Sjedište i poslovno ime privrednog društva - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Sjedište privrednog subjekta može se odrediti kao mjesto koje je voljom osnivača određeno kao mjesto obavljanja privredne djelatnosti i iz koga se upravlja privrednim društvom. Poslovno ime je ime pod kojim se privredno društvo pojavljuje u pravnom prometu. Kao što fizičko lice ima svoje ime, tako i pravno lice ima svoje ime, koje se naziva poslovno ime.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske
Službeni glasnik Republike Srpske, broj 127/2008, 58/2009, 100/2011, 67/2013, 100/2017, 82/2019 i 17/2023
5. Sjedište i poslovno ime privrednog društva
Član 16
Sjedište privrednog društva je mjesto iz koga se upravlja poslovima društva. Sjedište privrednog društva određuje se osnivačkim aktom i registruje se u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija poslovnih subjekata.
Sjedište privrednog društva
Sjedište privrednog subjekta može se odrediti kao mjesto koje je voljom osnivača određeno kao mjesto obavljanja privredne djelatnosti i iz kog se upravlja privrednim društvom. Prilikom formiranja privrednog društva osnivači određuju mjesto koje kvalifikuju kao sjedište. Oni imaju slobodu da odaberu mjesto koje će odrediti kao sjedište. Za određenje sjedišta ne zahtijeva se ispunjenje bilo kakvih uslova, niti osnivači imaju obavezu da dokazuju ispravnost opredjeljenja, niti će organ koji vodi registar odbiti upis zbog neodgovarajućeg određenje sjedišta.
Sjedište mora da se nalazi na teritoriji Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine. Ako se sjedište nalazi na teritoriji druge države, onda to neće biti domaće privredno društvo, niti će domaći organi biti nadležni za upis u registar. Podatak o sjedištu je nužan za upis u registar privrednih društava. Upis će biti odbijen ako sjedište uopšte nije određeno. Osim toga, o mjestu koje je kao sjedište određeno voljom osnivača vodi se računa i prije nastanka privrednog subjekta.
Sjedište je višestruko značajno. Počevši od upisa privrednog subjekta u registar, kao što je već rečeno, mjesna nadležnost registarskog organa se određuje prema budućem sjedištu privrednog subjekta, ako postoje različiti organi za različitu teritoriju. Ono omogućava izvršenje određenih radnji kao što je radnja uručenja. Prema sjedištu privrednog subjekta važe mnoge pretpostavke, posebno u odnosima sa elementom inostranosti. U slučaju spora, opšta mjesna nadležnost suda određuje se prema sjedištu tuženog, ako ne postoji neki drugi osnov za zasnivanje posebne nadležnosti. Prema sjedištu privrednog subjekta izvršavaju se i poreske i druge obaveze prema državi.
Poslovno ime - firma privrednog društva
Član 17
Poslovno ime je naziv pod kojim privredno društvo posluje. Poslovno ime privrednog društva ne može da bude zamjenljivo sa poslovnim imenom drugog privrednog društva, niti da izaziva zabunu o privrednom društvu ili o njegovoj djelatnosti.
Član 18
Obavezan sadržaj kod poslovnog imena privrednog društva je slijedeći. Poslovno ime ortačkog društva sadrži oznaku "ortačko društvo" ili skraćenicu "o.d." ili "od". Poslovno ime komanditnog društva sadrži oznaku "komanditno društvo" ili skraćenicu "k.d." ili "kd". Poslovno ime društva sa ograničenom odgovornošću sadrži oznkau "društvo s ograničenom odgovornošću" ili skraćenicu "d.o.o." ili "doo". Poslovno ime akcionarskog društva sadrži oznaku "akcionarsko društvo" ili skraćenicu "a.d." ili "ad". Poslovno ime privrednog društva u postupku likvidacije sadrži i oznaku "u likvidaciji" a u postupku stečaja "u stečaju".
Poslovno ime je ime pod kojim se privredno društvo pojavljuje u pravnom prometu. Kao što fizičko lice ima svoje ime, tako i pravno lice ima svoje ime, koje se naziva poslovno ime. Poslovno ime određuju osnivači privrednog društva osnivačkim aktom. Prilikom osnivanja privrednog društva i upisa u registar, obavezno se upisuje i poslovno ime. Privredno društvo ne može biti upisano u registar bez podataka o poslovnom imenu. Ono je jedno od obilježja koje služi za razlikovanje privrednih subjekata u pravnom prometu. Osim poslovnog imena koriste se i druga obilježja kao što je matični broj, JIB i drugo. Privredno društvo je dužno da u komunikaciji koristi svoje poslovno ime, i to onako kako je ono upisano u registru privrednih subjekata.
