Parnica - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Parnica predstavlja jedan postupak, a to znači niz ljudskih radnji povezanih istim ciljem u jedinstvenu cjelinu. Parnične radnje preduzimaju tri subjekta - tužilac, tuženi i sud. Tužilac je lice koje postavlja zahtjev da mu sud pruži zaštitu, a tuženi lice prema kome se ta zaštita traži. Sud je treći parnični subjekat, nezainteresovan u predmetu spora, koji ispituje da li je pravnozaštitno traženje osnovano i prema ishodu tog ispitivanja, svojom odlukom, presudom utvrđuje da zaštiti ima mjesta, ili da je tužiočevo traženje neosnovano. Presudom kojom pravnozaštitno traženje usvaja, sud izriče tuženom zapovijest da u određenom roku uskladi svoje ponašanje sa tužiočevim pravom.
Zakon o parničnom postupku
("Sl. glasnik RS", br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 - odluka US, 45/2009 - odluka US, 49/2009, 61/2013, 109/2021 - odluka US i 27/2024)
Dio prvi
Osnovne odredbe
Glava I
OSNOVNI PRINCIPI
Član 1
Ovim zakonom određuju se pravila postupka na osnovu kojih osnovni sudovi, okružni sudovi, okružni privredni sudovi, Viši privredni sud i Vrhovni sud Republike Srpske raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 2
U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan.
Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.
Prije svega potrebno je istaći da parnicu obično prati spor. Pod ovim treba razumjeti situaciju u kojoj jedna strana tvrdi da joj pripada subjektivno pravo prema drugoj, a ova poriče postojanje tog prava ili iz nekog razloga osporava svoju dužnost odgovarajućeg ponašanja. Najčešće, spor se javlja povodom povrede prava koju jedan učesnik materijalnogpravnog odnosa pripisuje drugome, ali tako ne mora uvijek biti. Sporna situacija može nastati i prije nego što je došlo vrijeme za ispunjenje dužnosti. Spor je dakle neslaganje dva lica o subjektivnom pravu koje jedno od njih ističe prema drugom. Takva materijalnopravna situacija dobija svoje rješenje obično presudom.
Član 3
Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka.
Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti sa prinudnim propisima.
Član 4
Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja.
Član 5
Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno, sud je ovlašćen da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila pružena mogućnost da se izjasni.
Član 6
U parničnom postupku službeni jezici su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, a službena pisma su ćirilica i latinica.
Ponekad u parnici nema spora. Moguće je da dužnik ne poriče svoju obavezu, ali ne pokazuje spremnim da je ispuni, zahvaljujući na primjer da ne raspolaže potrebnim novčanim iznosom. Povjerilac koji u takvom slučaju hoće da postigne pravnu zaštitu mora se, kao i u slučaju spora obratiti sudu da bi došao do odluke na osnovu koje će postići ostvarenje svog prava. Za njega, dakle, nije od značaja da li dužnik to pravo priznaje ili osporava. Povod parnici nije spor, nego stanje stvoreno ponašanjem koje tužilac smatra protivpravnim. Spor i parnica nisu dakle istovijetni pojmovi. Prvi se tiče materijalnopravnog odnosa, dok je parnica sudski postupak u kome taj odnos dobija svoje razrješenje. Uprkos ovoj razlici riječ spor se u zakonskim tekstovima, praksi i nauci često upotrebljava za označenje parnice.
Član 7
Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
Sud će razmotriti i utvrditi samo činjenice koje su stranke iznijele i odrediti izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije određeno.
Sud je ovlašćen da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele i naloži izvođenje dokaza koje stranke nisu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizlazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.
Član 8
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.
Član 9
Stranke su dužne da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste prava koja su im priznata ovim zakonom.
Član 10
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 11
Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta - jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.
Član 12
Kad odluka suda zavisi od prethodnog rješenja pitanja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Član 13*
U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka sudi sudija pojedinac.
U drugostepenom postupku i postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od trojice sudija.
