Državina ili posjed - Advokatska kancelarija Topić Banjaluka
Državina ili posjed predstavlja faktičku vlast na stvari. Imalac subjektivnog prava je ovlašćen da vrši faktičku vlast na stvari odnosno on ima pravo na državinu. Međutim, državina ne mora da se vrši samo na osnovu nekog subjektivnog prava, jer državinu ima i lopov i onaj koji je kupio od lopova, a nije postao vlasnik, i nalazač koji je utajio stvar itd. Zato se državina može definisati kao faktička vlast na stvari nezavisno od toga da li se vrši na osnovu subjektivnog prava ili bez pravnog osnova i nezavisno od toga da li držalac vjeruje da je ovlašćen da vrši tu faktičku vlast.
Zakon o stvarnim pravima Republike Srpske
* Odredbe člana 1. Zakona o izmjenama Zakona o stvarnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 58/2009) koje se odnose na član 357. prečišćenog teksta, prestale su da važe na osnovu Odluke US broj U-105/20 od 22. decembra 2021. godine, objavljene u "Sl. glasniku RS", br. 119/2021 od 29. decembra 2021. godine.
Državina ili posjed
Opšte odredbe
Pojam državine
Član 303
Državina je faktička vlast na stvari.
Lice koje svoju faktičku vlast vrši lično ili putem pomoćnika u držanju neposredni je držalac.
Posrednu državinu stvari ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica, koje po nekom pravnom osnovu ima stvar u neposrednoj državini.
Ako je držalac, prije nego je stvar prepustio neposrednom držaocu, po nekom pravnom osnovu dobio tu stvar u neposrednu državinu od trećeg lica, i to se lice smatra posrednim držaocem.
Državinu stvari ima i lice koje faktičku vlast vrši u pogledu dijela neke stvari, koja inače ne bi mogla biti samostalni objekat stvarnih prava kao što je soba ili druga prostorija u stanu i slično.
S državinom stvari izjednačeno je faktičko izvršavanje sadržaja prava stvarnih službenosti u pogledu neke nepokretnosti (državina prava); na državinu tog prava primjenjuju se odredbe ovog zakona o državini stvari, ako to nije suprotno prirodi prava.
Više lica mogu imati državinu iste stvari ili prava stvarne službenosti (sudržavina).
Stručno objašnjenje
Imaoci nekih prava, na primjer, svojine (vlasništva), službenosti, zaloge, zakupa, posluge, ovlašćeni su da na osnovu svog prava vrše faktičku vlast na stvari: vlasnik je na primjer, ovlašćen da stvar drži, da je upotrebljava, pribira plodove, mijenja suštinu stvar; plodouživalac je ovlašćen da stvar drži, da je upotrebljava, pribira plodove, ali ne smije da mijenja suštinu stvari; zalogoprimac je ovlašćen da stvar drži ali ne i da je upotrebljava i pribira plodove sa nje, a još manje da mijenja suštinu stvari itd. U svim ovim slučajevima imalac subjektivnog prava je ovlašćen da vrši faktičku vlast na stvari, on ima pravo na državinu.
Stručno objašnjenje
Član 303 definiše državinu kao faktičku vlast na stvari, odnosno stanje u kojem neko lice, nezavisno od toga da li je vlasnik, ima kontrolu nad određenom stvari. Državina se razlikuje od prava svojine – ona ne zahtijeva upis u javne evidencije niti dokaz o pravnom osnovu, već samo faktičko stanje. Postoje različiti oblici državine:
-
Neposredna državina: kada lice vrši faktičku vlast lično ili preko pomoćnika.
-
Posredna državina: kada lice ima stvar u faktičkoj vlasti preko drugog, koji mu priznaje pravo da stvar drži (npr. stanodavac preko zakupca).
-
Državina dijela stvari: moguće je držati dio stvari, iako taj dio nije samostalni objekat stvarnih prava (npr. soba u stanu).
-
Državina prava: faktičko izvršavanje sadržaja stvarnih službenosti (npr. prolazak preko tuđeg zemljišta).
-
Sudržavina: kada više lica ima državinu nad istom stvari ili pravom.
Praktičan značaj
Državina je ključan institut stvarnog prava jer se štiti nezavisno od prava svojine. Naime:
-
Omogućava zaštitu od samovoljnog oduzimanja faktičke vlasti (posjedovna zaštita).
-
Predstavlja osnov za sticanje prava svojine putem održaja.
-
Ima važnu ulogu u prometu nepokretnosti i pokretnosti jer daje određenu pravnu sigurnost i zaštitu i faktičkim držaocima, a ne samo upisanim vlasnicima.
-
Razlikovanje neposredne i posredne državine važno je kod odnosa zakupca i zakupodavca, depozitara i deponenta i slično.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi u Republici Srpskoj prilikom odlučivanja o sporovima oko državine naglašavaju da se ona štiti bez obzira na vlasništvo – pa čak i nesavjesni držalac uživa posjedovnu zaštitu protiv trećih lica. Takođe, sudovi prave jasnu razliku između neposredne i posredne državine, pri čemu oba oblika uživaju pravnu zaštitu.
📌 Primjer iz prakse
Lice A izdalo je stan u zakup licu B. B je neposredni držalac jer faktički koristi stan, dok je A posredni držalac jer ima pravni osnov i pravo da B-u nakon isteka zakupa naloži vraćanje stana. Kada je treće lice pokušalo nasilno ući u stan, sud je zaštitio zakupca B, iako on nije vlasnik, jer državina uživa pravnu zaštitu neovisno od prava svojine.
👉 Ovim članom se postavlja temelj za razumijevanje državine kao posebnog instituta stvarnog prava, koji štiti faktičko stanje i pravnu sigurnost.
Samostalna i nesamostalna državina
Član 304
Samostalni držalac je lice koje drži stvar kao da je njen vlasnik, odnosno pravo stvarne službenosti kao da je njegov nosilac.
Nesamostalni držalac je lice koje drži stvar ili pravo stvarne službenosti priznajući vlast neposrednog držaoca.
Stručno objašnjenje
Samostalna državina postoji kada jedan subjekt vrši svu faktičku vlast na stvari ili na njenom realnom dijelu koji predstavlja samostalan državinski objekat, dio parcele, stan u višestambenoj zgradi. Samostalni držalac drugim riječima, sam vrši svu faktičku vlast na jednom državinskom objektu, bilo da se kao objekat državine pojavljuje cijela stvar, bilo pojedini njeni realni dijelovi. Iz toga proizilazi da na jednoj stvari može postojati jedan isključivi držalac, na primjer kad neko stanuje u čitavoj kući koja se sastoji od jednog stana ili više samostalnih držalaca, na primjer, jedan obrađuje jedan dio, a drugi držalac drugi dio parcele, ili u zgradi od dva stana jedan stanuje u jednom, a drugi u drugom stanu.
Stručno objašnjenje
Član 304 uvodi razlikovanje samostalne i nesamostalne državine.
-
Samostalni držalac je lice koje drži stvar kao da je njen vlasnik (npr. kupac koji je stupio u posjed kuće i koristi je, iako još nije upisan u zemljišne knjige). Isto važi i za držaoca prava stvarne službenosti – ako ga koristi kao da je njegov.
-
Nesamostalni držalac je lice koje ima stvar u faktičkoj vlasti, ali priznaje da pravo na stvar pripada drugome. To je najčešće zakupac, posjednik na osnovu ugovora o korištenju, čuvar stvari i slično. On ne postupa kao vlasnik već kao lice koje koristi tuđu stvar na osnovu nekog pravnog odnosa.
Praktičan značaj
Razlikovanje samostalnog i nesamostalnog držaoca važno je jer:
-
Samostalni držalac može steći pravo svojine putem održaja, dok nesamostalni držalac nema to pravo.
-
U sporovima oko državine, zaštita i prava se razlikuju u zavisnosti od toga da li je držalac samostalan ili nesamostalan.
-
Nesamostalni držalac mora priznati vlast samostalnog, te se ne može ponašati kao vlasnik. Međutim, i on uživa posjedovnu zaštitu protiv trećih lica (npr. zakupac protiv ulaska treće osobe).
⚖️ Sudska praksa
Sudovi Republike Srpske zauzeli su stav da nesamostalni držalac uživa zaštitu državine protiv svakog trećeg lica, osim protiv samostalnog držaoca kojem priznaje pravo. Takođe, u postupcima oko održaja sudovi strogo razlikuju ko je bio samostalni, a ko nesamostalni držalac – samo prvi može steći pravo svojine protekom vremena.
📌 Primjer iz prakse
Lice A daje stan u zakup licu B. Lice B postaje nesamostalni držalac jer priznaje A-ovo pravo svojine. Ako treće lice C pokuša nasilno ući u stan, B može tražiti zaštitu od suda. Ali B ne može protekom vremena steći stan u svojinu jer je nesamostalni držalac.
👉 Na ovaj način zakon pravi jasnu granicu između onih koji vrše državinu u svoje ime i onih koji to čine u tuđe ime, što ima ključne posljedice u imovinskim sporovima i sticanju prava svojine.
Pretpostavljena svojina na pokretnoj stvari
Član 305
Svako lice može u pravnom prometu valjano postupati pouzdavajući se u to da je držalac pokretne stvari njen vlasnik, osim ako je znao ili je morao znati da nije.