Poslovno ime ima svoje elemente koji mogu biti obavezni i fakultativni. Obavezni elementi poslovnog imena su:
-
Pravna forma. Pravna forma je oblik (vrsta) privrednog društva. To može biti jedan od četiri oblika koje Zakon predviđa: ortačko društvo, komanditno društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo. Podatak o tome mora biti vidljiv iz poslovnog imena. Pravna forma može biti navedena u poslovnom imenu u cjelini na primjer ortačko društvo ili skraćenicom na primjer od itd. Ovaj član određuje na koji način se naziv pravne forme pretvara u skraćenicu. Tako je predviđeno da se odrtačko društvo može označavati kao od ili o.d.; komanditno društvo sa: kd ili k.d.; društvo sa ograničenom odgovornošću sa doo ili d.o.o.; a akcionarsko društvo sa ad ili a.d.
-
Naziv. Naziv je onaj dio poslovnog imena koji osnivači biraju relativno slobodno. To je dio poslovnog imena koji individualizuje privredno društvo u odnosu na druga društva. Ostali obavezni elementi mogu biti identični, jer ima mnogo privrednih društava osnovanih u istoj pravnoj formi i sa istim sjedištem, tako da je ovo dio poslovnih imena koji omogućava razlikovanje privrednih subjekata. Riječ je o nazivima kao što su: "Vrbas", "Lasta", "Romanija" i slično.
-
Sjedište. Podatak o sjedištu vidljiv je i iz poslovnog imena. Sjedište se u poslovnom imenu najčešće označava samo navođenjem imena naseljenog mjesta, bez navođenja podataka o ulici i broju.
-
Određen status. Za društvo koje se nalazi u likvidaciji obavezno je da u poslovnom imenu sadrži i oznaku "u likvidaciji". Za društvo u stečaju obavezno je dodati u poslovnom imenu riječi "u stečaju".
Nekada je obavezan sastavni dio poslovnog imena bio i podataka o obliku odgovornosti za obaveze, kao što je na primjer oznaka "sa solidarnom odgovornošću" ili "sa potpunom odgovornošću". Danas se taj podatak ne vidi eksplicitno iz poslovnog imena, ali je on vidljiv implicitno iz pravne forme. Zakon određuje oblik odgovornosti za obaveze svake od pravnih formi, tako da nema potrebe da se to i eksplicitno označava u poslovnom imenu.
Osim obaveznih elemenata, u poslovnom imenu mogu da se nađu i fakultativni elementi. Takvi su na primjer dijelovi poslovnog imena koji upućuju na djelatnost privrednog društva, građevinsko, ugostiteljsko, za trgovinu na veliko, na malo itd. Za neka privredna društva navođenje djelatnosti u poslovnom imenu je obavezno, kao na primjer za društva koja se bave osiguranjem. Poslovnom imenu je moguće dodati i razne crteže, skice, žigove i slično.
Privredno društvo može da promijeni poslovno ime tako što će promijeniti naziv. Do promjene poslovnog imena doći će i u slučaju promjene pravne forme, sjedišta, ali i statusa koji se registruje. Promjenom elemenata u poslovnom imenu ne mijenja se subjektivitet društva. Smatra se da je riječ o istom društvu, bez obzira na to što je došlo do promjene poslovnog imena. Na to ukazuje matični broj i JIB. Ako se ovi elementi nisu promijenili, onda nema ni promjene subjekta. Ako društvo želi da promijeni svoje poslovno ime, iako nije došlo do promjene pravne forme ili sjedišta, potrebno je da se o tome donese odluka.
U društvu s ograničenom odgovornošću ovu odluku donosi skupština, kao i u akcionarskom društvu. U ortačkom i komanditnom društvu odluku donose ortaci, odnosno komplementari. Promjena se odnosi samo na naziv, a ne i na pravnu formu i na sjedište društva. Ako društvo mijenja pravnu formu ili sjedište, takve promjene mora da prati i promjena poslovnog imena. Ali, ako se ne mijenja ni pravna forma ni sjedište društva, moguća je promjena poslovnog imena i samo zbog promjene naziva.