Član 14
Ako za pojedine radnje nije zakonom određen oblik u kome se mogu preduzeti, stranke preduzimaju parnične radnje pismeno van ročišta ili usmeno na ročištu.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka usluge iz oblasti Stvarnog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka svojim klijentima nudi usluge zastupanja pred nadležnim sudovima u širokom spektru oblasti stvarnog prava.
Između ostalog, zastupamo naše klijente u
-
postupcima i pravnim radnjama kojima stiču ili prometuju pokretnom ili nepokretnom imovinom
-
pružamo pravnu pomoć i vodimo postupke kod uknjižbe, promjene vlasnika, fizičke diobe suvlasništva
-
kao i postupke vezane za dobijanje građevinskih i urbanističkih dozvola i saglasnosti i
-
u postupcima legalizacije objekata.
Za potrebe svojih klijenata Advokatska kancelarija Topić Banjaluka sačinjava i priprema dokumentaciju za izradu svih vrsta ugovora stvarnog prava, kao i zastupanje u svim postupcima koji proizilaze iz obaveza zasnovanih na osnovu ugovora. Našim klijentima pružamo savjete i usluge u postupcima radi zaštite prava svojine, služnosti, zaloge, državine kao i u drugim postupcima iz oblasti stvarnog prava.
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka zastupa klijente u sporovima iz oblasti stvarnog prava, pružamo pravne savjete i zastupanje pred nadležnim sudovima ili organima uprave kao što je zastupanje pred Republičkom upravom za imovinsko-pravne poslove, zemljišnoknjižni postupak, postupak pred katastrom, postupak izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na njima, postupak eksproprijacije, uzurpacije, postupak promjene prava upisa posjednika odnosno vlasnika, postupak cijepanja parcela, ispravke pogrešnih upisa posjednika ili vlasnika, vađenje potrebne dokumentacije za klijente kao što su posjedovni listovi, identifikacije, kopije katastarskih planova, utvrđivanje prava vlasništva, odricanje od prava vlasništva, zamjena nekretnina, postupak vraćanja u posjed nekretnina, usaglašavanje površina i tome slično.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka ima dugogodišnje iskustvo u oblasti stvarnog prava u različitim postupcima, kao što su tužbe radi utvrđivanja prava vlasništva, zastupanje pred nadležnim organima kod prava građenja, u postupcima kod prava stvarne i lične služnosti, zaštita prava na posjed, zatim u postupcima kod uređenja međa, kao i ostalim upravnim, parničnim, vanparničnim i izvršnim postupcima iz oblasti stvarnog prava.
Glava II
NADLEŽNOST SUDA U PARNICI
1. Zajedničke odredbe
Član 15
Sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadležan.
Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, sud će uzeti u obzir navode u tužbi i činjenice koje su sudu poznate.
Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud, osim kada je ovim ili posebnim zakonom previđeno da se nadležnost suda mijenja.
Član 16
Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.
Kada sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud nego neki drugi organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Srpskoj, po službenoj dužnosti oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu.
Član 17
Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu nadležnost.
Da bi se sud upustio u raspravljanje i odlučivanje o predmetu spora, potrebno je da bude ispunjen niz uslova. Neki od njih imaju za cilj da obezbijede poštovanje principa raspodjele poslova između organa upravne i sudske funkcije, kao i između samih sudova. Drugi su propisani kao garancija da stranka kojan ije sposobna da vodi spor, ne bude oštećenja njegovim ishodom. Svrha trećih je da se spriječi raspravljanje i odlučivanje u slučajevima u kojima bi ono bilo neopravdano ili necjelishodno. Četvrti su predviđeni zato da se postigne tačna i jasna odluka itd. Svi ti uslovi zovu se procesne pretpostavke.
Član 18
Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka. Postupak će se po pravosnažnosti rješenja nastaviti po pravilima vanparničnog postupka pred nadležnim sudom.