Stručno objašnjenje
Član 305 uređuje načelo povjerenja u državinu pokretnih stvari. U pravnom prometu se pretpostavlja da je držalac pokretne stvari njen vlasnik. Ovo znači da treća lica koja ulaze u pravne odnose s držaocem (npr. kupovina stvari) imaju pravo da se pouzdaju u njegov status, osim ako znaju ili moraju znati da držalac nije vlasnik. Time se štiti sigurnost pravnog prometa i povjerenje stranaka.
Praktičan značaj
Ova odredba omogućava:
-
Zaštitu trećih savjesnih lica – ko u dobroj vjeri kupi pokretnu stvar od držaoca, biće zaštićen.
-
Stabilnost prometa – kupci i ugovorne strane ne moraju uvijek detaljno istraživati porijeklo vlasništva pokretnih stvari, već se oslanjaju na državinu.
-
Ograničenje zaštite – ako je lice znalo ili moralo znati da držalac nije vlasnik (npr. kod očigledno ukradenih stvari), onda ne može biti zaštićeno.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa pravi jasnu razliku između savjesnog i nesavjesnog sticaoca. U presudama se navodi da onaj ko je mogao osnovano posumnjati u vlasništvo (npr. neuobičajeno niska cijena, sumnjivo porijeklo) ne uživa zaštitu, jer je morao znati da držalac nije vlasnik. Sudovi tako štite vlasnika od nesavjesnih sticalaca, ali daju prednost pravnoj sigurnosti i savjesnim učesnicima u prometu.
📌 Primjer iz prakse
Lice A je kupilo bicikl na buvljaku od lica B koje ga je imalo u državini. A je postupalo u dobroj vjeri jer nije imalo razloga da sumnja da bicikl nije B-ov. Kasnije se pojavio pravi vlasnik C i tražio povrat bicikla. Po članu 305, A uživa zaštitu i smatra se valjanim sticaocem, jer je u dobroj vjeri vjerovao da je B vlasnik.
👉 Ovim rješenjem se jača sigurnost u prometu pokretnih stvari i podstiče povjerenje među učesnicima, ali istovremeno se postavlja granica: zaštita važi samo za savjesne sticaoce.
Pomoćnik u državini
Član 306
Lice koje na osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u nečijem domaćinstvu vrši faktičku vlast ili pravo stvarne službenosti na stvari za drugo lice i dužno je da postupa po uputstvima tog lica nije držalac nego je pomoćnik u državini.
Stručno objašnjenje
Posrednu državinu ima lice koje faktičku vlast na stvari vrši preko drugog lica kome je po osnovu plodouživanja, ugovora o korišćenu stana, zakupa, čuvanja posluge ili drugog pravnog posla dalo stvar u neposrednu državinu. Kad na primjer, vlasnik nekome da stvar na plodouživanje, on postaje posredni a plodouživalac neposredni držalac. Ako u slučaju postojanja neposredne i posredne državine na istoj stvari neposredni držalac preda stvar u državinu trećem licu, na primjer u zakup, onda i on ima u pogledu te stvari položaj posrednog držaoca. Posredna državina uvijek pretpostavlja nečiju neposrednu državinu, ali nije i obrnuto; neposredna državina nekada pretpostavlja nečiju posrednu državinu, na primjer plodouživaočeva neposredna državina pretpostavlja vlasnikovu posrednu državinu, a nekada ne, ako vlasnik stvar drži kod sebe imamo samo neposrednu državinu.
Stručno objašnjenje
Član 306 uvodi pojam pomoćnika u državini. Pomoćnik u državini je lice koje vrši faktičku vlast nad stvari ili pravo stvarne službenosti, ali ne u svoje ime, već za račun i po uputstvima drugog lica – pravog držaoca. To su tipične situacije u kojima neko obavlja poslove u radnom odnosu, službi ili u domaćinstvu, ali bez samostalnog pravnog položaja nad stvari.
Praktičan značaj
-
Razlikovanje od neposrednog držaoca: Pomoćnik nema status držaoca i ne može polagati prava na osnovu državine (npr. održaj).
-
Odgovornost i ovlašćenja: Pomoćnik je dužan da postupa po instrukcijama držaoca, a pravni odnosi u vezi sa stvari vezani su isključivo za držaoca.
-
Tipične situacije: radnik u firmi koji koristi službeni automobil, kućna pomoćnica koja koristi stvari domaćinstva, ili radnik na imanju koji koristi alate vlasnika.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa naglašava da pomoćnik u državini ne uživa pravnu zaštitu kakvu ima držalac. Na primjer, u jednoj odluci sud je istakao da zaposleni koji je koristio firmine mašine ne može tražiti zaštitu državine u svoje ime, jer nije imao pravni osnov niti samostalnu faktičku vlast – već je postupao kao pomoćnik poslodavca.
📌 Primjer iz prakse
Radnik u transportnoj firmi svakodnevno koristi kamion firme za isporuku robe. On ima faktičku vlast nad kamionom, ali ne u svoje ime, nego u ime poslodavca. Ako bi mu treće lice oduzelo kamion, pravnu zaštitu državine može tražiti samo poslodavac, a ne sam radnik.
👉 Ovim rješenjem zakon jasno razdvaja pojam držaoca i pomoćnika u državini, kako bi se izbjegle zloupotrebe i uspostavila pravna sigurnost u pogledu stvarnih prava.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Sticanje državine
Član 307
Državina je stečena kad sticalac uspostavi svoju faktičku vlast u pogledu stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno sticanje državine), ili da mu je prenesena (izvedeno sticanje državine).
Stručno objašnjenje
Član 307 definiše način sticanja državine. Državina nastaje u trenutku kada sticalac uspostavi svoju faktičku vlast nad stvari. To može biti:
-
Izvorno sticanje državine – kada lice samo, jednostranim činom, uspostavi faktičku vlast (npr. zauzme napuštenu stvar, pronađe izgubljeni predmet).
-
Izvedeno sticanje državine – kada lice dobije državinu od prethodnog držaoca, bilo pravnim poslom (kupoprodaja, zakup, poklon), bilo fizičkom predajom.
Praktičan značaj
Ova odredba razdvaja način nastanka faktičke vlasti:
-
Izvorno sticanje važno je za situacije poput okupacije ili napuštanja stvari.
-
Izvedeno sticanje je tipično u pravnom prometu, jer podrazumijeva kontinuitet između ranijeg i novog držaoca.
-
Pravna sigurnost: trenutak kada je državina stečena bitan je za računanje rokova kod održaja, kao i za ostvarivanje zaštite putem tužbi zbog smetanja državine.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa ističe da je za valjano sticanje državine presudna uspostava faktičke vlasti, a ne samo formalni pravni posao. Na primjer, sud je odbio zahtjev kupca stana za zaštitu državine jer, iako je imao kupoprodajni ugovor, nikada nije faktički stupio u posjed stana – što znači da nije postao držalac.
📌 Primjer iz prakse
Marko kupuje poljoprivredno zemljište od Jovana. Nakon zaključenja ugovora, Jovan mu preda ključeve od imanja i dozvoli da koristi parcelu. Na taj način Marko je izvedeno stekao državinu.
👉 Suprotno tome, ako bi Marko samovoljno ušao na parcelu i počeo je obrađivati bez saglasnosti Jovana, radilo bi se o izvornom sticanju državine, ali nezakonitoj i nesavjesnoj.
Prenos državine
Član 308
Državina se prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim sticalac ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se sticalac s voljom prenosioca nađe u položaju izvršavati vlast u pogledu stvari.
Kad se državina prenosi licu koje nije prisutno, predaja je izvršena kad ono primi stvar ili kad je primi lice koje ga zastupa, a predajom prevozniku samo ako prevoznik radi za račun sticaoca.
Kad su za robu predanu prevozniku ili skladištaru izdate hartije od vrijednosti koje je zamjenjuju u pravnom prometu, predaja takvog papira znači predaju te robe. Pri tome u slučaju kad je jedno lice u dobroj vjeri primilo takav papir, a drugo u dobroj vjeri primilo robu, državinu robe je steklo ovo drugo lice.
Stručno objašnjenje
Prenos državine pokretne stvari vrši se predajom stvari, tradicijom, a isto dejstvo ima i predaja isprava koje omogućavaju raspolaganje sa stvari na primjer predaja konosmana, predaja sredstva koje omogućava faktičku vlast na stvari vlast na stvari na primjer ključeva automobila, izdvajanjem i obilježavanjem stvari. Prema pravilu koje je usvojeno u nekim zakonodavstvima u slučaju sukoba između savjesnog imaoca isprave koji nema faktičku vlast na stvari i savjesnog imaoca faktičke vlasti na stvari, u prednosti je ovaj drugi.
Stručno objašnjenje
Član 308 uređuje način prenosa državine. Državina se ne prenosi samo faktičkim predavanjem stvari „iz ruke u ruku“, već i kroz različite oblike koji omogućavaju sticaocu da uspostavi faktičku vlast:
-
Predaja same stvari – neposredno uručenje stvari sticaocu.
-
Predaja sredstva vlasti na stvari – npr. predaja ključeva stana, kartice od sefa ili dokumentacije od automobila.
-
Predaja odsutnom licu – državina nastaje kada odsutni sticalac, ili lice koje ga zastupa, primi stvar. Ako je stvar data prevozniku, državina nastaje samo ako prevoznik postupa za račun sticaoca.
-
Predaja hartija od vrijednosti koje zamjenjuju robu – kod robe predane prevozniku ili skladištaru, predaja priznanice ili tovarnog lista znači i predaju same robe.
Zakon posebno reguliše situaciju konflikta: ako jedno lice u dobroj vjeri primi papir, a drugo u dobroj vjeri primi robu, prednost ima lice koje je primilo samu robu.