Odluku o promjeni naziva u društvu sa ograničenom odgovornošću i akcionarskom društvu donosi skupština društva. Nije predviđena kvalifikovana većina, iz čega proizilazi da se odluka donosi običnom većinom. U ortačkom društvu odluku donose ortaci, a u komanditnom društvu donose je komplementari. I u ortačkom i u komanditnom društvu odluka o promjeni poslovnog imena, naziva, donosi se jednoglasno.
Skraćeno ili modifikovano poslovno ime privrednog društva
Član 19
Privredno društvo može u poslovanju, pored poslovnog imena da koristi jedno ili više modifikovanih i/ili skraćenih poslovnih imena, ako su ta imena navedena u osnivačkom aktu, pod istim uslovima i na način pod kojim se koristi poslovno ime.
Privredno društvo može, osim poslovnog imena, imati i skraćeno poslovno ime. Skraćeno poslovno ime sadrži samo dva obavezna elementa, i to: pravnu formu i naziv. Za označavanje pravne forme važe ista pravila kao i za poslovno ime. Kada je riječ o nazivu u skraćenom poslovnom imenu, ovaj naziv ne mora da bude identičan sa nazivom u poslovnom imenu. Najčešće se upravo taj naziv skraćuje, nekada i tako da ga čine samo pojedina početna slova iz poslovnog imena.
Ako privredno društvo želi da koristi skraćeno poslovno ime, dužno je da ga registruje, u skladu sa zakonom o registraciji. Time poslovno ime postaje vidljivo svim trećim licima. Za razliku od poslovnog imena koje mora da postoji da bi privredno društvo bilo upisano u registar, skraćeno poslovno ime ne mora da postoji prilikom osnivanja i upisa privrednog društva u registar. Skraćeno poslovno ime može se upisati naknadno, nakon registracije privrednog društva. Isto tako, ono može biti i obrisano iz registra, čime privredno društvo gubi pravo na upotrebu skraćenog poslovnog imena.
I za skraćeno poslovno ime važe zabrane koje se odnose na poslovno ime. Ni skraćeno poslovno ime ne smije biti istovjetno sa nazivom drugog društva, odnosno privrednog subjekta. Ono ne smije biti ni slično tuđem nazivu ako bi zbog sličnosti izazivalo zabludu o identitetu. Cilj ovih zabrana je isključenje zabluda koje poslovno ime, puno ili skraćeno, može da izazove ako nije dovoljno distinktivno. Izazivanje zablude, po pravilu, vrši se od strane privrednih subjekata koji na tržištu nisu stekli odgovarajući ugled, pokušajem da se sopstveno poslovno ime pogrešno protumači kao poslovno ime privrednog subjekta sa ugledom. U skladu sa tim treba tumačiti zabrane koje sadrži ovaj član, jednako u odnosu na poslovno ime, kao i u odnosu na skraćeno poslovno ime.
Ograničenja korišćenja nacionalnih ili službenih imena i znakova
Član 20
(1) Poslovno ime privrednog društva može da sadrži naziv Republike Srpske ili jedinice lokalne samouprave, kao i njihova obilježja ili oznake koje ih podražavaju, uz prethodnu saglasnost nadležnog organa.
(2) Poslovno ime privrednog društva može da sadrži ime ili simbole strane države ili međunarodne organizacije, u skladu sa propisima te države, odnosno međunarodne organizacije.
(3) Poslovno ime ne može da sadrži ili da podražava službene znakove za kontrolu i garanciju kvaliteta.
Ograničenja korišćena ličnih imena
Član 21
Poslovno ime privrednog društva može da sadrži ime ili dio imena fizičkog lica, uz njegovu saglasnost, a ako je to lice umrlo, uz saglasnost svih nasljednika prvog nasljednog reda. Ako privredno društvo svojim poslovanjem ili na drugi način povređuje čast i ugled lica čije je ime uneseno u njegovo poslovno ime, to lice, odnosno njegovi nasljednici ako je ono umrlo, ima pravo da traži brisanje njegovog imena iz poslovnog imena društva.