Radnje koje je sproveo parnični sud, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo i odluke koje je donio taj sud, nisu bez važnosti zato što su preduzete u parničnom postupku.
Član 19
Sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno nenadležnim ako je prigovor podnijet najdocnije u odgovoru na tužbu.
Sud se može oglasiti po službenoj dužnosti mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najdocnije do podnošenja odgovora na tužbu.
Član 20
Po pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najdocnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastaviće postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo, nisu bez važnosti zato što ih je preduzeo nenadležan sud.
Član 21
Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostaviće, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi ovaj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen usljed očigledne omaške, a trebalo je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slučaju će ustupiti predmet drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je predmet ustupio.
Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se on oglasio mjesno nenadležnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud koji je odluku donio nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.
Član 22
Sukob nadležnosti između sudova rješava zajednički neposredno viši sud.
Sukob nadležnosti Vrhovnog suda Republike Srpske i osnovnog, odnosno okružnog suda, rješava Vrhovni sud Republike Srpske u opštoj sjednici.
Član 23
Dok se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je da preduzima one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.
Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dozvoljena žalba.
Član 24
Svaki sud vrši radnje u postupku na svom području, ali ako postoji opasnost zbog odlaganja, sud će preduzeti izvršenje pojedinih radnji i na području drugog suda. O tome će se obavijestiti sud na čijem području će se preduzeti radnja.
2. Nadležnost sudova u sporovima sa međunarodnim elementom
Član 25
U pogledu nadležnosti sudova u Republici Srpskoj u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava.
Sud u slučaju sumnje o postojanju i obimu imuniteta može da zatraži obavještenje od ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.
Član 26
Sud u Republici Srpskoj nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu sa međunarodnim elementom izričito određena zakonom Bosne i Hercegovine ili Republike Srpske ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Srpskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Srpskoj je nadležan za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.
3. Stvarna nadležnost
Član 27
U parničnom postupku sudovi sude u granicama svoje stvarne nadležnosti određene ovim ili drugim zakonom Republike Srpske.
4. Mjesna nadležnost
a) Opšta mjesna nadležnost
Član 28
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opšte mjesno nadležan za tuženog.
U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je pored suda opšte mjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.
Član 29
Za suđenje je opšte mjesno nadležan sud na čijem području tuženi ima prebivalište, ako posebnim zakonom nije drugačije utvrđeno.
Ako tuženi nema prebivalište, opšte mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi ima boravište.
Ako tuženi pored prebivališta ima i boravište u kome drugom mjestu, a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opšte mjesno nadležan je i sud boravišta tuženog.
Član 30
Za suđenje u sporovima protiv Republike Srpske, opštine, kao i drugih oblika teritorijalne organizacije, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi sjedište njihove skupštine.
Za suđenje u sporovima protiv ostalih pravnih lica, opšte mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište.
Član 31
Za suđenje u sporovima protiv državljanina Republike Srpske i Bosne i Hercegovine koji stalno živi u inostranstvu, opšte mjesno nadležan je sud njegovog posljednjeg prebivališta u Republici Srpskoj.
b) Izberiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima za naknadu štete
Član 32
Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.
Ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je pored suda iz stava 1. ovog člana i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjivaće se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trećim licima na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društava za osiguranje, a odredba stava 1. ovog člana i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade štete protiv regresnih dužnika.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na osnovu pisane garancije proizvođača
Član 33
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava na osnovu pisane garancije protiv proizvođača koji je dao garanciju nadležan je, osim suda opšte mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opšte mjesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pismenu garanciju proizvođača.
Nadležnost u sporovima radi zaštite prava potrošača
Član 33a
Za suđenje u sporovima za zaštitu prava potrošača, osim suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u sporovima za zakonsko izdržavanje
Član 34
Za suđenje u sporovima za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje, nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost u bračnim sporovima
Član 35
Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.
Nadležnost u sporovima o utvrđivanju očinstva ili materinstva
Član 36
U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opšte mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.
Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica
Član 37
Za suđenje u sporovima protiv pravnog lica koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se nalazi ova poslovna jedinica.
Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa
Član 38
Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, kao i u sporovima o potraživanjima povjerioca prema ostaviocu, pored suda opšte mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem području se nalazi sud koji sprovodi ostavinski postupak.
Nadležnost po mjestu plaćanja
Član 39
Za suđenje u sporovima imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.
Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa
Član 40
Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposleni, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opšte mjesno nadležan za tuženog, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima
Član 41
Za sporove zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadležan je, pored suda opšte mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
v) Isključiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima o nepokretnostima
Član 42
Za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na nepokretnosti, u sporovima zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nepokretnosti ili iz ugovora o korišćenju stana ili poslovnih prostorija, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nepokretnost.
Ako nepokretnost leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Nadležnost u sporovima o vazduhoplovu i brodu
Član 43
Kad je za suđenje u sporovima o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na vazduhoplovu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe, kao i u sporovima iz zakupnih odnosa na vazduhoplovu i brodu, nadležan sud Republike Srpske, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u koji je vazduhoplov, odnosno brod upisan.
Član 44
Kad je za suđenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno vazduhoplovima iz člana 43. ovog zakona nadležan sud Republike Srpske, mjesno je nadležan, pored suda na čijem se području vodi upisnik u koji je brod, odnosno vazduhoplov upisan, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.
Nadležnost za sporove u izvršnom i stečajnom postupku
Član 45
Za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, u toku i povodom stečajnog postupka, odnosno u toku i povodom likvidacionog postupka, mjesno je isključivo nadležan stvarno nadležni sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi izvršni, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.
g) Supsidijarna nadležnost
Nadležnost za suparničare
Član 46
Ako je jednom tužbom tuženo više lica u svojstvu materijalnih suparničara (član 362. stav 1. tačka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.
Nadležnost za lica za koja ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj
Član 47
Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv lica za koje ne postoji opšta mjesna nadležnost u Republici Srpskoj, može se podnijeti svakom sudu u Republici Srpskoj na čijem se području nalazi kakva imovina tog lica ili predmet koji se tužbom traži.
Ako nadležnost suda u Republici Srpskoj postoji zato što je obaveza nastala za vrijeme boravka tuženog u Republici Srpskoj, mjesno nadležan je sud na čijem je području obaveza nastala.
U sporovima protiv lica za koje u Republici Srpskoj ne postoji opšta mjesna nadležnost, za obaveze koje treba ispuniti u Republici Srpskoj, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obavezu treba ispuniti.
Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupništvo stranog lica u Republici Srpskoj
Član 48
U sporovima protiv pravnog lica koje ima sjedište u inostranstvu u pogledu obaveza koje su zasnovane u Republici Srpskoj ili se ovdje moraju ispuniti, tužba se može podnijeti sudu u Republici Srpskoj na čijem se području nalazi njegovo stalno zastupništvo za Bosnu i Herecegovinu, odnosno Republiku Srpsku ili sjedište organa kome je povjereno da vrši njegove poslove.
d) Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda
Član 49
Ako nadležni sud usljed izuzeća sudija ne može da postupa, izvijestiće o tome neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja.
Član 50
Okružni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog osnovnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan osnovni sud sa njegovog područja ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Vrhovni sud Republike Srpske može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležni osnovni sud sa područja drugog okružnog suda ili drugi stvarno nadležni okružni sud, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Član 51
Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Srpskoj, ali se po odredbama ovog zakona ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Srpske će, na prijedlog stranke, odrediti koji će stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.
d) Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda
Član 52
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost nekog suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi sud koji nije mjesno nadležan, pod uslovom da je taj sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Republici Srpskoj, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi jedan od tih sudova ili neki drugi stvarno nadležan sud.
Ovaj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proističu iz određenog pravnog odnosa.
Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu.
Ako tužba nije podnijeta sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.
Zahtjev iz prethodnog stava tuženi može podnijeti najdocnije u odgovoru na tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.