Individualna i derivativna tužba
Član d.o.o. može pod određenim uslovima zahtijevati sudsku zaštitu kada direktor, kontrolni član ili drugo lice povrijedi dužnosti koje ima prema društvu i time prouzrokuje štetu članu ili samom privrednom društvu.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske razlikuje individualnu i derivativnu tužbu. Njihova osnovna razlika proizlazi iz toga čije se pravo štiti i kome je šteta prouzrokovana.
Individualnom tužbom član društva zahtijeva naknadu štete koja je neposredno prouzrokovana njemu povredom zakonskih dužnosti, dok derivativnom tužbom član nastupa u svoje ime, ali za račun društva, radi naknade štete koja je prouzrokovana samom privrednom društvu.
Kod derivativne tužbe zakon propisuje posebne uslove za njeno podnošenje, uključujući potreban udio u osnovnom kapitalu i prethodni zahtjev društvu da samo pokrene odgovarajući postupak.
Pravilno razlikovanje individualne i derivativne tužbe posebno je značajno zato što od prirode nastale štete zavisi ko može podnijeti tužbu, u čije ime se postupak vodi i kome pripada naknada ostvarena u sudskom postupku.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske
Zakon o privrednim društvima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 127/08, 58/09, 100/11, 67/13, 100/17, 82/19, 17/23 i 45/25)
8. Individualna i derivativna tužba
Individualna tužba člana d.o.o.
Član 40
(1) Ortak, član ili akcionar privrednog društva ima pravo da podnese individualnu tužbu u svoje ime protiv bilo kog lica iz člana 31. stav 1. ovog zakona za naknadu štete koju mu to lice prouzrokuje povredom dužnosti utvrđenih u skladu sa ovim zakonom.
(2) U slučaju ortačkog društva, dužnosti prema društvu su istovremeno i dužnosti prema ortacima društva, ako osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka društva nije drukčije određeno.
(3) Tužbu iz stava 1. ovog člana podnosi jedno lice u svoje ime ili za više lica koja djeluju zajedno u njihovo ime.
Individualnom tužbom član d.o.o. štiti svoje lično pravo. Osnov za ovu tužbu postoji kada mu lice koje ima posebne dužnosti prema društvu povredom tih dužnosti neposredno prouzrokuje štetu.
Zbog toga je kod individualne tužbe potrebno razlikovati štetu koju je pretrpio član društva od štete koja je prouzrokovana samom društvu. Član koji podnosi individualnu tužbu zahtijeva naknadu svoje štete i eventualno dosuđena naknada pripada njemu.
Za uspjeh u postupku potrebno je utvrditi postojanje štete, povredu odgovarajuće dužnosti i uzročnu vezu između postupanja tuženog i štete koju je član pretrpio.
Ako je šteta prvenstveno nastala privrednom društvu, a član posljedice osjeća samo zbog svog članstva ili vrijednosti poslovnog udjela, potrebno je posebno procijeniti da li se zaštita ostvaruje individualnom ili derivativnom tužbom.
Pravilno određivanje čija je šteta nastala predstavlja jedno od ključnih pitanja prije pokretanja sudskog postupka, jer individualna i derivativna tužba imaju različitu svrhu, uslove i pravne posljedice.
Derivativna tužba člana d.o.o.
Član 41
(1) Komanditor komanditnog društva, član društva sa ograničenom odgovornošću ili akcionar akcionarskog društva, imaju pravo da podnesu tužbu u svoje ime a za račun društva protiv bilo kog lica iz člana 31. stav 1. ovog zakona, radi naknade štete prouzrokovane privrednom društvu od tih lica povredom dužnosti koje imaju prema društvu u skladu sa ovim zakonom (u daljem tekstu: derivativna tužba).
(2) Derivativnu tužbu može da podnese samo komanditor, član ili akcionar ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) ako ima svojstvo komanditora, člana ili akcionara u vrijeme podnošenja tužbe ili ako to svojstvo stekne po osnovu pribavljanja udjela ili akcija od lica koje je imalo to svojstvo u vrijeme podnošenja tužbe,
b) ako posjeduje udjele ili akcije u privrednom društvu koji predstavljaju najmanje 5 % osnovnog kapitala društva pri čemu se njihovi udjeli ili akcije računaju zajedno i
v) ako je prije podnošenja tužbe pisanim putem zahtijevao od privrednog društva da podnese tužbu a taj zahtjev je odbijen, odnosno po tom zahtjevu nije postupljeno u roku od 30 dana od dana podnošenja.
(3) Zahtjev iz stava 2. tačka v) ovog člana podnosi se u komanditnom društvu svim komplementarima, u društvu sa ograničenom odgovornošću i akcionarskom društvu, direktoru ili članovima upravnog odbora ili drugim licima koja imaju ovlašćenje da podnesu tužbu.
(4) Lica iz stava 2. ovog člana dužna su da uz derivativnu tužbu prilože i dokaze da su prethodno preduzela radnje iz stava 2. tačka v) ovog člana.
(5) Postupak po derivativnoj tužbi ne može biti okončan vansudskim putem.
