih supružnika – uključujući odredbe o sticanju, upravljanju, raspolaganju i diobi imovine. Takođe, pravila o vraćanju poklona iz člana 341. i člana 342. st. 1–3, koja se odnose na bračne supružnike, primjenjuju se i na poklone između vanbračnih partnera, čime se izjednačava pravna zaštita u ovim odnosima.
Imovinsko-pravni odnosi roditelja i djece
Imovina maloljetnika
Član 334
(1) Maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu koju steknu radom, ili je dobiju nasljedstvom, poklonom ili po nekom drugom zakonskom osnovu.
(2) Dijete samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju je steklo svojim radom.
(3) Imovinom djeteta, osim one koju je maloljetnik stekao svojim radom, do njegove punoljetnosti, u njegovom interesu, upravljaju roditelji maloljetnika, pod uslovima i na način propisan ovim zakonom.
Ova odredba propisuje da maloljetna djeca mogu imati svoju imovinu stečenu radom, nasljeđem, poklonom ili na drugi zakonski način. Dijete ima pravo da samostalno upravlja i raspolaže imovinom koju je steklo vlastitim radom. S druge strane, imovinom koju nije steklo radom (npr. nasljeđem, poklonom), do punoljetstva u njegovom interesu upravljaju roditelji, i to pod uslovima i na način propisan zakonom. Ovim se postiže ravnoteža između zaštite prava djeteta i nadzorne uloge roditelja u upravljanju njegovom imovinom.
Korišćenje prihoda i raspolaganje imovinom maloljetnika
Član 335
(1) Prihode iz imovine maloljetnog djeteta roditelji prvenstveno mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje, samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su dužna da izdržavaju dijete.
(2) Roditelji mogu prihode iz stava 1. ovog člana koristiti i za izdržavanje članova porodice, u skladu sa članom 267. ovog zakona.
(3) Nepokretnosti, novčana sredstva, prava veće vrijednosti i vrednije stvari iz imovine maloljetnika (glavnica imovine) mogu se otuđiti ili opteretiti samo radi izdržavanja ili liječenja maloljetnog djeteta i samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su dužna da izdržavaju dijete.
(4) Glavnicom imovine maloljetnog djeteta roditelji mogu raspolagati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva u formi rješenja donesenog u upravnom postupku
Ova odredba reguliše način korišćenja prihoda i glavnice imovine maloljetnog djeteta od strane roditelja. Prihodi od imovine maloljetnika prvenstveno se mogu koristiti za njegovo izdržavanje, liječenje, vaspitanje i obrazovanje, ali samo kada su iscrpljene sve druge mogućnosti lica koja su po zakonu dužna da ga izdržavaju. Takođe, ti prihodi se mogu koristiti i za izdržavanje članova porodice, u skladu sa članom 267. zakona.
Što se tiče glavnice imovine – nepokretnosti, novčanih sredstava, prava veće vrijednosti i vrijednijih stvari – njome se može raspolagati (otuđiti ili opteretiti) samo radi izdržavanja ili liječenja maloljetnog djeteta, i to isključivo ako su iscrpljene sve druge mogućnosti izdržavanja. Uz to, roditelji glavnicom mogu raspolagati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva, koja se daje u formi rješenja donesenog u upravnom postupku, čime se osigurava zaštita imovinskih interesa maloljetnika
Forma pravnih poslova između članova porodice
Član 336
(1) Pravni poslovi o regulisanju imovinsko-pravnih odnosa između bračnih supružnika, kao i između lica koja žive u vanbračnoj zajednici i pravni poslovi o raspolaganju imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica moraju biti notarski obrađeni.
(2) Pravni poslovi koji su zaključeni suprotno stavu 1. ovog člana su ništavi.
Ova odredba propisuje da svi pravni poslovi kojima se uređuju imovinsko-pravni odnosi između bračnih supružnika, između vanbračnih partnera, kao i pravni poslovi koji se odnose na raspolaganje imovinom maloljetnih i poslovno nesposobnih lica, moraju biti notarski obrađeni. Ako takvi pravni poslovi nisu zaključeni u propisanoj formi – dakle, ako nisu notarski obrađeni – oni su ništavi, što znači da nemaju nikakvo pravno dejstvo od trenutka zaključenja. Time se osigurava pravna sigurnost i zaštita interesa svih uključenih strana, posebno maloljetnih i poslovno nesposobnih lica.
Primjena stvarnopravnih i obligacionih propisa
Član 337
Na imovinsko-pravne odnose bračnih supružnika, vanbračnih partnera, djeteta i roditelja koji nisu drugačije uređeni ovim zakonom, supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o stvarnim pravima i odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Porodični dom
Pojam, upravljanje i raspolaganje porodičnim domom
Član 338
(1) Porodični dom je nepokretnost (kuća, stan ili druga stambena jedinica) u kojoj stanuju roditelji i njihova maloljetna ili usvojena djeca.
(2) Bračni supružnik ne može za vrijeme trajanja braka otuđiti ili opteretiti porodični dom koji predstavlja zajedničku imovinu, bez saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi notarski obrađene isprave.
(3) Pravni posao zaključen suprotno stavu 2. ovog člana je ništav, bez obzira na postupanje trećeg lica u dobroj vjeri.
Ova odredba definiše porodični dom kao nepokretnost – kuću, stan ili drugu stambenu jedinicu – u kojoj žive roditelji i njihova maloljetna ili usvojena djeca.