Za korišćenje ličnog imena fizičkog lica važe slična pravila kao i za korišćenje naziva pravnog lica. Da bi lično ime fizičkog lica bilo unijeto u naziv privrednog društva za to mora postojati saglasnost tog lica. Ovdje treba imati u vidu da se pod ličnim imenom podrazumijeva ime i prezime jednog lica. Ako je riječ o imenu, onda saglasnost daje samo lice čije je to ime. ali, ako je riječ o prezimenu, onda se traži saglasnost i drugih lica na koja se to prezime odnosi, bračni drug, dijete. roditelj i drugi.
Za lica koja nisu živa, saglasnost daju zakonski nasljednici. Ako nema nasljednika, odnosno nekog od navedenih lica, neće ni biti ovlašćenih lica koja mogu da traže zaštitu, tako da se lično ime nekog lica može slobodno unijeti u poslovno ime privrednog društva. Neka pravna lica danas nose imena poznatih ličnosti, bez ičije saglasnosti, jer nema nikoga od koga bi se saglasnost mogla tražiti, Mihajlo Pupin, Nikola Tesla, Aleksandar Makedonski i drugi.
Ista pravila važe i ako je lično ime unijeto u poslovno ime privrednog društva uz njegovu saglasnost, za vrijeme dok je bio član društva. Ako prestane da bude član, društvo može da zadrži u nazivu njegovo lično ime samo uz njegov saglasnost, po istim pravilima, kao da njegovo lično ime tek unosi u svoje poslovno ime. Ako član nije živ, saglasnost takođe daju njegovi nasljednici koje zakon određuje, a ako njih nema, nema smetnji za korišćenje ličnog imena.
Zakon o privrednim društvima Republike Srpske ne isključuje primjenu Porodičnog zakona Republike Srpske, zbog čega treba imati u vidu još i mogućnost opoziva saglasnosti za korišćenje ličnog imena fizičkog lica. Pravo na opoziv postoji ako je imalac zadržao pravo na opoziv prilikom davanja saglasnosti, ali i ako bi dalja upotreba škodila interesima tog lica, odnosno ako bi to, zbog načina rada, poslovanja, privrednog društva škodilo časti i ugledu tog lica. Prema odredbama ovog člana fizičko lice ima pravo da u ovom slučaju zahtijeva samo brisanje njegovog imena iz poslovnog imena privrednog društva, i eventualno, naknadu štete.
Prema Porodičnom zakonu Republike Srpske,osim ovih prava lice ima pravo i da zahtijeva da sud:
-
utvrdi postojanje njegovog prava da se služi svojim ličnim imenom
-
zabrani dalje vršenje ili ponavljanje radnje kojom se povređuje pravo, pod prijetnjom plaćanja odrećene svotenovca povređenom ako se radnja povrede ne obustavi ili se ponovi
-
dosudi dio dobiti ostvarene upotrebom ličnog imena, srazmjerno tome koliko je upotreba ličnog imena doprinijela ostvarenju dobiti.
S obzirom na različito uređenje posljedica povrede prava na lično ime Porodičnim zakonom i Zakonom o privrednim društvima, potrebno je odrediti da li se ova dva zakona mogu primjenjivati kumulativno ili primjena jednog isključuje primjenu drugog, što bi vodilo zaključku da primjena Zakona o privrednim društvima isključuje primjenu Porodičnog zakona na slučajeve povrede prava na lično ime.
Usluge koje pruža Advokatska kancelarija Topić Banjaluka u oblasti Privrednog prava
Advokatska kancelarija Topić Banjaluka pruža sveobuhvatne pravne usluge u oblasti privrednog prava, uključujući osnivanje, registraciju i pravno savjetovanje u vezi sa svim oblicima privrednih društava predviđenim Zakonom o privrednim društvima Republike Srpske. Našim klijentima pružamo stručnu podršku tokom cjelokupnog postupka osnivanja društva, od izbora odgovarajuće pravne forme i izrade osnivačkih akata, do registracije pred nadležnim organima i početka poslovanja.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Pored osnivanja privrednih društava, zastupamo klijente u svim vrstama statusnih promjena, uključujući pripajanja, spajanja, podjele i izdvajanja društava, kao i u postupcima promjene pravne forme privrednih subjekata. Takođe pružamo pravnu podršku prilikom promjena vlasničke strukture, prenosa udjela i akcija, povećanja i smanjenja osnovnog kapitala, promjena poslovnog imena, sjedišta, djelatnosti i drugih statusnih pitanja značajnih za poslovanje društva.