(6) Ostvarena naknada štete po derivativnoj tužbi pripada privrednom društvu, a lice koje je podnijelo tužbu ima pravo na naknadu troškova.
(7) Odredbe st. 1. do 6. ovog člana ne primjenjuju se na ortačko društvo, osim ako osnivačkim aktom ili ugovorom ortaka društva nije drukčije određeno.
Derivativna tužba omogućava članu d.o.o. da pokrene sudski postupak radi zaštite privrednog društva kada društvo samo ne preduzme odgovarajuće mjere prema licu koje mu je prouzrokovalo štetu.
Za razliku od individualne tužbe, član kod derivativne tužbe ne zahtijeva naknadu štete koja je nastala njemu lično. Tužbu podnosi u svoje ime, ali za račun društva, pa korist ostvarena uspjehom u postupku pripada privrednom društvu.
Zakon za podnošenje derivativne tužbe propisuje posebne uslove. Član, odnosno članovi koji podnose tužbu moraju ispunjavati zakonom propisani uslov u pogledu učešća u osnovnom kapitalu društva, a prije pokretanja postupka moraju zahtijevati od društva da samo podnese tužbu.
Ako društvo ne postupi po takvom zahtjevu u zakonom određenom roku, član može, uz ispunjenje ostalih zakonskih pretpostavki, pokrenuti derivativni postupak.
Zbog toga je prije podnošenja derivativne tužbe posebno važno pravilno sastaviti i dostaviti prethodni zahtjev društvu, dokumentovati njegovo dostavljanje i utvrditi da li su ispunjeni uslovi za pokretanje sudskog postupka.
U samom postupku potrebno je dokazati povredu dužnosti prema društvu, nastanak štete i druge činjenice od kojih zavisi odgovornost tuženog lica.
Uslovi za podnošenje derivativne tužbe
Prije pokretanja derivativne tužbe potrebno je provjeriti da li su ispunjene zakonske pretpostavke za njeno podnošenje.
Posebno je potrebno utvrditi da li član ili članovi koji namjeravaju podnijeti tužbu imaju najmanje 5% osnovnog kapitala društva, da li su prethodno u pisanom obliku zahtijevali od društva da samo podnese tužbu i da li je protekao zakonom propisani rok od 30 dana u kojem društvo nije postupilo po tom zahtjevu.
Postojanje ovih pretpostavki treba utvrditi prije pokretanja postupka, jer derivativna tužba predstavlja poseban mehanizam zaštite društva koji član može koristiti samo pod uslovima koje zakon propisuje.
Pored procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe, potrebno je procijeniti i postojanje osnova za odgovornost lica prema kojem bi zahtjev bio postavljen, nastalu štetu i dokaze kojima se relevantne činjenice mogu utvrditi u sudskom postupku.
Istovremena individualna i derivativna tužba
Član 42
U slučaju istovremenog podnošenja individualne i derivativne tužbe, podnosilac tužbe može voditi istovremeno oba sudska postupka i u tom slučaju ograničenja iz člana 41. ovog zakona ne primjenjuju se na individualnu tužbu.
Individualna i derivativna tužba imaju različitu svrhu, ali njihovo istovremeno postojanje nije isključeno kada su za to ispunjene zakonske pretpostavke.
Član društva može imati sopstveni zahtjev za naknadu štete koja je neposredno prouzrokovana njemu, dok istovremeno može postojati i šteta prouzrokovana privrednom društvu zbog koje se zaštita ostvaruje derivativnom tužbom.
U takvoj situaciji potrebno je jasno razdvojiti pojedine zahtjeve, osnov odgovornosti i štetu čija se naknada traži. Naknada po individualnom zahtjevu pripada članu čije je pravo povrijeđeno, dok se derivativnom tužbom zahtjev ostvaruje za račun privrednog društva.
Prije pokretanja postupka zato je posebno značajno utvrditi kome je određena šteta neposredno prouzrokovana i na osnovu toga pravilno postaviti tužbeni zahtjev.
Razlika između individualne i derivativne tužbe
Osnovna razlika između individualne i derivativne tužbe jeste u tome kome je šteta neposredno prouzrokovana i čije se pravo štiti u sudskom postupku.
Individualnom tužbom član d.o.o. štiti svoje lično pravo i zahtijeva naknadu štete koja je neposredno prouzrokovana njemu. Ako uspije u postupku, dosuđena naknada pripada članu koji je pretrpio štetu.
Kod derivativne tužbe šteta je prouzrokovana privrednom društvu. Član tužbu podnosi u svoje ime, ali za račun društva, zbog čega korist ostvarena uspjehom u postupku pripada društvu, a ne članu koji je pokrenuo postupak.
Derivativna tužba predstavlja poseban mehanizam zaštite društva kada društvo samo ne preduzme odgovarajuće mjere radi zaštite svojih prava. Zbog toga zakon za njeno podnošenje propisuje dodatne uslove koji ne postoje kod individualne tužbe.