Tokom trajanja braka, bračni supružnik ne može otuđiti ili opteretiti porodični dom koji je dio zajedničke imovine bez saglasnosti drugog supružnika, pri čemu ta saglasnost mora biti data u formi notarski obrađene isprave.
Ako se pravni posao zaključi suprotno ovom pravilu, on je ništav bez obzira na to da li je treće lice postupalo u dobroj vjeri. Ovim se pruža snažna pravna zaštita porodičnog doma kao osnovnog životnog prostora porodice.
Pravo stanovanja u porodičnom domu
Član 339
(1) U slučaju odvojenog života roditelja tokom braka, odnosno u slučaju prestanka zajednice života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu pravo lične službenosti stanovanja u porodičnom domu, koji predstavlja zajedničku svojinu (prije diobe zajedničke imovine), odnosno koji je u suvlasništvu roditelja (nakon diobe zajedničke imovine), ukoliko taj roditelj i dijete nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na nekom drugom odgovarajućem stanu.
(2) Dijete i roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava imaju pravo lične službenosti stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj, ako nemaju pravo svojine ili plodouživanja, ili upotrebe ili pravo stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa za neodređeno vrijeme uređeno posebnim propisima na nekom drugom odgovarajućem stanu.
(3) Pravo lične službenostistanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana traje do punoljetstva najmlađeg zajedničkog ili usvojenog deteta.
(4) Kada odlučuje o pravu stanovanja iz st. 1. i 2. ovog člana, sud će odrediti roditelju koji sa djetetom ostaje stanovati u porodičnom domu obavezu plaćanja režijskih troškova porodičnog doma, odnosno sud može, s obzirom na okolnosti slučaja, odrediti roditelju koji sa djetetom ostaje stanovati u porodičnom domu i obavezu plaćanja paušalnog iznosa zakupnine drugom roditelju.
(5) Sud je dužan da odluku o ustanovljavanju lične službenosti na nepokretnosti koja predstavlja porodični dom dostavi nadležnom organu radi upisa u javnu evidenciju o nepokretnostima i pravima na njima.
(6) Nemaju pravo stanovanja dijete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo, ako bi prihvatanje njihovog zahtjeva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja.
Ova odredba reguliše pravo lične službenosti stanovanja u porodičnom domu u situacijama kada roditelji žive odvojeno tokom braka, nakon prestanka zajednice života ili nakon razvoda. Ako roditelj koji samostalno vrši roditeljsko pravo, ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava, nema pravo svojine, plodouživanja, upotrebe, pravo stanovanja ili pravo zaštićenog zakupa na drugom odgovarajućem stanu, sud mu može dodijeliti pravo lične službenosti stanovanja u porodičnom domu. To važi i kada je dom zajednička svojina prije diobe imovine ili suvlasništvo nakon diobe, kao i u slučaju kada je stan u vlasništvu drugog roditelja.
Pravo lične službenosti traje do punoljetstva najmlađeg zajedničkog ili usvojenog djeteta. Sud može odrediti da roditelj koji ostaje u stanu sa djetetom snosi režijske troškove, a prema okolnostima, i paušalnu zakupninu drugom roditelju. Odluka o ustanovljavanju lične službenosti upisuje se u javne evidencije o nepokretnostima. Izuzetak postoji ako bi prihvatanje zahtjeva za ovakvo pravo stanovanja predstavljalo očitu nepravdu za drugog roditelja, u kom slučaju dijete i roditelj gube mogućnost ostvarivanja ovog prava.
Zakup porodičnog doma
Član 340
(1) Ako je jedan bračni supružnik zakupac nepokretnosti koja je porodični dom, on ne može otkazati ugovor o zakupu stana bez pismene saglasnosti drugog bračnog supružnika koja se daje u formi notarski obrađene isprave.
(2) Kada je porodični dom predmet zakupa, u slučaju odvojenog života roditelja tokom braka, odnosno u slučaju prestanka zajednice života ili razvoda braka, sud će na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelj sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava dodijeliti tom roditelju i djetetu poziciju zakupca.
Ako je jedan bračni supružnik zakupac nepokretnosti koja služi kao porodični dom, on ne može otkazati ugovor o zakupu bez pismene saglasnosti drugog supružnika, pri čemu ta saglasnost mora biti data u formi notarski obrađene isprave. Time se sprječava jednostrano ugrožavanje stambene sigurnosti porodice. U slučaju odvojenog života roditelja, prestanka zajednice života ili razvoda, sud može, na zahtjev roditelja koji samostalno vrši roditeljsko pravo ili roditelja sa kojim dijete živi u slučaju zajedničkog vršenja roditeljskog prava, dodijeliti tom roditelju i djetetu poziciju zakupca. Ovim se obezbjeđuje kontinuitet stanovanja za dijete i roditelja sa kojim živi, čak i kada porodični dom nije u njihovom vlasništvu.
Sudska odluka kao zamjena za saglasnost bračnog supružnika
Član 341
(1) Ako jedan bračni supružnik bez opravdanog razloga odbije dati drugom bračnom supružniku saglasnost iz člana 338. stav 2. i člana 340. stav 1. ovog zakona, sud može na prijedlog bračnog supružnika u vanparničnom postupku donijeti rješenje koje zamjenjuje saglasnost drugog bračnog supružnika.
(2) Sud je pritom dužan voditi računa o stambenim potrebama oba roditelja i djece koja sa njima stanuju, o imovinskim prilikama oba roditelja, te o drugim okolnostima slučaja.