Praktičan značaj
Ova norma štiti pravnu sigurnost u prometu i olakšava prenos faktičke vlasti kada fizičko predavanje nije praktično moguće.
-
Kod trgovine robom u skladištima ili transportu, hartije od vrijednosti (npr. skladišnice, teretnice) funkcionišu kao dokaz i instrument prenosa državine.
-
Predaja ključeva ili drugih sredstava je čest oblik prenosa kod stanova, vozila i poslovnih prostora.
-
Pravilo „roba ispred papira“ sprječava zloupotrebe i štiti lice koje je zaista preuzelo stvar.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa naglašava da sama kupoprodaja ne prenosi državinu, već da je potreban i akt predaje – bilo neposredno, bilo simbolično (predaja ključeva). U jednoj odluci sud je istakao da lice koje je preuzelo vozilo na osnovu predaje ključeva i saobraćajne dozvole postaje držalac, iako sama registracija još nije izvršena.
📌 Primjer iz prakse
Petar prodaje Milici stan. Nakon potpisivanja ugovora o kupoprodaji, preda joj ključeve stana. Time je izvršena predaja sredstva vlasti i Milica postaje držalac stana, iako još nije uknjižila pravo svojine u zemljišnim knjigama.
👉 Ovo pokazuje da se državina ne vezuje za formalni upis, već za faktičku mogućnost raspolaganja stvari.
Predaja državine izjavom volje
Član 309
Samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu taj stiče neposrednu državinu samo ako je u položaju da izvršava svoju vlast u pogledu stvari.
Samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu može državina preći na njega tako da dotadašnji držalac zadrži stvar, a sticaocu se prenese ili se za njega osnuje pravo da mu dotadašnji držalac preda tu stvar; isto tako i da se stvar preda nekom trećem licu, a sticalac dobije pravo da mu ono preda tu stvar.
Predaja državine učinjena samom izjavom volje da se državina predaje sticaocu djelovaće prema trećima samo ako su o tome obaviješteni, ili im je to inače poznato.
Stručno objašnjenje
Član 309 reguliše predaju državine izjavom volje (tzv. „predaja konstitutivnom izjavom“). Ovdje faktičko predavanje stvari nije neophodno – dovoljna je volja dotadašnjeg držaoca i pravna mogućnost sticaoca da izvršava vlast na stvari.
Tri osnovna modela:
-
Neposredno sticanje državine – sticalac postaje držalac ako je već u položaju da stvar koristi (npr. stanar kojem vlasnik izjavi da mu od tog trenutka prenosi državinu).
-
Constitutum possessorium – bivši držalac zadržava stvar kod sebe, ali više ne u svoje ime, nego za sticaoca (npr. vlasnik proda stan, ali ostane kao zakupac).
-
Traditio longa manu / traditio brevi manu – stvar se prenosi trećem licu, a sticalac stiče pravo da mu se preda (npr. skladištar čuva robu i po izjavi vlasnika sada je obavezan da je preda novom sticaocu).
Za dejstvo prema trećima potrebna je obaviještenost trećih lica, čime se štiti pravna sigurnost i sprječavaju zloupotrebe.
Praktičan značaj
Ova odredba je naročito važna za pravni promet:
-
omogućava brz i jednostavan prenos državine bez fizičkog predavanja stvari,
-
olakšava poslovanje kada se radi o robama u skladištima, stanovima u zakupu ili vozilima koja ostaju kod prodavca,
-
daje sigurnost trećim licima, jer se prijelaz državine ne priznaje prema njima ako nisu obaviješteni.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa u Republici Srpskoj i regionu naglašava da se sama kupoprodaja ne smatra predajom državine. Potrebna je ili faktička predaja ili valjana izjava volje uz uslov da je sticalac u položaju da stvar koristi. Kod slučaja „constitutum possessorium“ sudovi posebno provjeravaju postojanje pravnog odnosa na osnovu kojeg bivši vlasnik zadržava stvar (npr. zakup, ostava).
📌 Primjer iz prakse
Marko prodaje Jeleni automobil, ali se dogovore da Marko nastavi koristiti auto još tri mjeseca kao zakupac. U tom slučaju državina prelazi na Jelenu samom izjavom volje – Marko je i dalje neposredni držalac, ali sada za Jelenu.
👉 Ovakva situacija omogućava sticaocu da ima pravni položaj držaoca iako se fizički ništa nije promijenilo u pogledu posjedovanja stvari.
Sticanje državine stvarne službenosti
Član 310
Državina prava stvarne službenosti stiče se izvorno ukoliko držalac jedne nepokretnosti kao povlasne počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne službenosti na drugoj nepokretnosti.
Ukoliko držalac neke nepokretnosti u sporazumu sa držaocem druge nepokretnosti počne izvršavati radnje koje predstavljaju sadržinu određene stvarne službenosti smatra se da je državina prava stvarne službenosti predata sticaocu.
Državina prava stvarnih službenosti uspostavljena u korist određene nepokretnosti kao povlasne prelazi zajedno s državinom te nepokretnosti na sticaoca.
Onaj ko izvorno stekne državinu nepokretnosti, ne stiče samim tim i državinu prava stvarne službenosti koja postoji u njenu korist.
Stručno objašnjenje
Član 310 reguliše državinu prava stvarne službenosti. Radi se o specifičnom obliku državine, gdje predmet faktičkog ovlašćenja nije stvar, već pravo da se na tuđoj nepokretnosti vrše određene radnje u korist povlasne nepokretnosti.
-
Izvorno sticanje državine službenosti nastaje kada vlasnik ili držalac povlasne nepokretnosti počne da koristi tuđu nepokretnost na način koji odgovara sadržini službenosti (npr. prolazak preko puta).
-
Izvedeno sticanje državine postoji kada se izvršavanje službenosti zasniva na sporazumu sa vlasnikom susjedne nepokretnosti – tada se smatra da je državina predana.
-
Državina službenosti veže se za povlasnu nepokretnost i prelazi na sticaoca kada se ta nepokretnost prenese.
-
Važno ograničenje: onaj ko izvorno stekne državinu nepokretnosti ne stiče automatski i državinu službenosti – za nju mora posebno postojati faktičko izvršavanje ili sporazum.
Praktičan značaj
Ovaj član je bitan jer razjašnjava kako nastaje i prenosi se državina službenosti, što je preduslov za njihovo eventualno sticanje održajem. U praksi se to odnosi na situacije poput:
-
korišćenja puta ili prolaza preko tuđe parcele,
-
navođenja vode ili provođenja instalacija preko susjednog zemljišta,
-
korišćenja dijela tuđe nepokretnosti radi ispunjenja funkcije sopstvene nepokretnosti.
Za vlasnike i buduće kupce nepokretnosti ovo pravilo je važno jer službenosti mogu ograničiti korišćenje zemljišta ili zgrade, pa je bitno znati da li se službenost zaista faktički izvršava i da li je državina prešla na novog vlasnika.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa ističe da se za dokazivanje državine službenosti ne traži formalni pravni osnov, već kontinuirano faktičko izvršavanje prava službenosti. Sudovi obično ispituju:
-
da li su radnje korišćenja vršene javno i kontinuirano,
-
da li je postojala saglasnost ili prećutno dopuštanje vlasnika poslužne nepokretnosti,
-
da li se državina službenosti vezuje za konkretnu povlasnu nepokretnost, a ne za lice.
📌 Primjer iz prakse
Vlasnik kuće u naselju koristi prolaz kroz susjedno dvorište kako bi stigao do javnog puta. Susjed se u početku složio i dozvolio korišćenje. Nakon prodaje kuće, novi vlasnik nastavlja koristiti isti prolaz.
👉 U ovom slučaju državina službenosti prelazi na novog vlasnika kuće kao povlasne nepokretnosti, jer je faktičko izvršavanje prava već bilo uspostavljeno i vezuje se za samu nepokretnost, a ne za ličnost prethodnog vlasnika.
Nasljeđivanje državine
Član 311
Nasljednik postaje držalac u trenutku smrti ostavioca bez obzira kad je stekao faktičku vlast na stvari.
Kada je ostaviočeva državina na jednoj ili više stvari, odnosno prava stvarnih službenosti njegovom smrću prešla na dva ili više sunasljednika, oni su time postali sudržaoci tih stvari, odnosno prava stvarne službenosti, pa će tako i izvršavati državinu, osim ako je na osnovu ostaviočeve volje izražene u testamentu ili odluke ostavinskog suda drugačije određeno.
Prelaskom ostaviočeve državine na njegovog nasljednika ne dira se u ostale državine iste stvari, odnosno prava.
Stručno objašnjenje
Član 311 uređuje nasljeđivanje državine. Bitno je da nasljednik postaje držalac u trenutku smrti ostavioca, čak i prije nego što faktički stupi u posjed stvari. To znači da se kontinuitet državine ne prekida smrću vlasnika ili držaoca – nasljednik nastavlja njegovu poziciju.
Ako postoji više sunasljednika, oni postaju sudržaoci, što znači da svi zajedno vrše državinu stvari ili prava stvarne službenosti, osim ako testamentom ili odlukom ostavinskog suda nije drugačije određeno. Ovaj član takođe naglašava da prenos državine na nasljednika ne utiče na postojanje drugih državina koje su eventualno već postojale na istoj stvari.