Naš cilj je da klijentima obezbijedimo pravno sigurna, efikasna i poslovno optimalna rješenja, uz potpuno usklađivanje sa važećim propisima i zaštitu njihovih poslovnih interesa. Dugogodišnje iskustvo u oblasti korporativnog i privrednog prava omogućava nam da pružimo pouzdanu podršku domaćim i stranim investitorima, preduzetnicima, malim i srednjim preduzećima, kao i velikim privrednim sistemima u svim fazama njihovog poslovnog razvoja.
Upotreba poslovnog imena i drugih podataka u dokumentima
Član 22
Poslovna pisma i drugi dokumenti privrednog društva, uključujući i one u elektronskoj formi, koji su upućeni trećim licima sadrže sljedeće podatke: poslovno ime i pravnu formu društva; sjedište; registar u koji je registrovano i broj registracije društva; poslovno ime i sjedište banke kod koje ima račun; broj računa, kao i poreski indetifikacioni broj.
Poslovna pisma i drugi dokumenti društva sa ograničenom odgovornošću, zatvorenog i otvorenog akcionarskog društva, pored podataka iz stava 1. ovog člana, sadrže i podatke o osnovnom kapitalu društva sa naznakom koliko je od toga uplaćeni i uneseni, a koliko upisani kapital. Poslovna pisma i druga dokumenta jednočlanog društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarskog društva sadrže naznaku da je riječ o jednočlanom društvu.
Stručno objašnjenje
Ova odredba propisuje obavezni sadržaj poslovnih pisama i drugih dokumenata koje privredno društvo upućuje trećim licima, bez obzira da li se radi o dokumentima u papirnoj ili elektronskoj formi.
Zakon zahtijeva da svaki takav dokument sadrži osnovne identifikacione podatke o društvu:
-
poslovno ime i pravnu formu društva (npr. „ABC d.o.o.“),
-
sjedište društva,
-
registar u kojem je društvo registrovano,
-
broj registracije,
-
poslovno ime i sjedište banke kod koje se vodi račun,
-
broj računa,
-
poreski identifikacioni broj (JIB/PIB).
Suština ove odredbe jeste obezbjeđivanje transparentnosti poslovanja i pravne sigurnosti u prometu. Treća lica moraju imati mogućnost da nesporno identifikuju privredno društvo sa kojim posluju i provjere njegov pravni status.
Posebno je značajno što zakon izričito navodi da se obaveza odnosi i na elektronske dokumente, čime se pravni režim prilagođava savremenom elektronskom poslovanju.
Praktičan značaj
U svakodnevnom poslovanju ovaj član ima veliki praktični značaj jer se primjenjuje na:
-
fakture,
-
ponude,
-
ugovore,
-
narudžbenice,
-
opšte uslove poslovanja,
-
dopise,
-
elektronsku poštu (e-mail komunikaciju),
-
memorandume,
-
reklamacije,
-
potvrde i druga poslovna akta.
Zbog toga većina privrednih društava koristi standardizovane memorandume i elektronske potpise u e-mail komunikaciji koji automatski sadrže sve zakonom propisane podatke.
Pravilna primjena ovog člana doprinosi:
-
lakšoj identifikaciji poslovnog partnera,
-
bržem platnom prometu,
-
smanjenju mogućnosti prevare,
-
jednostavnijem vođenju sudskih i poreskih postupaka.
U praksi se često dešava da društva na internet stranicama, ponudama ili računima ne navedu sve zakonom propisane podatke, što može predstavljati prekršaj i izazvati sumnju kod poslovnih partnera.
Sudska praksa
Sudska praksa u regionu uglavnom zauzima stav da nedostatak pojedinih podataka iz ovog člana sam po sebi ne utiče na punovažnost pravnog posla ukoliko je identitet ugovornih strana moguće nesporno utvrditi.
Međutim, sudovi redovno ističu da:
-
privredno društvo snosi rizik nejasne identifikacije ako koristi nepotpune podatke,
-
treća lica imaju pravo da se oslone na podatke navedene u poslovnoj dokumentaciji,
-
neuredna poslovna dokumentacija može otežati dokazivanje u sudskom postupku.
Inspekcijski organi i poreske uprave često kontrolišu da li računi, fakture i druga poslovna dokumentacija sadrže propisane elemente.