U praksi razlikovanje ove dvije tužbe može biti složeno kada ista radnja direktora, kontrolnog člana ili drugog odgovornog lica istovremeno utiče na imovinu društva i interese pojedinog člana. Zbog toga je prije pokretanja postupka potrebno utvrditi kome je šteta neposredno nastala i u skladu sa tim odrediti odgovarajući način sudske zaštite.
Nadležnost suda
Za rješavanje sporova koji proizlaze iz Zakona o privrednim društvima nadležan je sud prema sjedištu privrednog društva, osim kada je zakonom za određeni slučaj drugačije propisano.
Ovo pravilo značajno je i prilikom pripreme individualne ili derivativne tužbe, jer je prije pokretanja postupka potrebno utvrditi nadležni sud, ispunjenost zakonskih pretpostavki za podnošenje tužbe i pravilno postaviti zahtjev prema odgovornom licu.
Pravna pomoć kod individualne i derivativne tužbe
Advokatska kancelarija Topić pruža pravnu pomoć članovima privrednih društava i privrednim društvima u sporovima koji se odnose na povredu dužnosti direktora, kontrolnih članova i drugih lica prema društvu.
Pravna pomoć obuhvata procjenu da li je šteta neposredno prouzrokovana članu ili privrednom društvu, utvrđivanje uslova za podnošenje individualne ili derivativne tužbe, analizu odgovornosti i raspoloživih dokaza, kao i pripremu potrebnih zahtjeva prije pokretanja sudskog postupka.
Kod derivativne tužbe posebna pažnja posvećuje se provjeri zakonskih pretpostavki za njeno podnošenje i pripremi prethodnog pisanog zahtjeva društvu da samo pokrene odgovarajući postupak.
U slučaju pokretanja spora, pravna pomoć može obuhvatiti pripremu tužbe, postavljanje zahtjeva za naknadu štete i drugih odgovarajućih zahtjeva, kao i zastupanje u sudskom postupku.
Kontaktirajte nas
Telefon: 051/220-270
065-511-122
Zajednička advokatska kancelarija Topić
Advokati Ružica Topić i Srđan Štrkić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Rješavanje sporova privrednog društva
Član 46
(1) Sud sjedišta privrednog društva nadležan je za rješavanje sporova koji proizlaze iz Zakona o privrednim društvima Republike Srpske, osim ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
(2) U slučajevima utvrđenim ovim zakonom ili ako to proizlazi iz ovog zakona nadležni sud odlučuje u vanparničnom postupku.
(3) U slučajevima iz stava 2. ovog člana postupak je hitan i sud prvog stepena dužan je da donese odluku najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.
(4) Žalba protiv odluke suda donesene u stvarima iz stava 2. ovog člana može se izjaviti u roku od osam dana od dana prijema odluke i ona ne zadržava izvršenje odluke.
(5) Sud drugog stepena dužan je da odluči po žalbi u roku od 30 dana od dana prijema žalbe.
Zastarjelost potraživanja
Član 47
(1) Potraživanja ortaka, članova i akcionara prema privrednom društvu, koja su nastala po osnovu tog svojstva, zastarijevaju u roku od šest mjeseci od dana saznanja za razlog podnošenja tužbe, a najkasnije u roku od deset godina od dana dospjelosti, ako zakonom za pojedina potraživanja nije drukčije uređeno.
(2) Potraživanja povjerilaca privrednog društva prema ortacima, članovima i akcionarima, zastarijevaju u roku od šest mjeseci od dana saznanja za razlog podnošenja tužbe, a najkasnije u roku od deset godina od dana prestanka društva ili od dana prestanka svojstva ortaka, člana i akcionara, ako zakonom za pojedina potraživanja nije određen drugi rok zastarjelosti.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na potraživanja privrednog društva prema ortacima, članovima i akcionarima, kao i članovima organa društva, zastupniku i likvidacionom upravniku, po osnovu tog svojstva.
(4) Izuzetno od stava 1. ovog člana, potraživanja akcionara otvorenih akcionarskih društava po osnovu dividende zastarijevaju u roku od deset godina od dana donošenja odluke skupštine akcionara o isplati dividende.
Prije pokretanja individualne ili derivativne tužbe potrebno je provjeriti da li je nastupila zastarjelost potraživanja.
Zakon propisuje različite početne tačke za računanje rokova u zavisnosti od toga ko ostvaruje potraživanje, prema kome se ono ostvaruje i po kom osnovu je nastalo. Kod potraživanja članova prema privrednom društvu koja proizlaze iz njihovog svojstva člana, zakon rok vezuje za saznanje za razlog podnošenja tužbe, uz zakonom propisani krajnji rok.
Pravila o zastarjelosti primjenjuju se, pod uslovima propisanim zakonom, i na potraživanja društva prema članovima, članovima organa društva, zastupniku i likvidacionom upravniku.
Zbog toga se prilikom procjene zastarjelosti konkretnog zahtjeva ne treba ograničiti samo na datum sporne odluke ili pravnog posla. Potrebno je utvrditi pravnu prirodu potraživanja, lice koje zahtjev ostvaruje, lice prema kojem se zahtjev postavlja, trenutak saznanja za razlog podnošenja tužbe i druge činjenice od kojih zavisi početak i istek zakonskog roka.