Praktičan značaj
Za pravnu sigurnost je važno da se zna da nasljednik automatski ulazi u položaj držaoca. Ovo ima posljedice u vezi sa:
-
zaštitom državine (nasljednik može nastaviti spor o smetanju državine koji je pokrenuo ostavilac),
-
računanjem vremena za održaj (vrijeme držanja ostavioca se uračunava nasljedniku),
-
upravljanjem zajedničkom imovinom (sunasljednici kao sudržaoci imaju jednaka prava dok se imovina ne podijeli).
Ovim se sprječava pravna praznina u pitanju faktičke vlasti nad stvarima ostavioca.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa potvrđuje da nasljednik ne mora stupiti u faktički posjed da bi bio smatran držaocem. Dovoljna je sama činjenica smrti ostavioca. Takođe, sudovi naglašavaju da se kod više nasljednika pretpostavlja sudržavina dok se diobom ili sporazumom ne odredi drugačiji način korišćenja i držanja.
📌 Primjer iz prakse
Nakon smrti vlasnika stana, njegova djeca nasljeđuju imovinu. Iako nisu odmah fizički preuzela stan, zakonom se smatra da su od trenutka smrti postali držaoci.
👉 To znači da ukoliko treće lice u međuvremenu pokuša nezakonito da se useli, nasljednici imaju pravo da odmah pokrenu tužbu radi zaštite državine, jer se smatra da državina nije prestala smrću ostavioca.
Svojstva državine
Oblici državine
Član 312
Državina je zakonita ako se zasniva na valjanom pravnom osnovu (pravo na državinu).
Državina je istinita, odnosno mirna ako nije pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja.
Državina koji je stečena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja postaje mirna kada licu od kojeg je tako pribavljena prestane pravo na zaštitu državine.
Državina je savjesna ako držalac ne zna ili ne može znati da nema pravo na državinu. Savjesnost prestaje saznanjem držaoca da mu ne pripada pravo na državinu.
Savjesnost državine se pretpostavlja.
Savjesnost i istinitost državine pravnog lica prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju onog fizičkog lica koje je za to pravno lice ovlašćeno da preduzima radnje sticanja ili izvršavanja državine.
Savjesnost i istinitost državine lica koje ima zakonskog zastupnika prosuđuje se prema savjesnosti i postupanju njihovog zakonskog zastupnika.
Ako je u sporu o pravu na državinu pravnosnažno odlučeno da pravo na državinu ne pripada držaocu, njegova državina je nesavjesna od časa kad mu je tužba dostavljena. Državina je nesavjesna i kad je konačnu odluku o tome donio drugi nadležni organ ili sud u nekom drugom postupku.
Stručno objašnjenje
Državina je zakonita ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, tj. na pravnom poslu i uopšte pravnom aktu, koji je po objektivnom pravu podoban za sticanje ove vrste prava čiju sadržinu držalac vrši, drugo je pitanje da li je držalac postao i tutular prava čiju sadržinu držalac vrši. Zakonitu svojinsku državinu ima onaj ko je do državine došao nekim poslom podobnim za prenos svojine: kupoprodajom, trampom, poklonom, bez obzira da li je prethodnik imao zakonitu državinu ili ne, znači kupac jedne stvari je uvijek zakoniti držalac, čak i kada kupuje od lopova, bez obzira da li je znao i prema prilikama mogao znati da njegov prethodnik nema zakonitu državinu.
Osnov treba razlikovati od same faktičke vlasti na stvari. Punovažnim pravnim osnovom dobija se samo pravo na državinu neke stvari, a ne sama državina. Otuda, ko ima pravo na državinu ne smije, ako mu se uzimanje stvari uskraćuje, uzeti stvar u državinu samovlasno, već je mora tražiti zakonskim putem kod redovnog suda, pokazavši svoj osnov. Isto tako, ako je stvar zaredom nekolicini prodata, svi oni imaju zakonite osnove da zahtijevaju predaju stvari, ali će zakonitu državinu imati onaj kome stvar bude predata. Državina može biti zakonita, a manjljiva.
Nezakonita je ona državina koja se ne zasniva na punovažnom pravnom osnovu, uzurpator, lopov i utajivač su, prema tome, nezakoniti držaoci, kao i onaj ko je do stvari došao na osnovu nevažećeg kupoprodajnog ugovora. Državina može biti zakonita, a nesavjesna, kupac zna ili prema prilikama mora znati da je prodavac lopov. Obrnuto, državina može biti savjesna, a nezakonita, ugovor o kupovini je zaključen sa vlasnikom ali je ništav, a to kupac nije znao niti mogao znati.
Stručno objašnjenje
Član 312 uvodi ključne kvalifikacije državine:
-
Zakonita državina – postoji kad se zasniva na valjanom pravnom osnovu (npr. kupoprodajni ugovor, ugovor o zakupu).
-
Istinita (mirna) državina – ona koja nije pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja. Ako je tako stečena, postaje mirna tek kada licu od kojeg je oduzeta prestane pravo na zaštitu državine.
-
Savjesna državina – postoji kada držalac ne zna niti je mogao znati da mu pravo na državinu ne pripada. Po zakonu se pretpostavlja da je državina savjesna, dok se ne dokaže suprotno.
Od posebne važnosti je i to što se savjesnost pravnih lica procjenjuje prema ponašanju njihovih ovlaštenih predstavnika, a kod lica pod zakonskim zastupništvom – prema ponašanju zastupnika. Takođe, ako je sud pravnosnažno odlučio da neko nema pravo na državinu, državina tog lica automatski postaje nesavjesna od dana dostavljanja tužbe.
Praktičan značaj
Ova odredba je ključna za:
-
Održaj (sticanje svojine protekom vremena) – samo savjesna i mirna državina vodi održaju; nesavjesna državina ima strože rokove ili ne proizvodi pravne posljedice.
-
Zaštitu državine – istinita i savjesna državina uživa jaču pravnu zaštitu u sporovima o smetanju.
-
Odgovornost držaoca – nesavjesni držalac može odgovarati za naknadu štete, plodove i koristi koje je neosnovano zadržao.
Praksa pokazuje da se kvalifikacija državine često procjenjuje u parnicama za smetanje državine, u sporovima oko održaja, ili prilikom procjene naknade štete.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa u Republici Srpskoj i BiH potvrđuje:
-
da se savjesnost pretpostavlja, a teret dokazivanja nesavjesnosti je na protivnoj strani,
-
da se mirna državina priznaje tek kada prođe pravo na zaštitu onog kome je stvar oduzeta silom ili prevarom,
-
da pravosnažna presuda kojom se utvrđuje da držalac nema pravo na državinu čini njegovu državinu nesavjesnom od trenutka dostave tužbe.
Ovakvo rješenje štiti pravnu sigurnost i onemogućava zloupotrebe.
📌 Primjer iz prakse
Komšija je ušao na tuđe zemljište i sagradio pomoćni objekat, tvrdeći da mu zemljište pripada. Iako je isprva mogao vjerovati da je u pravu, nakon što je sud pravnosnažno utvrdio da zemljište nije njegovo i dostavio mu tužbu, njegova državina postaje nesavjesna.
👉 To znači da više ne može računati na održaj, niti na zaštitu državine, a dužan je da vlasniku preda zemljište i eventualno naknadi štetu.
Zaštita državine
Pravo na zaštitu državine
Član 313
Držalac ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja državine.
Pravo na zaštitu državine ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći.
Držalac ima pravo da zahtijeva sudsku zaštitu zbog smetanja državine u roku od 30 dana od saznanja za smetanje i počinioca, a najkasnije od godine dana od dana nastalog smetanja (parnica zbog smetanja državine).
Posjedovnom tužbom držalac traži da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostavljanje stanja državine kakvo je bilo u času smetanja državine, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, pri čemu nemaju uticaja prava na državinu, pravni osnov državine i savjesnost držaoca.
Držalac koji je državinu stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima takođe pravo na zaštitu od smetanja državine, osim prema licu od kojeg je na takav način došao do državine, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz stava 3. ovog člana.
Stručno objašnjenje
Pravo na samopomoć je pravo držaoca da sam, primjenom izvjesne sile, odbije smetnje svoje državine, odnosno vrati državinu koja mu je oduzeta. U našem pravu ona je dopuštena pod sljedećim uslovima: potrebno je da smetanje, odnosno oduzimanje državine bude neovlašćeno, tj. da se ne zasniva na zakonskom ovlašćenju, odluci državnog organa niti na volji samog držaoca. Nema neovlašćenog smetanja koje daje pravo na samopomoć ako se, na primjer, na osnovu odluke nadležnog organa postavljaju stubovi za prenos električne energije, ili se po pristanku komšije istovari građevinski materijal u njegovom dvorištu ili se na osnovu izvršne sudske presude oduzima stvar radi naplate potrživanja ili se na osnovu sudske presude vrši iseljenje iz stana.
Drugo, samopomoć se ne smije vršiti nanošenjem tjelesne povrede, osim ako se držalac kreće u granicama nužne odbrane u smislu propisa krivičnog prava. Zakon ne postavlja izričito ovaj zahtjev ali se on izvodi iz opštih pravnih načela po kojima važnija pravna dobra, život, tjelesni integritet, ne mogu biti žrtvovana manje važnim dobrima, u ovom slučaju imovinskim dobrima. Treće, držalac je dužan da se uzdržava od postupaka koji prema okolnostima nisu opravdani, što je jedno faktičko pitanje koje cijeni sud u svakom konkretnom slučaju, na primjer, ne smije ga šamarati pošto mu je stvar već odizeo, a otimač po preotimanju stvari ostaje pasivan. Ovo ograničenje se izvodi iz načela da se kod samopomoći sila odbija srazmjernom silom i da držalac odgovara za štetu prouzrokovanu prekoračenjem granica dozvoljene samopomoći.