U slučaju poreskih kontrola, nepotpuna dokumentacija može dovesti do dodatnih provjera i zahtjeva za dostavljanje dopunske dokumentacije.
📌 Primjer iz prakse
Privredno društvo „Alfa d.o.o.“ šalje ponudu potencijalnom kupcu putem elektronske pošte.
Na kraju dokumenta navedeno je samo:
Alfa d.o.o.
Banja Luka
Nisu navedeni broj registracije, PIB, banka i broj računa.
Kupac pokušava izvršiti provjeru poslovnog partnera prije zaključenja ugovora, ali ne može sa sigurnošću utvrditi da li se radi o registrovanom društvu niti pronaći njegove pune podatke u registru.
Da je društvo postupilo u skladu sa članom 22, dokument bi sadržavao sve zakonom propisane identifikacione podatke, čime bi se povećalo povjerenje poslovnog partnera i izbjegle eventualne nedoumice.
Jezik i pismo poslovnog imena
Član 23
Poslovno ime privrednog društva je na jednom od jezika i pisama koji su u službenoj upotrebi u Republici Srpskoj odnosno Bosni i Hercegovini. Poslovno ime privrednog društva može biti i na stranom jeziku, odnosno može da sadrži i pojedine strane riječi, ako one čine ime, odnosno poslovno ime ortaka, člana ili akcionara ili njihov robni ili uslužni žig, odnosno ako su uobičajene u jeziku koji je u službenoj upotrebi, odnosno ako su u pitanju riječi na takozvanom mrtvom jeziku. Poslovno ime privrednog društva može biti i na stranom jeziku, odnosno može da sadrži i pojedine strane riječi, ako one čine ime, odnosno poslovno ime ortaka, člana ili akcionara ili njihov robni ili uslužni žig, odnosno ako su uobičajene u jeziku koji je u službenoj upotrebi, odnosno ako su u pitanju riječi na takozvanom mrtvom jeziku.
Stručno objašnjenje
Ovim članom uređuje se jezik na kojem se određuje poslovno ime privrednog društva, kao i mogućnost korišćenja stranih riječi u poslovnom imenu.
Osnovno pravilo jeste da poslovno ime mora biti na jednom od jezika i pisama koji su u službenoj upotrebi u Republika Srpska odnosno Bosna i Hercegovina. Time zakon štiti pravnu sigurnost i omogućava da naziv društva bude razumljiv domaćim organima, poslovnim partnerima i građanima.
Međutim, zakon predviđa više izuzetaka koji omogućavaju korišćenje stranih riječi. To je dozvoljeno kada:
-
strane riječi predstavljaju ime ili prezime osnivača,
-
predstavljaju poslovno ime člana, ortaka ili akcionara,
-
predstavljaju registrovani robni ili uslužni žig,
-
su postale uobičajene u domaćem poslovnom jeziku,
-
potiču iz takozvanih mrtvih jezika (najčešće latinskog jezika).
Na taj način zakon pokušava uspostaviti ravnotežu između zaštite domaćeg pravnog sistema i potreba savremenog tržišta koje je sve više internacionalizovano.
U praksi se zbog toga mogu registrovati nazivi poput:
-
„Mediacom d.o.o.“
-
„Global Trade d.o.o.“
-
„Premium Solutions d.o.o.“
-
„Astra d.o.o.“
-
„Bonus d.o.o.“
iako sadrže strane ili latinske riječi.
Praktičan značaj
Ova odredba ima poseban značaj prilikom osnivanja privrednog društva.
Osnivači često žele naziv koji:
-
ima marketinšku vrijednost,
-
lako se pamti,
-
razumljiv je međunarodnim partnerima,
-
povezan je sa postojećim brendom ili žigom.
Bez ovakvog zakonskog rješenja veliki broj savremenih poslovnih naziva ne bi mogao biti registrovan.
Posebno je važan dio koji se odnosi na robne i uslužne žigove. Ukoliko kompanija posluje kroz međunarodno poznati brend, zakon omogućava da se taj brend koristi i u poslovnom imenu društva.
Takođe, odredba je značajna za strane investitore koji osnivaju društva u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, jer im omogućava da zadrže prepoznatljiv identitet svoje kompanije.