Pod izloženim uslovima držalac može štiti svoju državinu u toku samog postupka smetanja odnosno oduzimanja, a ako mu je stvar oduzeta, može je povratiti u roku u kome se može podići državinska tužba, dakle u roku od 30 dana od dana saznanja za oduzimanje i učinioca, a najkasnije u roku od godine dana od dana saznanja za oduzimanje i učinioca, a najkasnije u roku od godine dana od dana oduzimanja. Povreda državine može biti izvrđena na dva načina: odizimanjem stvari, odnosno državine i smetanjem državine. Oduzimanje stvari, deposjedovanje, koje je češće kod pokretnih stvari, ali je moguće i kod nepokretnosti, znači potpuno isključenje držaoca iz faktičke vlasti i zasnivanje faktičke vlasti novog držaoca, krađa, useljenje u tuđi stan dok je vlasnik odnosno držalac odsutan.
Stručno objašnjenje
Član 313 reguliše zaštitu državine kao faktičke vlasti na stvari, nezavisno od prava svojine. Držalac ima pravo da zaštiti svoju državinu od svakog samovlasnog smetanja (npr. nasilno oduzimanje, ulazak u posjed bez dozvole, blokiranje pristupa).
Zaštita se ostvaruje:
-
sudskim putem – podnošenjem tužbe za smetanje državine,
-
samopomoći – kada je potrebno odmah spriječiti ili otkloniti protupravni napad, ali pod strogim uslovima proporcionalnosti i hitnosti.
Bitno je da sud prilikom odlučivanja ne ispituje pravo svojine niti pravni osnov državine, već samo posljednje stanje državine i čin smetanja. Čak i nesavjesni držalac (koji je stvar pribavio silom ili prevarom) uživa određenu zaštitu, osim u odnosu na lice od koga je na takav način pribavio državinu.
Praktičan značaj
Ova norma je značajna jer:
-
omogućava brzu i efikasnu zaštitu državine kroz posjedovnu parnicu,
-
štiti pravnu sigurnost i javnu stabilnost posjeda bez obzira na vlasništvo,
-
sprječava da privatna lica uzimaju pravdu u svoje ruke, jer se smetanje mora rješavati putem suda, a ne samovoljnim postupcima.
U praksi je važno znati rokove:
-
30 dana od saznanja za čin smetanja i učinioca,
-
najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa u BiH i regionu potvrđuje nekoliko pravila:
-
u parnici zbog smetanja sud ne ulazi u pitanje ko je vlasnik, već samo ko je imao posljednju mirnu državinu i da li je ona smetana,
-
samopomoć se priznaje samo kada je bila hitna, nužna i srazmjerna,
-
čak i lice koje je stvar pribavilo na nezakonit način (npr. prevarom) može tražiti zaštitu državine protiv trećih, jer se štiti sama faktička vlast i javni red.
📌 Primjer iz prakse
Vlasnik parcele je otkrio da mu komšija ruši ogradu i ulazi na zemljište bez dozvole. Vlasnik je pokrenuo posjedovnu tužbu, a sud je naložio vraćanje u ranije stanje i zabranu daljeg smetanja.
👉 Sud nije ulazio u to da li je vlasnik imao uredne zemljišnoknjižne papire, već samo da je faktički držao zemljište prije nego što mu je susjed nasilno oduzeo državinu.
Smetanje državine, po pravilu nepokretnih ali to mogu biti i pokretne stvari, takođe može značiti potpuno onemogućavanje držaoca u vršenju faktičke vlasti, ali bez zasnivanja faktičke vlasti novog držaoca, nekome bude onemogućen prolaz i pristup do nepokretnosti koja je u njegovoj državini. Ali se smetanje češće sastoji u sužavanju i otežavanju faktičke vlasti: sa susjedne parcele ili iz susjednog stana dopire buka preko granice do koje se mora trpiti, granica tolerancije. Ono može imati i oblik djelimičnog deposjedovanja: neko istovati pijesak u svom dvorištu i pri tome zauzme dio susjednog dvorišta ili prekorači granice svoje njive i zaore dio susjedne njive. Kako navedeni primjeri pokazuju, smetanje će nekada značiti i upotrebu stvari od strane onoga ko vrši smetanje, ali to ne mora uvijek biti slučaj, na primjer, kad se držalac onemogućava u pristupu do parcele na kojoj ima državinu.
Trajnost državine
Član 314
Državina traje dok traje držaočeva faktička vlast u pogledu stvari. Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja držaočeve vlasti bilo po svojoj prirodi samo privremeno i nezavisno od volje držaoca.
Smatra se da državina nakon što je stečena traje neprekidno dalje, a ko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba da dokaže da su nastupile okolnosti zbog kojih je državina prestala.
Stručno objašnjenje
Član 314 definiše trajanje državine. Državina postoji sve dok držalac faktički ostvaruje vlast nad stvari. Međutim, i kada držalac privremeno izgubi faktičku kontrolu (npr. stvar je oduzeta, zaplijenjena, ili je pristup onemogućen na kraće vrijeme), državina se ne smatra prekinutom, ukoliko taj gubitak nije trajne prirode i ako nije rezultat volje držaoca.
Zakon uvodi i pretpostavku trajanja: jednom stečena državina smatra se da traje kontinuirano dok se ne dokaže suprotno. Time se olakšava položaj držaoca jer teret dokazivanja prekida ili prestanka leži na onome ko to tvrdi.
Praktičan značaj
Ova odredba ima praktičnu važnost jer:
-
pruža pravnu sigurnost držaocu – on ne mora stalno dokazivati da i dalje drži stvar,
-
sprječava zloupotrebe u parnicama o državini, jer je suprotna strana ta koja mora dokazati prestanak,
-
omogućava da i u slučajevima kratkotrajnih smetnji držalac zadrži svoja prava (npr. vandalizam, kratkotrajno oduzimanje predmeta).
Ovo je naročito važno kod sudskih postupaka zbog smetanja državine i kod računanja rokova za održaj, gdje kontinuitet državine igra ključnu ulogu.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa u BiH i regionu potvrđuje:
-
Privremeno lišavanje državine (npr. kratkotrajna zapljena od strane organa, fizičko udaljenje sa parcele) ne prekida državinu ako se stvar kasnije vrati ili ako držalac nije trajno spriječen.
-
Teret dokazivanja da je došlo do trajnijeg prekida (npr. prodaja stvari, trajno oduzimanje) snosi strana koja to tvrdi.
-
Sudovi se drže principa da je državina stabilna i da je treba štititi sve dok se jasno ne dokaže prestanak.
📌 Primjer iz prakse
Vlasnik je imao baštu koju je koristio svakodnevno. Komšija mu je na nekoliko dana onemogućio ulaz tako što je postavio ogradu, ali je nakon intervencije opštine ograda uklonjena. Vlasnik je i dalje smatran držaocem bašte, jer je prekid bio samo privremen i nije značio gubitak državine.
👉 Zaključak: Privremena smetnja, čak i kada držalac faktički ne upravlja stvari nekoliko dana ili sedmica, ne znači prestanak državine.
Samovlast
Član 315
Samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakva je državina, niko je nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na državinu.
Lice koje držaocu bez njegove volje oduzme državinu ili ga u držanju uznemirava, samovlasno je smetalo njegovu državinu.
Lice od kojeg je državina pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja ne smije samovlasno oduzeti tu državinu nakon što mu prestane pravo na zaštitu državine.
Nije samovlasno smetanje državine ako je čin oduzimanja ili smetanja državine dopušten zakonom, odlukom suda ili drugog organa.
Stručno objašnjenje
Član 315 propisuje opštu zabranu samovlasti: niko ne smije sam, bez sudske ili zakonske ovlasti, da oduzima ili uznemirava tuđu državinu – čak i kada vjeruje da ima „jače pravo“ (npr. vlasništvo). Samovlast postoji i kad je držaocu državina oduzeta ili je uznemiren (ometan u korišćenju). Iznimke su samo radnje koje su izričito dopuštene zakonom ili odlukom nadležnog organa (sud, upravni organ). Posebno se naglašava da ni lice kojem je državina ranije oduzeta silom/potajno/ zloupotrebom povjerenja ne smije potom samovlasno vraćati posjed nakon isteka roka za posjedovnu zaštitu – mora ići sudskim putem.
Praktičan značaj
-
Za držaoce: Brza i efikasna sudska zaštita (posjedovna tužba) protiv bilo kakvog samovlasnog čina – štiti se poslednje stanje državine, a ne vlasništvo.
-
Za vlasnike: Čak i ako ste stvarni vlasnik, ne smijete „uzeti pravdu u svoje ruke“. Put je: tužba za smetanje državine, ili petitorna tužba za predaju stvari/utvrđenje prava.
-
Za upravu/izvršenje: Samo postupanje na osnovu zakona ili izvršne odluke isključuje samovlast (npr. izvršitelj, policija u zakonom dopuštenom okviru).
-
Za sporove u komšiluku: Privremene mjere i posjedovne parnice održavaju red dok se ne riješi ko je vlasnik – sprječava eskalaciju i „fizičko“ rješavanje sporova.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi strogo sankcionišu samovlast: odlučuje se prema posljednjem mirnom stanju državine i činu smetanja, bez ulaska u pravo vlasništva. Vlasnička dokumenta ne opravdavaju samoinicijativno uklanjanje ograde, bravu, zaključavanje pristupa, isključenje struje/vode i sl. Takođe, lice koje je propustilo rokove posjedovne zaštite ne može se „rehabilitovati“ samovlašću – mora ići redovnim pravnim putem.
📌 Primjer iz prakse
Komšija smatra da je dio dvorišta „njegov“ pa preko noći skida vašu ogradu i postavlja svoju kapiju. Vi ste držalac i podnosite posjedovnu tužbu zbog smetanja; sud vraća ranije stanje (uklanjanje nove kapije, obnova vaše ograde) i zabranjuje dalje smetanje.
👉 Čak i da komšija kasnije dokaže vlasništvo, nije smio samovlasno djelovati – ispravan put je bio sud, ne fizičko preuzimanje.
Samopomoć
Član 316
Držalac ima pravo na samopomoć protiv onoga ko ga samovlasno ometa u državini, pod uslovom da je opasnost neposredna, da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla prekasno i da je način njenog vršenja primjeren konkretnoj opasnosti (dopuštena samopomoć).
Dopuštena samopomoć smije se vršiti u rokovima u kojima se prema ovom zakonu može podići tužba za zaštitu državine.
Dopuštenom samopomoći smije se umjesto držaoca poslužiti pomoćnik u državini.
Držalac koji ostvari svoje pravo na zaštitu državine putem samopomoći, a nisu bile ispunjene pretpostavke iz stava 1. ovog člana, odgovara za štetu koju je pri tome prouzrokovao.
Stručno objašnjenje
Pravo na samopomoć je pravo držaoca da sam primjenom izvjesne sile, odbije smetnje svoje državine, odnosno vrati državinu koja mu je oduzeta. U našem pravu ona je dopuptena pod sljedećim uslovima. Prvo, potrebno je da je smetanje, odnosno oduzimanje državine neovlašćeno, tj. da se ne zasniva na zakonskom ovlašćenju, odluci državnog organa niti na volji samog držaoca. Nema neovlašćenog smetanja koje daje pravo na samopomoć ako se na primjer, na osnovu odluke nadležnog organa postavljaju stubovi za prenos električne energije, ili se po pristanku susjeda istovari građevinski materijal u njegovom dvorištu, ili se na osnovu izvršne sudske presude oduzima stvar radi naplate potraživanja, ili se na osnovu izvršne sudske presude vrši iseljenje iz stana. Drugo, samopomoć se ne smije vršiti nanošenjem tjelesne povrede, osim ako se držalac kreće u granicama nužne odbrane u smislu propisa krivičnog prava.
Treće, držalac je dužan da se uzdržava od postupaka koji prema okolnostima nisu opravdani, što je jedno faktičko pitanje koje cijeni sud u svakom konkretnom slučaju, na primjer, ne smije ga šamarati pošto mu je stvar već oduzeo, a otimač po preotimanju stvari ostaje pasivan. Ovo ograničenje je izričito predviđeno u zakonu, ali se ono inače izvodi iz načela da se kod samopomoći sila odbija srazmjernom silom i da držalac odgovara za štetu prouzrokovanu prekoračenjem granica dozvoljene samopomoći. Pod izloženim uslovima držalac može štititi svoju državinu u toku samog postupka smetanja odnosno oduzimanja, a ako mu je stvar oduzeta, može je povratiti u roku u kome se može dići državinska tužba, dakle u roku od trideset dana od dana saznanja za oduzimanje i učinioca, a najkasnije u roku od godine dana od dana oduzimanja.
Stručno objašnjenje
Član 316 Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske uređuje institut dopuštene samopomoći kao izuzetak od opšte zabrane samovlasti. Držalac ima pravo da se sam brani od samovlasnog smetanja državine ako je opasnost neposredna, ako je samopomoć nužna (jer bi sudska zaštita stigla prekasno) i ako je način reagovanja primjeren konkretnim okolnostima. Ovaj institut daje držaocu pravnu mogućnost da momentalno zaštiti državinu dok sudska zaštita ne bude dostupna.
Samopomoć se može koristiti samo u rokovima koji važe za podizanje tužbe radi zaštite državine, što znači da je zakonodavac ovdje htio postaviti balans između hitne zaštite i pravne sigurnosti.
Praktičan značaj
U praksi, ova norma ima poseban značaj kod situacija kada bi čekanje na sudsku odluku dovelo do nenadoknadive štete. Primjeri su kada neko pokušava nasilno ući u stan, ukloniti ogradu na zemljištu ili ukloniti vozilo s parking mjesta bez ovlaštenja. Samopomoć mora biti proporcionalna – npr. fizičko otklanjanje smetanja bez upotrebe nesrazmjerne sile.
Bitno je naglasiti da samopomoć može izvršiti i pomoćnik u državini (npr. član porodice, radnik, čuvar). Ako se samopomoć primijeni bez ispunjenja zakonskih uslova, držalac odgovara za nastalu štetu.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi u Republici Srpskoj dosljedno naglašavaju da se samopomoć može koristiti samo u krajnjoj nuždi i da se mora ograničiti na minimum potreban za otklanjanje opasnosti. Neproporcionalna upotreba sile ili produženo „kažnjavanje“ druge strane nije dopušteno, i sudovi tada dosuđuju naknadu štete.
📌 Primjer iz prakse
Vlasnik kuće zatekne lice koje pokušava nasilno postaviti ogradu i zauzeti dio njegovog dvorišta. Pošto je opasnost neposredna, a čekanje sudskog postupka bi bilo prekasno, vlasnik ima pravo da odmah ukloni ogradu i spriječi dalje smetanje.
👉 Međutim, ako bi vlasnik upotrijebio nesrazmjernu silu (npr. fizički napao lice i nanio mu teške povrede), prešao bi granice dopuštene samopomoći i odgovarao bi za štetu.
Sudska zaštita državine
Član 317
Držalac kojem je državina samovlasno smetana ovlašćen je svoju državinu štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostava stanja državine kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.
Sud pruža zaštitu državine u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje državine), prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na državinu, pravni osnov državine, poštenje držaoca, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje državine bilo u javnom ili opštem interesu.
Pravo na preduzimanje posjedovne radnje smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje državine nije bilo samovlasno.
Stručno objašnjenje
Tužba za zaštitu državine, za povraćaj stvari ili zbog smetanja, mora se podnijeti u roku od trideset dana od dana kada je tužilac saznao za oduzimanje, odnosno smetanje državine i za lice koje je to učinilo najkasnije, a najkasnije u roku od jedne godine od dana smetanja, odnosno oduzimanja. Postoje dakle dva roka, i to oba prekluzivna, tako da sud na njih pazi po službenoj dužnosti: kraći, trideset dana, koji je subjektivan, jer teče od dana saznanja za smetanje, odnosno oduzimanje i učinioca, i duži, godinu dana, koji je objektivan, jer teče od dana kada je izvršeno smetnaje, odnosno oduzimanje, bez obzira da li je držalac za to saznao.
Subjektivni rok, dakle, ističe najkasnije sa istekom objektivnog roka. Otuda, ako je do saznanja došlo po isteku jedanaest ili više mjeseci od objektivnog roka, subjektivni rok se razmjerno smanjuje i iznosiće manje od trideset dana, ako je na primjer do saznanja došlo pet dana prije isteka objektivnog roka, subjektivni rok će iznositi samo pet dana. Ako se smetanje sastoji u zasnivanju trajnog stanja, na primjer, sustanar promijeni bravu od zajedničkog kupatila i trajno onemogući sustanaru upotrebu kupatila, rok teče od početka zasnivanja ovakvog stanja odnosno od preduzimanja radnje kojom je zasnovano ovakvo stanje, produženo smetanje. Po proteku vremena za državinsku tužbu ne može se više pokrenuti državinski spor, ali držalac može podići petitornu tužbu i voditi petitorni spor, u kome će se raspravljati o pravnim pitanjima, pravu svojine, zakonitosti državine, savjenosti odnosno nesavjesnosti.
Stručno objašnjenje
Član 317 Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske uređuje sudsku zaštitu državine kroz posjedovnu tužbu. Držalac čija je državina samovlasno smetana može zahtijevati od suda:
-
da utvrdi čin smetanja,
-
da naredi vraćanje stvari u stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja,
-
da zabrani dalja ili slična smetanja u budućnosti.
Postupak se vodi kao poseban hitan postupak, čime se osigurava brza reakcija i zaštita. Ključno je da se zaštita državine pruža neovisno o pravu svojine i pravnom osnovu državine. Dakle, čak i držalac koji nije vlasnik može tražiti zaštitu svoje faktičke vlasti.
Praktičan značaj
Ova odredba ima ogroman značaj u praksi jer osigurava pravnu sigurnost i mir u odnosima između držalaca. Njome se sprečava da se sporovi oko vlasništva rješavaju samovlašću. Sud se usmjerava isključivo na posljednje stanje državine i čin smetanja, a ne na pitanje kome stvar pravno pripada. Time se čuva osnovno načelo – da se sporovi moraju rješavati putem suda, a ne silom.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi u Republici Srpskoj u postupcima smetanja državine dosljedno ističu da je svrha ovih postupaka održavanje faktičkog mira, a ne rješavanje pitanja vlasništva. Čak i ako je smetanje učinjeno u javnom interesu (npr. opština ukloni ogradu radi uređenja puta), to ne mijenja činjenicu da držalac ima pravo na zaštitu, a pitanje vlasništva i javnog interesa rješava se u posebnom postupku.