Sudska praksa
Sudska i registraciona praksa pokazuje da se sporovi najčešće ne vode oko samog jezika poslovnog imena, već oko pitanja:
-
da li naziv može dovesti u zabludu,
-
da li povređuje tuđe poslovno ime,
-
da li povređuje registrovani žig,
-
da li je dovoljno razlikovan od već postojećeg naziva.
Registracioni organi u pravilu dozvoljavaju korišćenje stranih riječi ukoliko su ispunjeni uslovi iz ovog člana i ukoliko naziv nije suprotan javnom poretku ili dobrim poslovnim običajima.
Praksa pokazuje da se naročita pažnja posvećuje zaštiti poznatih robnih marki, jer neovlašćeno korišćenje zaštićenog žiga u poslovnom imenu može predstavljati povredu prava intelektualne svojine.
📌 Primjer iz prakse
Domaći preduzetnik želi registrovati društvo pod nazivom:
„Future Consulting d.o.o. Banja Luka“
Iako naziv sadrži engleske riječi, registracija će biti moguća jer su takvi izrazi postali uobičajeni u savremenom poslovnom prometu i ne stvaraju zabunu u pogledu identiteta društva.
S druge strane, kada bi društvo pokušalo registrovati naziv:
„Microsoft Solutions d.o.o.“
bez saglasnosti nosioca zaštićenog žiga, registracioni organ bi mogao odbiti registraciju ili bi kasnije moglo doći do sudskog spora zbog povrede prava intelektualne svojine.
Zaključak
Član 23 omogućava fleksibilnost u određivanju poslovnog imena privrednog društva, prilagođavajući domaće pravo potrebama modernog i međunarodnog poslovanja. Iako je osnovno pravilo da se poslovno ime određuje na jezicima i pismima u službenoj upotrebi, zakon opravdano dopušta korišćenje stranih riječi, međunarodnih brendova i latinskih izraza kada za to postoji poslovni ili pravni razlog. Time se omogućava lakše tržišno pozicioniranje privrednih društava uz očuvanje pravne sigurnosti i zaštitu prava drugih učesnika na tržištu.
Ograničenja prenosa poslovnog imena
Član 24
Poslovno ime privrednog društva može se prenijeti na drugo lice samo zajedno sa imovinom ili sa najmanje 30% knjigovodstvene vrijednosti imovine iskazane u posljednjem godišnjem bilansu stanja, imovina velike vrijednosti.
Za prenos poslovnog imena koje sadrži lično ime nekog lica potrebna je saglasnost tog lica, a ako je umrlo, saglasnost njegovih nasljednika.
Odluka o promjeni poslovnog imena donosi se na način određen osnivačkim aktom.
Poslovno ime nije u prometu, ni u cijelosti ni djelimično. To se posebno odnosi na naziv kao dio poslovnog imena. Ostali obavezni dijelovi mogu biti sadržani i u poslovnim imenima drugih privrednih društava. Ono nije u prometu u smislu ustupanja prava na poslovno ime, odnosno naziv, tako da ustupilac izgubi pravo na poslovno ime koje je do tada koristio. Međutim, nije zabranjeno ustupanje prava na upotrebu poslovnog imena, onako kako se to na primjer čini po osnovu ugovora o franšizingu. Ono što nije dopušteno jeste prenos prava na naziv, odnosno poslovno ime, tako da sticalac može naziv, odnosno poslovno ime da koristi kao svoje i jedino poslovno ime. Nije zabranjeno ustupanje prava na korišćenje poslovnog imena uz svoje poslovno ime. Tuđe poslovno ime nema ovdje funkciju identifikacije privrednog društva, već samo potvrđuje neki oblik saradnje ili kvaliteta, odnosno svojstva proizvoda ili usluga.
Prenos naziva dopušten je u slučaju statusne promjene, i to tako da društvo koje prestaje sa postojanjem može svoj naziv da prenese na društvo sticaoca. Razumije se, ovo nije obavezno, ali je dopušteno, ako to odgovara društvima koja učestvuju u statusnoj promjeni. Društvo sticalac može biti novoosnovano društvo, a može biti i postojeće društvo koje mijenja svoje poslovno ime, odnosno naziv. To mora biti predviđeno ugovorom o statusnoj promjeni, odnosno osnivačkim aktom, ako se kao rezultat statusne promjene osniva novo privredno društvo.