📌 Primjer iz prakse
Komšija samoinicijativno premjesti ogradu kojom se graniči zemljište i time ometa državinu vlasnika parcele. Oštećeni držalac podnosi tužbu za smetanje državine. Sud nalaže vraćanje ograde u prvobitni položaj i zabranjuje dalje uznemiravanje državine.
👉 Ovim se ne rješava pitanje da li je zemljište stvarno pripadalo jednom ili drugom komšiji – to se dokazuje u posebnoj parnici za utvrđivanje prava svojine.
Kontaktirajte nas
Telefoni: 051/220-270
065-511-122
Advokatska kancelarija Topić
Advokat Ružica Topić
Braće Mažar i majke Marije 48
78 000 Banjaluka, RS, BiH
E-mail:
Zaštita posredne državine
Član 318
Posredni držalac je ovlašćen da traži zaštitu državine prema trećim licima i zahtijeva predaju državine neposrednom držaocu.
Ukoliko neposredni držalac ne može ili ne želi ponovo preuzeti neposrednu državinu koja mu je bila oduzeta, posredni držalac može za sebe zahtijevati predaju stvari.
Posredni držalac može postaviti zahtjev za zaštitu posredne državine od smetanja neposrednog držaoca, samo ako za odlučivanje o tom zahtjevu nije nužno raspravljanje o njihovom pravnom odnosu.
Stručno objašnjenje
Opšta karakteristika državinskih sporova je u tome, što se u njima ne raspravljaju pravna, već samo faktička pitanja. Raspravljanje o državinskoj tužbi ograničava se samo na pretresanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja državine i nastalog smetanja, odnosno oduzimanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na državinu, o pravnom osnovu savjesnosti ili nesavjesnosti državine ili o zahtjevima za naknadu štete. Ako je dakle, podignuta tužba za povraćaj oduzete stvari, sud će se ograničiti na ispitivanje da li je tuženi zaista oduzeo stvar tužiocu i da li je prije toga tužilac imao mirnu državinu, a neće ulaziti u to kako je tužilac došao do te stvari, po nekom pravnom osnovu ili protivpravno, ni da li je tuženi vlasnik stvari ili ne. Isto tako, kod tužbe zbog smetanja, sud će se ograničiti na ispitivanje da li postoji smetanje od strane tuženog i da li je tom smetanju prethodila mirna državina tužioca, a u raspravljanje ostalih pitanja neće ulaziti.
Stručno objašnjenje
Član 318 Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske uređuje zaštitu državine posrednog držaoca. Posredni držalac je onaj koji stvar drži preko drugog (npr. zakupodavac preko zakupca). On ima pravo da:
-
zahtijeva zaštitu državine prema trećim licima,
-
traži predaju stvari neposrednom držaocu,
-
ako neposredni držalac ne može ili ne želi preuzeti stvar, posredni držalac može tražiti da se ona preda direktno njemu.
Međutim, u sporovima sa neposrednim držaocem posredni držalac može tražiti zaštitu samo ako nije potrebno ulaziti u pravni odnos između njih (npr. zakupni ugovor). Ako bi rasprava zahtijevala ocjenjivanje tog odnosa, to se rješava u posebnoj parnici.
Praktičan značaj
Ova norma štiti posredne držaoce (npr. vlasnike koji su dali stvar u zakup ili na korišćenje), jer i oni imaju interes da očuvaju državinu, iako faktički nisu svakodnevno u kontaktu sa stvari. Omogućava im da reaguje u slučaju kada treća lica ometaju državinu ili kada neposredni držalac odbija da vrati stvar.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi u Republici Srpskoj zauzimaju stav da posredni držalac ima istu zaštitu kao i neposredni, ali samo prema trećima. Kada se radi o sukobu između neposrednog i posrednog držaoca, sudovi ograničavaju zaštitu – ona se ne može koristiti da bi se rješavali sporovi iz ugovornih odnosa (npr. zakup, korišćenje na osnovu ugovora o djelu). Ti sporovi se rješavaju obligacionim pravom, a ne pravilima o državini.
📌 Primjer iz prakse
Zakupodavac je dao stan u zakup, a treće lice nasilno uđe u stan i izbaci zakupca. Zakupodavac, kao posredni držalac, ima pravo da pokrene postupak zaštite državine protiv tog trećeg lica.
👉 Međutim, ako zakupac odbija da nakon isteka ugovora preda stan, zakupodavac neće moći da koristi posjedovnu tužbu protiv njega, već mora pokrenuti obligacioni postupak radi iseljenja na osnovu ugovora o zakupu.
Zaštita sudržavine
Član 319
Svaki sudržalac je ovlašćen štititi sudržavinu putem suda od samovlasnog smetanja trećeg lica, a od drugih sudržaoca jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnje sudržavine ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktičke vlasti.
Sudržalac nije ovlašćen staviti zahtjev za zaštitu svoje sudržavine od smetanja koje je počinio njegov sudržalac, ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
Stručno objašnjenje
Član 319 Zakona o stvarnim pravima Republike Srpske uređuje zaštitu sudržavine, tj. državine koju više lica vrši zajedno. Svaki sudržalac može tražiti zaštitu sudržavine od trećih lica – dakle, ako neko spolja uznemirava ili oduzima stvar, svaki od njih pojedinačno može pokrenuti postupak.
Međutim, između samih sudržalaca postoji ograničenje: zaštita putem posjedovne tužbe moguća je samo ako je neki od sudržalaca potpuno isključen iz sudržavine ili mu je bitno ograničeno pravo na korišćenje. Ako se radi o sporovima koji zahtijevaju detaljno ispitivanje međusobnih pravnih odnosa sudržalaca (npr. ugovor o korišćenju), tada se postupak ne vodi kroz zaštitu državine, nego kroz druge vrste parnica.
Praktičan značaj
Ovo pravilo sprječava zloupotrebu posjedovne zaštite među sudržaocima. Sudržalci treba da trpe uobičajene nesuglasice ili manje smetnje u korišćenju stvari, dok se ozbiljnija isključenja ili ograničenja mogu osporavati sudskim putem. Istovremeno, svaki od njih je osnažen da samostalno reaguje kada treće lice napada njihovu zajedničku državinu, bez potrebe da uključuje sve ostale.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi naglašavaju da posjedovna zaštita među sudržaocima nije zamjena za razrješavanje njihovih ugovornih i vlasničkih odnosa. Primjerice, ako jedan sudržalac koristi stvar nešto više nego drugi, to ne predstavlja osnov za posjedovnu tužbu, osim ako drugome nije potpuno onemogućeno korišćenje. Kod napada trećih lica, sudovi redovno priznaju aktivnu legitimaciju svakom sudržaocu pojedinačno.
📌 Primjer iz prakse
Dva brata zajednički koriste porodičnu kuću. Ako treće lice nasilno zauzme jednu sobu, svaki od braće može pojedinačno podnijeti tužbu za smetanje državine.
👉 Ali ako jedan brat koristi dvije sobe više od drugog, to samo po sebi ne daje osnov za posjedovnu tužbu – drugi brat može tražiti rješenje tog pitanja kroz spor oko podjele korišćenja, a ne kroz institut zaštite državine.
Zaštita nasljedničke državine
Član 320
Svaki zajednički držalac ovlašćen je da štiti nasljedničku državinu koja je sa ostavioca prešla na nasljednike od samovlasnog smetanja trećeg lica, a od smetanja drugih sunasljednika prema pravilima koja važe za zaštitu sudržavine.
Kad objektom državine upravlja izvršilac testamenta ili staralac zaostavštine na osnovu ovlašćenja, ovlašćen je tražiti zaštitu državine koja je sa ostavioca prešla na nasljednika.
Odredbom stava 2. ovog člana ne dira se u pravo svakog pojedinog nasljednika ili sunasljednika na zaštitu, ali s tim da može zahtijevati vraćanje oduzetog jedino prema izvršiocu oporuke, odnosno staraocu zaostavštine.
Stručno objašnjenje
Član 320 Zakona o stvarnim pravima RS uređuje zaštitu nasljedničke državine – faktičke vlasti na imovini koja prelazi sa ostavioca na nasljednike. Nakon smrti ostavioca, svi nasljednici postaju zajednički držaoci do okončanja ostavinskog postupka. Svaki od njih može štititi državinu od trećih lica, a prema sunasljednicima važe ista pravila kao kod sudržavine – zaštita je moguća samo ako je neko potpuno isključen ili bitno ograničen.
Zakon posebno prepoznaje situaciju kada zaostavštinom upravlja izvršilac testamenta ili staralac zaostavštine – oni imaju ovlašćenje da traže zaštitu državine u ime nasljednika. Time se obezbjeđuje kontinuitet zaštite dok traje postupak ili upravljanje ostavinom.
Praktičan značaj
Ova odredba omogućava brzu reakciju na napade trećih lica ili pokušaje nezakonitog prisvajanja zaostavštine. Nasljednici, iako možda još nisu utvrđena njihova pojedinačna prava, mogu odmah preduzimati pravne mjere. Time se čuva integritet ostavinske mase dok se ne sprovede formalna dioba.
Takođe, izvršilac testamenta ili staralac zaostavštine sprječavaju pravnu prazninu – oni štite imovinu u ime svih nasljednika, a kasnije odgovaraju za njeno pravilno predavanje nasljednicima.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa potvrđuje da nasljednici odmah stiču pravo na državinu ostaviočeve imovine i samostalno mogu podnositi posjedovne tužbe protiv trećih. Međutim, sudovi naglašavaju da se protiv drugih sunasljednika posjedovna zaštita može koristiti samo kada je neko faktički onemogućen da učestvuje u zajedničkom držanju stvari. Inače se njihovi odnosi rješavaju kroz ostavinski postupak.
📌 Primjer iz prakse
Nakon smrti vlasnika kuće, troje djece i supruga su postali sunasljednici i zajednički držaoci. Kada je treće lice nasilno ušlo u dvorište i počelo koristiti garažu, jedno od djece je samostalno podnijelo tužbu za smetanje državine i sud mu je priznao aktivnu legitimaciju.
👉 Međutim, kada je supruga pokušala isključiti jedno dijete iz korišćenja kuće, sud je odbio posjedovnu zaštitu, obrazlažući da se radi o unutrašnjem nasljedničkom odnosu koji se rješava kroz ostavinski postupak, a ne kroz tužbu za smetanje državine.
Zaštita prava na državinu
Član 321
Pravo na državinu može da se utvrdi i zaštiti pred sudom, nezavisno od trajanja i ishoda postupka za zaštitu državine.
Stručno objašnjenje
Član 321 Zakona o stvarnim pravima RS naglašava da se pravo na državinu može utvrditi i zaštititi pred sudom potpuno nezavisno od postupka zaštite državine. Drugim riječima, postoji razlika između:
-
posjedovne zaštite (hitni postupci radi smetanja državine, gdje se ne ulazi u pravni osnov), i
-
utvrđivanja prava na državinu (postupak gdje sud raspravlja i odlučuje o tome kome pripada pravo na državinu).
Ova odredba omogućava da čak i ako je smetanje državine već riješeno ili je postupak u toku, lice i dalje može pokrenuti odvojeni postupak radi utvrđivanja svog prava.
Praktičan značaj
Ovaj član je važan jer garantuje pravnu sigurnost držaocu. Dok postupci zbog smetanja državine daju samo privremenu i hitnu zaštitu, tužba za utvrđenje prava na državinu donosi konačnu odluku o tome kome pripada legitimno pravo na državinu. Time se razdvaja hitna zaštita od suštinskog rješavanja spornih odnosa.
Za stranke to znači da, iako su dobile ili izgubile postupak smetanja državine, mogu pokrenuti novi postupak radi definitivnog utvrđivanja statusa svoje državine.
⚖️ Sudska praksa
Sudska praksa pokazuje da sudovi često upućuju stranke na mogućnost podnošenja tužbe za utvrđenje prava na državinu kada žele trajno riješiti pitanje držaoca.
Na primjer, ako lice nakon uspješno okončanog postupka zbog smetanja državine želi osigurati da se njegov status držaoca i ubuduće ne osporava, podnošenjem posebne tužbe za utvrđenje stiče trajnu pravnu sigurnost.
📌 Primjer iz prakse
U jednom slučaju, lice je dobilo postupak zbog smetanja državine, jer mu je komšija neovlašteno ogradio dio dvorišta. Međutim, komšija je i dalje tvrdio da njemu pripada pravo na taj dio. Da bi spriječio dalja sporenja, vlasnik je podnio tužbu za utvrđenje prava na državinu.
👉 Sud je presudom utvrdio da pravo na državinu pripada tužiocu, čime je riješena dilema i spriječeni novi sporovi.
Prestanak državine stvari i prava
Prestanak državine stvari
Član 322
Državina prestaje kada prestane držaočeva faktička vlast na stvari.
Državina stvari prestaje propašću stvari, kad držalac izgubi stvar, a nema izgleda da će se opet naći, kao i kad je držalac svojom voljom napustio stvar.
Državina prestaje ako je državinu na stvari steklo lice kojem držalac nije predao stvar u neposrednu državinu, a koje nije njegov pomoćnik u državini kao i u slučaju kada mu je državina oduzeta, a on u zakonskim rokovima nije ostvario zaštitu svoje državine.
Državina ne prestaje ukoliko je državina bila oduzeta, a držalac je ponovo uspostavio ili ishodio njeno uspostavljanje služeći se pravom na zaštitu državine.
Državina ne prestaje, niti se prekida, ako je držalac privremeno spriječen da vrši faktičku vlast na stvari nezavisno od svoje volje.
Neprekidnost državine se pretpostavlja.
Stručno objašnjenje
Član 322 Zakona o stvarnim pravima RS definiše načine prestanka državine. Državina kao faktička vlast nad stvari prestaje kada prestane da postoji sama stvar (npr. uništenje, propast), kada je držalac izgubi i nema realnu mogućnost da je povrati, kada je napusti svojom voljom ili kada mu je oduzeta, a nije zaštitio svoje pravo u zakonskim rokovima.
Međutim, zakon uvodi i važna izuzeća – državina se smatra neprekinutom:
-
ako je držalac ponovo uspostavio faktičku vlast koristeći pravo na zaštitu,
-
ili ako je privremeno spriječen da je izvršava nezavisno od svoje volje.
Takođe, postoji zakonska pretpostavka neprekidnosti državine, što znači da onaj ko tvrdi da je ona prestala mora to i dokazati.
Praktičan značaj
Ovaj član je ključan za pravnu sigurnost držaoca jer jasno utvrđuje kada se smatra da je državina zaista prestala, a kada ne. Na primjer, vlasnik ili držalac može biti odsutan ili privremeno onemogućen da koristi stvar (npr. bolnica, putovanje), ali to samo po sebi ne znači da je izgubio državinu.
Za sudske postupke to znači da teret dokazivanja prestanka državine pada na onoga ko tvrdi da ona više ne postoji, dok se u praksi pretpostavlja da državina traje sve dok se ne dokaže suprotno.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi dosljedno primjenjuju princip da se neprekidnost državine pretpostavlja, a suprotna strana mora dokazati prestanak. Tako je, recimo, u slučajevima kada komšija tvrdi da je drugi napustio određenu parcelu, sudovi zahtijevaju konkretne dokaze (npr. da je zemljište prepušteno drugom licu ili da je faktička vlast potpuno prestala).
📌 Primjer iz prakse
Jedan poljoprivrednik je nekoliko mjeseci bio u bolnici i nije mogao obrađivati svoju parcelu. Komšija je pokušao da to iskoristi i počeo koristiti zemlju, tvrdeći da je prethodni držalac „napustio državinu“. Međutim, sud je primijenio odredbu člana 322 i zaključio da je državina ostala neprekinuta, jer je izostanak bio privremen i nezavisan od volje držaoca.
👉 Ovaj primjer pokazuje koliko je važno pravilo da se državina ne prekida u situacijama privremene spriječenosti.
Prestanak državine prava
Član 323
Državina prava prestaje u slučaju propasti nepokretnosti koja sadrži to pravo ili se držalac odrekao državine prava.
Državina prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne službenosti dok njegov držalac može izvršavati akoto želi.
Državina prava prestaje kad držalac poslužne nepokretnosti prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava službenosti na njegovoj nepokretnosti, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako držalac prava ne ostvari zaštitu svoje državine.
Državina prava stvarne službenosti prestaje dotadašnjem držaocu i zajedno s prestankom njegove državine nepokretnosti u čiju ju je korist izvršavao.
Stručno objašnjenje
Član 323 Zakona o stvarnim pravima RS odnosi se na prestankе državine prava, prvenstveno prava stvarnih službenosti. Državina prava prestaje:
-
ako dođe do propasti nepokretnosti na kojoj se izvršavalo pravo,
-
ako se držalac izričito odrekne državine prava,
-
ako držalac poslužne nepokretnosti prestane trpjeti izvršavanje tog prava, a povlasni držalac ne zaštiti svoju državinu.
Važno je pravilo da samo neizvršavanje sadržaja prava (npr. privremeno nekorišćenje službenosti prolaza) ne znači prestanak državine prava, sve dok povlasni držalac ima faktičku mogućnost da ga izvršava kada to poželi.
Praktičan značaj
Ova odredba štiti kontinuitet prava službenosti – sama pasivnost držaoca ne dovodi do prestanka prava. Međutim, ako se poslužni vlasnik aktivno usprotivi i povlasni ne reaguje pravnom zaštitom, tada dolazi do prestanka državine prava.
Za vlasnike nepokretnosti ovo znači da pravovremena reakcija na smetanje službenosti (tužbom za zaštitu državine) ima ključnu ulogu u očuvanju prava.
⚖️ Sudska praksa
Sudovi zauzimaju stav da sama neaktivnost (npr. da vlasnik parcele godinama ne koristi službeni put) ne znači prestanak prava službenosti. Međutim, ako se vlasnik poslužne nepokretnosti aktivno usprotivi (ogradi parcelu, onemogući prolaz), a povlasni vlasnik ne zatraži sudsku zaštitu u zakonskom roku, tada sudovi potvrđuju prestanak državine tog prava.
📌 Primjer iz prakse
Vlasnik parcele je godinama koristio put preko susjedne zemlje kao službenost prolaza. Nakon određenog vremena prestao je da ga koristi jer je napravio alternativni put. Kada je susjed postavio ogradu, povlasni vlasnik nije reagovao niti je tražio zaštitu. Sud je zaključio da je državina prava prestala, jer je poslužni vlasnik prestao trpjeti izvršavanje službenosti, a povlasni vlasnik nije koristio svoje pravo na zaštitu.
👉 Ovaj primjer pokazuje da je pasivnost u kombinaciji sa aktivnim protivljenjem druge strane ključni faktor za prestanak državine prava.