Stručno objašnjenje
Ovim članom uređuju se tri važna pitanja:
-
uslovi pod kojima se poslovno ime može prenijeti na drugo lice,
-
posebna zaštita poslovnog imena koje sadrži lično ime,
-
način donošenja odluke o promjeni poslovnog imena.
Osnovno pravilo jeste da poslovno ime nije samostalna imovina kojom se može slobodno trgovati. Zakon polazi od toga da poslovno ime predstavlja dio poslovnog identiteta društva, njegove reputacije, ugleda i tržišnog položaja.
Zbog toga se poslovno ime može prenijeti na drugo lice samo zajedno sa:
-
cjelokupnom imovinom društva ili dijelom poslovanja, ili
-
najmanje 30% knjigovodstvene vrijednosti imovine iskazane u posljednjem godišnjem bilansu stanja.
Cilj ove odredbe jeste da se spriječi prodaja samog naziva društva bez stvarne poslovne osnove koja stoji iza njega.
Drugi stav štiti lična prava pojedinaca. Ako poslovno ime sadrži ime ili prezime određenog lica, njegov prenos nije moguć bez saglasnosti tog lica. Ukoliko je lice umrlo, potrebna je saglasnost njegovih nasljednika.
Treći stav upućuje na osnivački akt društva, koji određuje ko i na koji način donosi odluku o promjeni poslovnog imena. U društvima sa ograničenom odgovornošću to je najčešće skupština članova, dok je kod akcionarskih društava nadležna skupština akcionara.
Praktičan značaj
Poslovno ime često predstavlja jednu od najvrijednijih nematerijalnih vrijednosti privrednog društva.
Kupci, dobavljači i poslovni partneri godinama povezuju određeni kvalitet, ugled i tržišnu poziciju upravo sa poslovnim imenom.
Zbog toga zakon ne dopušta situaciju da neko kupi samo naziv poznate firme bez preuzimanja značajnijeg dijela njenog poslovanja.
Ova odredba posebno je važna kod:
-
prodaje preduzeća,
-
statusnih promjena,
-
prenosa poslovnih cjelina,
-
porodičnih kompanija,
-
društava koja posluju pod poznatim brendom.
Pravila o zaštiti ličnog imena imaju dodatni značaj kod porodičnih firmi i tradicionalnih zanatskih radnji, gdje prezime vlasnika često predstavlja ključni dio poslovnog identiteta.
Sudska praksa
Sudska praksa polazi od stava da poslovno ime predstavlja važan element poslovnog ugleda (goodwill-a) privrednog društva i da se ne može odvojiti od stvarne poslovne aktivnosti koja mu daje tržišnu vrijednost.
Sudovi su kroz praksu isticali nekoliko principa:
-
poslovno ime ne smije dovoditi javnost u zabludu o identitetu privrednog subjekta,
-
prenos poslovnog imena bez odgovarajuće poslovne osnove može predstavljati zloupotrebu prava,
-
korišćenje imena fizičkog lica bez njegove saglasnosti predstavlja povredu ličnih prava,
-
nasljednici imaju pravo štititi komercijalnu upotrebu prezimena preminulog lica.
U sporovima koji se odnose na porodične firme često se ispituje da li postoji valjana saglasnost za dalje korišćenje prezimena osnivača nakon njegove smrti.
📌 Primjer iz prakse
Primjer 1 – Prenos poslovnog imena
Društvo:
„Krajišnik d.o.o.“
posluje više od dvadeset godina i uživa veliki ugled na tržištu.
Treće lice želi kupiti samo naziv društva kako bi ga koristilo za potpuno novu djelatnost.
Takav prenos ne bi bio dozvoljen ukoliko se ne prenosi i odgovarajući dio imovine propisan ovim članom.
Na taj način zakon sprječava trgovinu poslovnim ugledom bez stvarne poslovne osnove.
Primjer 2 – Poslovno ime sa prezimenom osnivača
Društvo posluje pod nazivom:
„Petrović Inženjering d.o.o.“
Nakon prodaje društva novi vlasnik želi zadržati postojeće poslovno ime.
Pošto poslovno ime sadrži prezime Petrović, za njegov dalji prenos potrebna je saglasnost lica čije ime naziv sadrži, odnosno njegovih nasljednika ako je lice preminulo.
Bez takve saglasnosti moglo bi doći do povrede prava na ime i pokretanja sudskog postupka.